Drago Diklić, za prijatelje Fiko, ima razloga za slavlje. Legendarnom glazbeniku koji je prije malo više od mjesec dana proslavio 83. rođendan, u godini kad obilježava 66 godina od svog prvog izlaska na scenu, Croatia Records objavio je dvostruko CD izdanje "Zagreb je najljepši grad" (Live at Lisinski), kao i Blue-ray videodisk s kompletnim koncertom u originalu.
Uz to, ovaj proslavljeni pjevač jazz, popularne i zabavne glazbe te jedan od najvažnijih predstavnika zagrebačke šansonijerske scene, 2020. godinu pamtit će, osim po koroni i potresima, i po završetku rada na mjuziklu "Opet si plakala", koji posljednje dvije godine radi sa svojim školskim prijateljem Ivicom Krajačem, a koji će, čim dođu bolja vremena, biti postavljen na sceni zagrebačkog kazališta Komedija, a televizijska publika, bude li sve išlo prema planu, moći će ga vidjeti u formi televizijske serije.
Krenimo s aktualnim: Kako proživljavate potrese, koje poput svih Zagrepčana svakodnevno osjećate?
- Drmaju me, naravno. Sav sam zdrman. I jedva čekam da prestanu i potresi i korona. Mi, Trnjani, kažemo: "Neka lepo odu više vrit!".
Croatia Records objavio je dvostruki CD i Blue-ray videodisk s vašeg lanjskog koncerta u Lisinskom. Što sve ima na tom nosaču zvuka?
- Na dvostrukom CD-u su samo glazbeni brojevi te audiosnimke s koncerta. A na Blue-ray videu je snimka cijelog koncerta u originalu, s glazbom, razgovorima, šalama i zafrkancijom. To je, prema mojem mišljenju, jedini način kako se takvi solistički koncerti moraju raditi. Naravno, to vrijedi samo za one koji su to u stanju napraviti. Treba, uz dobru pjesmu i glazbu, biti i humorist i voditelj, jednom riječju, zabavljač - "entertainer", kako je to normalno kod svih velikih svjetskih, posebno američkih, pjevača.
Gledao sam uživo mnoge velikane show businessa, i svi najveći upravo su takvi. Publika mora s koncerta izaći vesela i zadovoljna. Gotovo svi velikani tog tipa, poput Perryja Coma, Franka Sinatre, Deana Martina i mnogih drugih, imali su svoje televizijske show programe. Ne znam zašto i kod nas nema takvih programa, osim, kratko vrijeme, s mojim prijateljem Kićom Slabincem. No kod nas je to često funkcioniralo prema onoj staroj praksi: "Njemu predobro ide, treba ga malo maknuti". Možemo se sad tome nasmijati, ali tak' je. Što se same glazbe tiče, na ovim albumima je repertoar pjesama iz početka 50-ih godina, sve do danas. To je presjek mojih 65 godina na glazbenoj sceni.
Po čemu pamtite nastup u dvorani Lisinski 2018. godine, koji je snimljen za ovaj album?
- Nastupao sam u toj dvorani mnogo puta i kao pjevač i, dugi niz godina, kao direktor Zagrebačkog festivala. Ali ovo je bio moj prvi solistički koncert uz kvartet, moje najbolje muzičare.
Nedostaju li vam koncerti?
- Nedostaju, naravno, dok god mogu svirati, ja bih sviral. Želio sam napraviti reprizu koncerta iz Lisinskog jesenas, ali je korona sve pošemerila.
Kad ste posljednji put održali koncert?
- Prije nekoliko mjeseci na ljetnoj pozornici u zagrebačkom Tuškancu. Bio je ograničen broj posjetitelja. Čudan je to osjećaj. No dok je god "popularnog" virusa, nema drugačije, kaj moremo.
Po duhu ste mladić, ali godine kažu drugačije: Na koje se sve načine čuvate od korone?
- Ja sam odlučil ostat mlad i tko mi kaj more. A korona teže ide na ove do 50. godine. Dakle, ne osjećam se ugroženo.
Koja je najveća promjena koju je korona donijela u vaš život?
- Promjene su velike i bit će ih, nažalost, još mnogo. Nema nekadašnjih druženja, koncerata, bridža, belota, briškule, veselica s prijateljima, izleta i još mnogo čega. Mlađi ostaju zakinuti za mnogo mogućih ljubavi, poljubaca i romantike. No tak je kak je. Priroda se pobunila.
Što ćete sve napraviti kad se jednom proglasi kraj epidemije?
- Oooooooooo! Tak bum se s dečkima propisno napil, za sve kaj smo, zbog korone, propustili, da to, ne da ne bu za novine, nego ni za pripovedanje.
Kako ste proslavili svoj 83. rođendan 28. studenoga?
- Uopće mi nije bilo do slavlja, ali sam onda zbog svojih nazdravio u najužem krugu obitelji. Zbog sigurnosti svih meni dragih osoba, kojih ima podosta, odlučio sam da je najbolje preskočiti ovaj rođendan, i sljedeće godine, ak' ne bu korone, proslaviti dva rođendana odjedanput. I to proslaviti kak se spada!
Kako je 2020. utjecala na vašu kreativnost? Stvarate li možda neke nove pjesme?
- Pa kreativnost u takvim uvjetima svakodnevne brige za zdravlje nije baš uvijek maštovita. Ipak, Ivica Krajač, moj dragi "šulkolega", napisao je mjuzikl "Opet si plakala". To je jedna lijepa, sentimentalna ljubavna priča s mnogim, već poznatim, ali i novim, melodijama. Bit će to i svojevrsna oda Zagrebu. Ponudit ćemo televiziji da to snimi s mladim pjevačima i glumcima. Vjerujem da će to biti mala serija od šest nastavaka.
Pratite li domaću glazbenu scenu i sviđa li vam se netko od mladih nada?
- Domaću glazbenu scenu pratim kad stignem. I primijetio sam da se pojavilo nekoliko vrlo dobrih pjevača. Nažalost, korona je i njima pokvarila mogući brži uspjeh.
Što biste rekli mladim glazbenicima, što sve u životu moraju napraviti ako jednog dana žele proslaviti 66 godina rada?
- Preporučio bih da budu marljivi, uporni, pomalo tvrdoglavi i dosljedni sebi i svojim vizijama umjetnosti. Treba učiti i od svojih uzora, jer i oni "malo stariji" nisu sve zaboravili.