Da je uzbuđen što će po prvi put stati na pozornicu Dore, malo je reći za mladog pjevača Frana Uccellinija, koji je pravo osvježenje na domaćoj glazbenoj sceni. On će se tako ove godine, točnije u prvoj polufinalnoj večeri natjecanja na kojem se bira pjesma koja će nas predstavljati na Eurosongu, 12. veljače, predstaviti s pjesmom "Ako bolje bude sutra". Ovaj je 22-godišnji student autor i teksta i glazbe pjesme.
Prije nego što je započeo s generalnim probama za veliko natjecanje, sjeo je s nama na prijateljsku kavu u Urania Baru na Kvatriću te smo popričali o pjesmi, kako mu teku pripreme, ali i o njegovoj ljubavi prema kazalištu. "Volim Doru i sam Eurosong, ali nije mi cilj bio samo taj put do Eurosonga. Stvar je u ovoj pjesmi zapravo. Puštao sam je prijateljima, nekolicini ljudi, svi su nekako reagirali na način da im se sviđa, da pjesmu treba čuti više ljudi i Dora mi se činila kao logična stepenica na kojoj ja imam mogućnost sebe predstaviti široj publici, što mi je i cilj. Svakako, što god da se dogodi, meni odgovara", kaže ovaj skromni student koji iza sebe ima dvije objavljene pjesme - "Vizije" i "Vatromet".
Kako sam kaže da je ljubitelj ovog natjecanja, upitali smo ga i ima li glazbenike koji su ga inspirirali da se i on sam prijavi. "Ne nužno da me netko potaknuo, ali pratim to već dugi niz godina i mislim da je super platforma za upoznavanje i otkrivanje novih izvođača, ne samo predstavljanja vlastite države. Mislim da taj spoj različitih europskih država i izvođača može nama otkriti neke svjetove drugih jezika, što mislim da je pravo bogatstvo", govori.
Pjesma iz tramvaja
Na prvu bismo po nazivu pjesme možda pomislili da je riječ o baladi, ali Fran je za "bolje sutra" imao drugačiju viziju, a i sama pjesma nastala je na nesvakidašnji način. "Vozio sam se u tramvaju, u staroj šestici, negdje u blizini Utrina. Znao sam da mi se sviđa ta ideja o tome kako svi uđemo u neke loše navike ili odnose, odlažemo to nešto za sutra, što nas sprječava da napredujemo danas. Tako je zapravo nastao taj jedan igrokaz ‘ako bolje bude sutra‘", pojašnjava nam.
Publika je pjesmu već dobro prihvatila, ali on naglašava: "Najbitniji su mi na početku, naravno, komentari ljudi koje ja poznajem, zato što jednostavno ne poznajem druge ljude", smije se Uccellini pa dodaje: "Oni su svi reagirali vrlo ohrabrujuće i pozitivno, a onda, naravno, da mi imponiraju svi pozitivni komentari koji mi stignu od nekoga koga ne znam. Tad osjećam onaj efekt ‘uspjeli smo‘. Kad slušaš i stvaraš glazbu u svojoj sobi i onda ti netko drugi kaže da on u svojoj sobi sluša tvoju pjesmu, to je nekako najveći kompliment koji možeš dobiti."
I sami smo htjeli da nas njegov nastup na Dori iznenadi, ali ipak smo bili dovoljno znatiželjni da ga upitamo da nam barem malo otkrije što od njega možemo očekivati na pozornici za nastup koji je, dakako, već spreman. "Otkrit ću vam da ću biti sam na pozornici, a sve ostalo zapravo neću", smije se mladi glazbenik, koji ne može vjerovati koliko je natjecanje zapravo blizu: "Jako sam uzbuđen i jedva čekam da sve vidite. Vjerujem da ćemo prenijeti jednu priču tog napetog dijaloga i zapleta i na scenu, koji će vizualno te sve emocije zajedno povezati."
S njim na cijelom nastupu zapravo rade većinom studenti. "Svi su mi bliski prijatelji i od iznimne pomoći te ne bih to mogao izvesti bez njih. Mislim da je to jedna odlična priča i drago mi je da se na taj način predstavljamo na Dori. Sve nam trenutno ide po špagi, ali ne mogu reći glatko jer se ipak velik trud u to uložio. Od svih - producenta Srđana Sekulovića Skansija, do prijatelja Josipa, Pere, Lane, Andree, Tee, Nike, Gabrijela, Maše i Gine, svima sam zahvalan", rekao je.
