PRVI OSOBNI INTERVJU

Dominik Livaković: ‘Neće biti lako otići iz Zagreba, ali nigdje ne idem bez svoje Helene‘

Kad je Zagreb zatresao potres, mi smo bili u Zadru s Dominikovom bakom. Brali smo šparoge i skupljali jaja, govori Helena
 Tomislav Kristo/Cropix

Dugo smo ga lovili.

Dominik Livaković na glasu je kao dečko koji ne daje privatne intervjue. Reći će vam sve o nogometnim taktikama i obrambenim tehnikama, ali za obitelj i djevojku ga ne pitajte. To mu je sveto.

- Rijetko dajem ovakve intervjue, a i na ovaj ste me nagovorili samo zato što je riječ o novom dizajnu Jutarnjeg lista. Zato sam pristao - priznaje Livaković, prvi vratar Dinama i reprezentacije, koji nas je upoznao i sa svojom djevojkom.

Iako mu je tek 25, siguran je da više neće davati ovakve intervjue. Nije to njegov đir, kaže.

Posljednjih dana puni sportske stranice zbog mogućeg transfera u francuski Rennes, no Livaković, kojeg i fanovi i prijatelji zovu Livi, ne komentira spekulacije nego govori o budućnosti.

- Sigurno mi neće biti lako otići iz Zagreba jednom kad se to dogodi, ali i to je dio nogometa. Ako želite napredovati, igrati u nogometnoj atmosferi, onda su lige 'petice' velika želja. No, vidjet ćemo što će biti na kraju. Uz Zagreb me veže puno lijepih trenutaka koje sam prošao u klubu iz Kranjčevićeve ulice te u Dinamu. Ovo je moj drugi dom. Naravno, uvijek ću biti Zadranin, ali toliko sam dugo u Zagrebu da se tu zaista osjećam kao kod kuće - otkriva Livaković koji prema Transfermarktu vrijedi 12,5 milijuna eura.

image
Tomislav Kristo/Cropix

Fokusiran je na veliku utakmicu protiv estonskog prvaka Flore za ulazak u skupinu Europske lige koja ga ovog četvrtka očekuje na Maksimiru. Zato mu i dok šećemo maksimirskim parkom, pogled bježi prema stadionu. Ipak, istrpio je romantični photosession sa svojom Helenom.

image
Tomislav Kristo/Cropix

- Ajde, smiješak! Još malo... Ovo vam je vježba za vjenčanje - bodri ih naš fotograf, a Helena i Dominik sramežljivo se smiju i prevrću očima.

Rođeni Zadranin sa 26-godišnjom Zagrepčankom Helenom Matić u vezi je već tri i pol godine.

image
Helena Matić i Dominik Livaković
Instagram

- Upoznali smo se preko zajedničkih prijatelja, a naša je priča započela prijateljstvom. Dominik me posebno očarao duhovitošću, pogotovo zbog toga što je 'na prvu' povučen, ne govori puno i zaista nisam očekivala da je toliko duhovit - ispričala nam je atraktivna brineta, studentica industrijskog dizajna na Tekstilno-tehnološkom fakultetu koji će, kaže, završiti kroz 10-ak dana.

- Trenutačno sam u završnoj fazi diplomskog rada - dodaje. Kreativka je i takvim bi se poslom željela i baviti.

- Voljela bih imati slobodu i izražavati se kroz modu i umjetnost. Planova trenutačno ima puno, a hoće li se ostvariti, vidjet ćemo - kaže.

Helena i Dominik žive zajedno nedaleko od Dinamova stadiona, a zbog trogodišnjeg Cruza, njihova pomskyja, često šeću maksimirskim perivojem.

image
Helena Matić i Dominik Livaković
Instagram

- To je ime dobio još u leglu, a nama se svidjelo pa smo odlučili da ga nećemo mijenjati. Moram priznati da je Helena ta koja je preuzela brigu oko njega jer su češće skupa. No, imamo on i ja svojih trenutaka - smije se Livaković.

On i Helena žive mirnijim načinom života od njihovih vršnjaka. Večeri uglavnom provode kod kuće uz Netflix. Većinu vremena provode u šetnjama prirodom s Cruzom, a kad uhvate nekoliko slobodnih dana zaredom, vole otputovati u Zadar ili, pak, otkrivati nove lokacije. Nisu za noćne izlaske, radije se kod kuće druže s prijateljima, drugim parovima iz Dinama i reprezentacije ili zajedno odu na večeru.

image
Tomislav Kristo/Cropix

Šime Vrsaljko, njegov reprezentativni suigrač, ujedno mu je zadarski susjed, a i danas su prijatelji.

- Još kao djeca smo se družili jer naše zgrade imaju zajedničko igralište. Stalno smo bili s loptom i ostali smo u super odnosima i danas kad dijelimo svlačionicu reprezentacije - prisjeća se Livaković.

Profesionalni nogomet određuje tvoj način života. Osjećaš li da zbog toga propuštaš neki važan dio života?

Mislim da ne propuštam ništa zato što živim svoj nogometni san. Samo živim po uhodanim pravilima. Oko osam se budim i ustajem. Treninzi su ujutro ili predvečer, nekad i dvaput u danu, a poslijepodne je rezervirano za odmor. Iako, svaki tjedan je drukčiji jer je puno utakmica, putovanja… Trudim se ne ići u krevet prekasno jer moram biti odmoran sljedeći dan. Svaka utakmica mi je važna i jednako važna i u svakoj pokušavam biti na maksimumu. Što se rutine tiče, uvijek se pomolim pokojnim djedovima da mi pomognu. To je nešto moje, intimno - otkriva.

