Svi nas pitaju zašto smo toliko čekali, kaže Marko Bujanović, frontmen tamburaškog sastava Gazde. Komentira nedavnu objavu digitalnog live albuma s koncerta koji je bend održao 2023. u Domu sportova, gdje su obilježili 30 godina postojanja.
- Kao prvo, bio je to kraj 2023., pa se to praktički ni ne računa kao godina. A onda smo 2024. imali jako puno nastupa, pravu ludnicu. Stalno smo govorili ‘sad ćemo, sad ćemo‘, ali nikako se posložiti i primiti toga - nastavlja Bujanović.
Album "Gazde: 30 godina (Uživo iz Doma sportova)" odnedavno se može slušati na svim većim glazbenim servisima. Donosi čak 45 pjesama, odnosno dva sata i 39 minuta glazbe.
- Riječ je o velikom materijalu i velikom poslu. Kad smo to uopće eksportirali kod nas u studiju i vidjeli što sve imamo, postalo je jasno koliko toga treba napraviti. Onda je trebalo naći čovjeka koji će sve to smiksati i urediti. Na kraju je taj posao radio Hrvoje Grčević, jedan od producenata s kojim često surađujemo i naš dugogodišnji prijatelj. On je napravio kompletan posao, a mi smo tek prije nekoliko mjeseci sve preslušali i prekontrolirali. I sve zvuči jako dobro.
Riječ je o trećem live albumu Gazda. Prvi su objavili još 1995., drugi 2012., a kako kaže Bujanović, u arhivi imaju još dosta koncertnog materijala koji nikada nije objavljen. Na koncertu su im se pridružili Neno Belan, Vladimir Kočiš Zec, Miroslav Škoro, Antonija Šola i Predrag Martinjak Peggy. Uz to, pjevali su i svoje obrade pjesama nekih ljudi koji više nisu s nama - Kiće Slabinca, Kemala Montena, Olivera i Massima, a čija se glazba provlačila kroz cijelu njihovu karijeru.
Nadaju se da će uskoro uspjeti dogovoriti i objavu videosnimke koncerta.
- HTV je snimao cijeli koncert i voljeli bismo da uspijemo dobiti snimku kako bismo zaokružili cijelu priču.
U međuvremenu bend nije mirovao. Uz brojne koncerte, 2025. objavili su i svoj prvi vinil - album "Još i danas zamiriše trešnja - 30 godina", u izdanju Croatia Recordsa, na kojem je 13 njihovih najvećih hitova.
Naslovna pjesma, koju je za bend iz Markuševca napisao Miroslav Rus, ostala je jedna od najomiljenijih hrvatskih pjesama i svojevrsni klasik tamburaške zabavne glazbe.
- Mi smo počeli još 1993. godine. Imali smo 18 ili 19 godina. Budući da smo iz Zagreba, nismo se mogli osloniti na neku slavonsku ili bilo koju drugu tamburašku tradiciju, pa smo tražili svoj put u tamburaškoj glazbi - kaže Bujanović.
Upravo zato, objašnjava, njihove pjesme često izlaze iz okvira klasične tamburaške glazbe.
- ‘Još i danas zamiriše trešnja‘ nije ni slavonska, ni međimurska, ni dalmatinska. To je pjesma odsvirana na tamburama, ali po karakteru je zapravo pop-pjesma. Tako je i s nekim drugima, poput ‘Zbogom za zbogom‘ ili ‘Milijun poljubaca‘.
Na početku ih je vodio pokojni Damir Mihovec Miki, koji je zagovarao klasičniju varijantu tamburaške glazbe.
- On je želio tradicionalniji pristup, a mi smo se rukama i nogama borili da uvedemo nešto drukčije: bubanj, gitaru, klavijature, drukčije bek vokale. Na kraju smo ustrajali u tome.
Gazde su, dodaje, tamburašku glazbu izveli iz tradicionalnih prostora u velike dvorane.