Pobjeda na Dori nosi i svoju odgovornost predstavljanja svoje države pred cijelim svijetom. "Trenutno mi je to nestvaran osjećaj. Ali zašto ne? Mislim da moja pjesma ima poruku s kojom se ljudi mogu identificirati i da takve poruke treba slati. Bitno mi je bilo da bude na hrvatskom jeziku, jer mislim da našu državu trebamo predstaviti na našem jeziku, koji je stvarno lijep. Mislim da je priča dostojna pozornice koja je toliko velika da se na njoj i ispriča, što mislim da je veliki plus. Ali ja o predstavljanju na Eurosongu sada ne razmišljam, trebam se fokusirati prvo na nastup koji je preda mnom i vjerovati da ću ga izvesti onako kako ja to želim. Ako to uspije, a mislim da hoće, onda sam već jako zadovoljan", kaže.
Ljubitelj kazališta i sporta
Ovogodišnja scena Dore vrvi mladim glazbenicima, ali ih Uccellini ne gleda kao konkurenciju u tom smislu: "Poslušao sam sve pjesme, neke izvođače znam i osobno te sam dobar s njima. Teško mi je reći ‘konkurencija‘, bez obzira na to što to na kraju dana i jest natjecanje. Svi smo mi izvođači s imenom i prezimenom, sa svojim potpisom i svojim pjesmama. Svatko od nas je drugačiji i na svoj način prezentira svoju priču i teško je reći tko je tu ‘bolji od koga‘, zbog toga što je ovo natjecanje spoj svega. Ne treba se oko toga opterećivati, mi smo svi kolege koji će možda nekada i surađivati u budućnosti. Ne volim to izdvajanje, najbolji dio ovoga svega je što smo svi različiti, svatko je uložio trud u ovaj proces. Svaka čast svakom izvođaču, oko ovoga stvarno ima posla."
Uccellinija je publika prvi put upoznala u posljednjoj sezoni showa "The Voice Hrvatska", a za njega tako velike pozornice imaju i velik značaj. "Moram priznati da mi je show donio to jedno iskustvo da mogu nastupiti uživo na televiziji. Zato je to bila i dobra priprema za Doru, koja je također show koji ide uživo. Snalaženje i pjevanje u studiju posebno je iskustvo i svakako se razlikuje od pjevanja u glazbenom studiju ili pjevanja pred publikom na koncertu. ‘Voice‘ mi je u tome pomogao, ali ono što je drugačije je to što u showu pjevamo tuđe pjesme i nema toliko prostora za vlastiti potpis, dok ovdje zapravo svatko predstavlja prvenstveno sam sebe u svjetlu u kojem se želi predstaviti. Veselim se upravo tome što je to moj autorski tekst i glazba koju sam ja napisao", govori.
On je student druge godine na Transmedijskoj dramaturgiji na VERN-u pa tako podjednako gaji ljubav prema glazbi te prema kazalištu i filmu. "Sve me vuče pomalo. Dobra stvar kod glazbe je što radim ono što mislim da mi u tom trenutku najviše i odgovara, što je ujedno najbolja stvar kod autorstva. Ne želim se sada ograničavati, u današnjem svijetu ima mjesta u svim tim kategorijama. Glazba i jest moja najveća ljubav te to planiram provlačiti kroz sve ostalo", kaže nam.
U slobodno vrijeme, koliko mu fakultetske obveze i građenje glazbene karijere dozvoljavaju, Uccellini uživa u sportskim aktivnostima. "Volim naglasiti da je to bitno kao ispušni ventil na kraju dana. Konkretno sam prije trenirao veslanje, a danas volim ići u teretanu, voziti bicikl ili planinariti. Meni je to potrebno da se odmaknem od svega kada postane intenzivno. Ne u lošem smislu, nego je opseg svega prevelik pa je potrebno otići sa strane i udahnuti nešto što nije povezano s tim što radiš", zaključuje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....