Neke od ovih fotografija javnost je već vidjela, druge imamo priliku vidjeti prvi put. Na njima je mladi Oliver, u prvim danima svoje samostalne karijere. Njegov lik govori o vremenu u kojem su snimljene - njegova frizura, bafe, traperice, cipele s petom...
Na slikama je okružen suradnicima - na većini njih je sa Zdenkom Runjićem, čovjekom koji je napisao nevjerojatne albume koje je Oliver snimio baš tih godina. Na drugima s njim vidimo Borisa Dvornika, a snimljene su na pragu 80-ih, kada su snimali i prvi put izveli svoj evergreen o jednoj Nadalini koja “toča noge u maštilu”, pravi slatko i gasi “sviću kraj otvorenih škura”.
Fotografije koje objavljujemo su iz zbirke obitelji Runjić i zauvijek su svjedoci jednog vremena - pričaju priču o Splitu onoga doba, koji se njihao na melodijama drugačijim od današnjih, u kojem su stvarali neki nevjerojatni umjetnici, a pjesme koje su oni napisali na radijskim se postajama vrte i danas.
No ponajviše pričaju o Oliveru, čovjeku koji se na svim tim slikama smješka nekako skromno, kao da nagrade koje je primao i uspjesi koje je ostvario više pripadaju nekome drugome nego njemu samome.
Tih je godina dobio brojne nagrade, a neke od njih primio je sa svojim suradnicima Zdenkom Runjićem i Jakšom Fiamengom
Uspjeh 'Nadaline': Boris Dvornik, Zdenko Runjić, Oliver Dragojević i Jakša Fiamengo u Splitu 1980. ekipa su koja je stvorila veliki hit
Runjić: Tih je godina sa skladateljem odlazio na brojna društvena događanja - od dodjela priznanja do glazbenih festivala
Splitski duh: Oliver u šetnji sa Zdenkom Runjićem. Njihova suradnja bila je izrazito važna za Dragojevićevu samostalnu karijeru jer je Runjić za njega napisao vječne hitove, poput "Ča je život vengo fantažija", "Karoca", "Oprosti mi, pape..."