Filip Križan u RTL-ovoj seriji 'Blago nama' glumi Borisa, državnog službenika zaposlenog u Vladi, kojem je najveći san dobiti prestižan posao u Bruxellesu i učinit će sve da opravda povjerenje svog osebujnog i strogog šefa, pa mu nije teško malo i 'potrpit' ako će mu to kasnije pomoći da napreduje.
Boris, za kojeg Filip Križan kaže kako mu sliči samo fizički, je organiziran, birokratski uštogljen, na trenutke snob. Vozi električni automobil, posjećuje skupe restorane i razvikana društvena okupljanja, ali kad se nađe u društvu muškaraca 'iz naroda', ipak ima potrebu ponašati se kao oni, piti pivo koje inače ne voli ili komentirati nogometne utakmice koje inače uopće ne gleda, samo kako bi se uklopio. Križan kaže: nas dvojica definitivno imamo više razlika nego sličnosti.
U RTL-ovoj seriji 'Blago nama' glumite pomalo uštogljenog državnog službenika rodom iz Sinja koji želi napraviti karijeru u Bruxellesu. Kako ste kreirali ovu ulogu?
- Prepustio sam se piscima i polako kroz epizode pokušao otvoriti što više Borisovih identiteta. On je i otac, muž, zet, sin, šogor, državni službenik, i u svakom od tih odnosa se krije prilika da se osvijetli neki drugi dio njegove ličnosti koja nije baš uvijek uštogljena. Često nas iznenade tipovi koji se čine mirnima i dosadnima kad se nađu u situaciji koja im nije svakodnevna.
Jeste li možda kao glumac, dok ste ulazili u ulogu, malo pomnije proučili neke naše političare sličnog porijekla i ambicija?
- Možda sam pratio malo više predsjedničke izbore nego što bih inače, ali nisam se previše opterećivao dnevnom politikom. Stvarnost je vrlo često pomaknutija od fikcije i prepoznao sam neke scene koje smo već bili snimili kad bi se ponovile na televiziji u političkom sučeljavanju.
Boris iz 'Blago nama' je politički dezorijentiraniji nego što bi netko očekivao od državnog službenika, što ga baš ne čini idealnim za politiku, a i polako počinje shvaćati, uz pomoć svoje supruge Ane i nadređenog mu višeg savjetnika Branka Glavine, da se u državnoj službi ponekad ne traže samo znanje, kompetencija i slične stvari. Nekad je i dovoljno da si 'naš'.
Koje su najveće sličnosti između Borisa u seriji i vas?
- Rekao bih da je više razlika nego sličnosti, ali fizički smo ispali neobično slični (smijeh).
Koje su vaše najveće razlike?
- Teško da bih se ja toliko veselio životu u Bruxellesu. On je puno pedantniji i uredniji od mene, a i većine sugrađana. Gotovo pa idealni Hrvat, kima glavom i šuti kad treba, ali je ipak spreman spasiti gazdu kad je to neophodno.
Vašu suprugu u seriji igra Tara Rosandić, koja je, poput vas, dugogodišnja članica Gavelle. Je li točno da je ovo prvi put da ste vas dvoje skupa na sceni?
- Pa točno je da nismo imali prilike surađivati na sceni kao partneri do sada. Sretan sam da su nas sada prvi put spojili i odmah 'vjenčali'. Tako da smo sad na snimanju u dobru i u zlu vjerni jedno drugome.
U seriji ste i tata malog Ivana kojeg glumi jednogodišnji Petar Jurić. Poigrate li se s Petrom koji put i kada se isključe kamere? Pjevate li mu i vi, poput ostalih članova glumačke ekipe, njegovu omiljenu pjesmu 'Medo Brundo'?
- Pero svaki put donese ogromno veselje na set. Igramo se i za vrijeme snimanja i u pauzama, tim više što mali zaista svaki put zna tekst najbolje od svih nas, tako da ti ne preostaje ništa nego čista igra. Često se i ekipa iza kamera zna raspjevati uz Peru. Kad je prohodao, istraživanju nije bilo kraja. On je pravi mali veseli tornado.
Vratimo se na vaše početke. Što vas je privuklo pozivu glumca?
- Ljudi s kojima sam surađivao u dramskom studiju tijekom srednje škole su najzaslužniji što sam odlučio upisati Akademiju. Nekako se sve prirodno dogodilo, ali ta prijateljstva i druženja su me najviše privukla.
Je li točno da ste kao klinac maštali o tome da ćete kad odrastete biti nogometaš?
- Jesam, bio sam lud za nogometom kao i većina klinaca u Hrvatskoj.
Što je najzahtjevnije što ste dosad napravili radi neke uloge?
- Ne znam. Svaka uloga i svaki proces ili projekt te natjeraju da se ponovno zagledaš u sebe i vidiš gdje si, što si i tko si sada u odnosu na druge, a i sebe sama. Mislim da to i nije baš nezahtjevno.
Za svoj ste posao dobili brojne nagrade. Gode li vam priznanja?
- Lijepo je kad te struka ili publika priznaju na taj način. S druge strane, nagrade znaju označiti neki manje komercijalni projekt ili tekst i tako otvoriti mogućnost za više izvedbi i gostovanja određene predstave.
Kako se nosite s kritikama?
- OK, sve u svemu. Ne treba se time opterećivati previše, a i zdravo je i normalno da se nekom nešto sviđa, a nekome i ne.
Vaša supruga Iva Visković također je glumica. Tražite li ponekad savjete jedan od drugog kada se spremate za neku ulogu?
- Pomažemo si koliko možemo u svakom smislu, pa tako i u profesionalnom. Često prepričavamo dogodovštine sa snimanja i predstava, a imamo i sreće da smo partneri u &td-ovoj predstavi 'Mrzim istinu'.
Koje vam je sve poslovne planove pomrsila korona?
- Raspored mi se doista promijenio u trenutku, kao i svima. Neka su se snimanja prebacila za 2021. godinu, a uz sve to DK Gavella je stradala u potresu pa sad igramo predstave nešto manje nego obično, ali i dalje radimo. S druge strane, dobio sam više vremena za biti s obitelji tako da se trudim izvući i nešto pozitivno iz novonastale situacije.