U vrhunskom sportu prehrana je, kaže, postala bitan segment. Nije važna kao trening, ali ako se dobro hranite, osjetit ćete korist.

- Na meniju je najčešće piletina. Naravno, Helena je spretnija u kuhinji. Trudim se, ali pored nje ne mogu doći do izražaja - smije se.

image
Helena Matić i Dominik Livaković
Instagram

Dominikova obitelj obožava Helenu, a ona je, pak, Dominika spremna slijediti kamo ga god povede karijera.

- Prihvatili su me odlično i mogu reći da se osjećam kao dio obitelji. Mislim da smo sada već u ozbiljnijim godinama, tako da planiramo i zajedničku budućnost. Gdje god nas život odvede, idemo skupa - govori Helena koja Dominikove utakmice najviše voli gledati doma u miru jer, priznaje, nije fan stadiona iako je i sama odrasla u sportskom svijetu, ali mnogo elegantnijem od nogometa.

Prvi put je na led stala već s tri godine, a cijelo se djetinjstvo bavila umjetničkim klizanjem. Zatim je nastavila u klubu sinkroniziranog klizanja Zagrebačke pahuljice, gdje 16 klizačica zajedno izvodi program, no svoju karijeru na ledu završila je 2017. nakon punih 20 godina klizanja. Jednostavno, nije se vidjela u tom svijetu. Fokusirala se na fakultet i na Dominika.

image
Tomislav Kristo/Cropix

- Definitivno me oduševljavaju Dominikova skromnost i poniznost. Veliki je samokritičar, što me nekad zna i iživcirati, ali opet, razumijem ga. Mogli bismo reći da smo oboje odgojeni u timskom sportu, zbog čega kod nas nema sebičnosti i super funkcioniramo kao tim - otkriva Helena.

Za vrijeme razornog zagrebačkog potresa bili su u Zadru, gdje su proveli većinu ove godine, od početka karantene do kraja ljeta.

- Za vrijeme lockdowna najviše smo vremena proveli s Dominikovom bakom koja živi sama, a ima veliki vrt i životinje pa smo joj pomagali, skupljali smo jaja, brali šparoge i kosili travu. Bilo nam je odlično i, ako se ponovi karantena, mi ćemo vjerojatno biti u Privlaci - rekla nam je Helena.

Svjesni opasnosti pandemije, nisu paničarili.

- Iako je jasno da je korona okrenula cijeli svijet naglavačke, mi smo se trudili maksimalno zadržati životnu rutinu. Prilagoditi se vremenu u kojem živimo. Svakako se više pazimo, izbjegavamo velika druženja. Što se nogometne strane priče tiče, izgubili smo gledatelje i to mi je jako žao. Naravno, i činjenica da su odgodili Euro koji je trebao biti u lipnju - dodaje Livi.

No umjesto Eura, Helena i Dominik lipanjsku žegu dočekali su u Zadru.

⁃ Zbog situacije s koronavirusom nismo htjeli ići nigdje, a nekoliko smo dana proveli na otocima s prijateljima. Bilo nam je lijepo i mislim da zapravo i nema ljepšeg mjesta da se provede ljeto od naše obale - zaključuje Helena koja se zaljubila u rodni grad svog dečka.

U Zadru ga doživljavaju kao heroja. Ma, tako je zapravo svuda... Šećući Maksimirom, jedva smo ga uspjeli pitati dva pitanja zaredom, a da ga navijači ne zaustave sa spremnim mobitelom.

- Često mi prilaze ljudi i nije mi problem izdvojiti vrijeme za fotografiju ili kratak razgovor jer nogomet postoji zbog navijača. Uostalom, znam koliko djeci znače ti susreti - govori Livaković koji je kao dječak na gol stao sanjajući da će jednog dana postati poput velikog Ikera Casillasa.

image
Tomislav Kristo/Cropix

Stoga, možete zamisliti njegovo oduševljenje kad je glasoviti španjolski vratar prošle godine na Twitteru napisao:

"Ove godine sam pratio Dominika Livakovića. Igra za Dinamo Zagreb. 24 godine. Zanimljivo." Impresionirao je vlastitog idola.

- Bilo mi je to iznenađenje i tu ću objavu pamtiti cijeli život. Zahvalio sam mu putem poruke na Instagramu i on mi je odgovorio. Nadam se da ćemo se i sresti jednom - komentira Dominik koji je već 19 godina na terenu. Brani lopte, skače, pada, baca se... No, razmišlja dugoročno. Zanima ga i karijera u diplomaciji i međunarodnim odnosima.

- Upisao sam studij, ali teško je bilo paralelno izvršavati obaveze na studiju i u profesionalnom nogometu. A ja želim biti maksimalno posvećen svemu što radim. Zato sam fakultet stavio po strani i okrenuo se nogometu. Možda jednoga dana i on postane prioritet - ističe.

Pitamo Helenu može li zamisliti Dominika posve ozbiljnog, u odijelu, s kravatom, kako rješava napete tenzije između dviju zemalja.

⁃ Nisam o tome razmišljala, ali čak bih ga i mogla zamisliti u nekom takvom području. S druge strane, definitivno ga ne mogu zamisliti svaki dan u odijelu jer ga Dominik nosi samo kad mora - smije se Helena.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
22. listopad 2021 02:15