- Tamburaši su prije uglavnom svirali po restoranima i noćnim lokalima. Mi smo tu glazbu odveli u sportske dvorane. Vjerojatno je tome pomogla i naša mladost, ali i tematika pjesama.
Danas, priznaje, već tri desetljeća rade na istoj, očigledno uspješnoj formuli.
- Realno, ono što smo počeli raditi na početku miješamo, podgrijavamo i održavamo već više od 30 godina. Svake dvije-tri godine pojavi se neka nova pjesma koja dobro prođe.
U jesen prošle godine objavili su singl "Prekasno za ljubav", koji potpisuje njihov dugogodišnji suradnik Željko Krušlin Kruška. Riječ je o drugom najavnom singlu za njihov deseti studijski album.
Trenutačno snimaju i novu pjesmu čiji je autor Predrag Martinjak Peggy.
- S njom ćemo vjerojatno ići na Požeški festival koji se obično održava prvog vikenda u rujnu. Do kraja godine trebao bi biti gotov i novi album. Osim Peggyja i Kruške, surađujemo ponovno i s Miroslavom Rusom. Imam i ja neke pjesme, a bit će i nekoliko autorskih iznenađenja.
Priznaje da tekstovi nisu njihova najjača strana.
- Mi oduvijek znamo što ćemo s glazbom, ali s tekstovima nismo baš na ti. Srećom, imamo sjajne suradnike s kojima radimo godinama i s kojima imamo vrlo iskren, prijateljski odnos.
U posljednje vrijeme, kaže, pomalo ga živcira i jedan novi trend.
- Javi se netko i kaže da piše pjesme. Pošalje ih deset, a onda vidimo da su nastale uz pomoć umjetne inteligencije. Ne podcjenjujem umjetnu inteligenciju, mislim da već mijenja svijet, ali kad je riječ o kreativnom radu, mislim da će nas kao glazbenike teško pobijediti.
Dodaje kako se u takvim pjesmama često prepoznaje određena formula.
- Ima puno toga iz popa i hip-hopa, ali kad je riječ o tamburaškoj glazbi, tu je korpus ipak manji. Što je nešto specifičnije, to je umjetnoj inteligenciji teže to uvjerljivo napraviti. Naravno da smo se i mi malo igrali time, ali to je ostalo na razini zafrkancije. Uvijek se negdje pojavi klišej.
Na pitanje o tajni opstanka benda koji traje više od tri desetljeća, Bujanović odgovara da je to - prijateljstvo.
- Svi smo ista generacija i poznajemo se od malih nogu. Naravno da je bilo trzavica, ali uvijek smo to uspjeli izgladiti. Posjećujemo se, družimo, imamo kumstva.
Postava benda gotovo se nije mijenjala.
- Ista je od početka, mislim da toga u Hrvatskoj baš i nema. U većini bendova mijenjali su se pjevači, pjevačice, bubnjari... S nama je i ovaj zadnji bubnjar već 24 godine. I dalje ga zovemo Mali, iako ima 48 godina.
Sedam članova benda danas ima ukupno 19 djece, u rasponu od godine i pol do 32 godine.
No, o generacijskoj smjeni zasad ne razmišljaju.
- Dvojica ili trojica sviraju, ali imaju svoje bendove, tako da... vidjet ćemo.
Bujanović, koji je u pedesetoj godini odlučio nastaviti davno prekinuti studij ekonomije i sada je na drugoj godini, kaže da im slava nikad nije udarila u glavu.
- Ostali smo normalni, prizemljeni ljudi. Nitko nije ‘skrenuo‘, nitko nije pokleknuo pred svim tim fizičkim i psihičkim izazovima.
A njih je, priznaje, bilo mnogo.
- Održali smo otprilike 2600 ili 2700 koncerata. Samo da napraviš toliko tonskih proba, možeš poludjeti. A uspjeli smo održati i obiteljski život. Jer, kad sve zbrojiš i oduzmeš, moraš moći živjeti od glazbe.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....