Za tri dana, ove subote, maleni Zagvozd postat će veliko umjetničko središte. I središte dobre zabave. Glumac Vedran Mlikota, koji je prije 24 godine osnovao "Kazališne susrete glumaca u Zagvozdu" trenutno se bavi zadnjim pripremama za Susrete koji će ove godine biti u punom sjaju, bez pandemijskih kraćenja i stiskanja. Mlikota, član ansambla kazališta Kerempuh uz to priprema i novu pustolovinu sa Stipom Božićem "oko Anapurne", a prije toga i obilazak najviših vrhova u šest zemalja u susjedstvu, a nije zanemario ni rad na velikoj monografiji o Ivi Gregureviću, svojem velikom prijatelju.
Je li sve spremno za početak 24. kazališnih susreta glumaca u Zagvozdu?
- Odgovorno tvrdim - DA. Ekipa volontera kulturne udruge GUZ-a, moja obitelj, Mili, Franko, zaselak Mucići, Marko Poštar, Jole, Biko, Mate, Ivo, vatrogasci, Općina i svi koji su uključeni u organizaciju otvaranja su našpanani, pripreme su obavljene, pozornica montirana i čeka se samo dolazak, kako bi moj Ljuc rekao, “zajapurenih” umjetnika.
Program je "pandemijski" ili normalan?
- Program je normalan. Imamo šest predstava i dva koncerta. Tu su Kerempuhovi "Gruntovčani", "Bračna Terapija" Lude Kuće, "Majstori" Kazališta Moruzgva, zatim predstava Rugatino Teatra "Uvijek će nam osati ljubav", Planet Art izvodi "Boksačko srce", Adam scena "Šund naš svagdašnji". Imamo i koncert Lada, te Poetsko glazbenu večer - Zajedno.
"Susreti" su postali jedna od omiljenih ljetnih manifestacija, ljudi su oduševljeni atmosferom, svime. Kada ste krenuli s tom lijepom pričom jeste li slutili što će postati?
- Naravno da nisam znao u što će se sve pretvoriti. Ali sam učinio sve, pa i više od toga, da se u ovo pretvori. Naravno, nisam mogao sam! Tu je već spomenuta ekipa volontera, nekih nažalost nema među živima (Boško, Ćunćo, Goran...), ali su živjeli za taj naš projekt. I naravno moji Zagvožđani sa svojom prepoznatljivom gostoljubivošću, ozbiljnošću kad se radi, i spremnošću na vrhunsku zaje****ju, kad se zaj****va! Malo je takvih mjesta i takvih ljudi! S ponosom to govorim.
Ne naplaćujete ulaznice, ovisite o sponzorima i dobrom glasu koji privlači kolege da dođu nastupati u Zagvozd. Novac očito nije nikad bio motivacija. Što je bila motivacija?
- Meni novac nikad nije bio motivacija u životu. I kad sam ga imao i kad ga nisam imao, imao sam iste ili slične probleme. Ljudi i događaji su ono što me motivira. Ideje! Okupljanje prave ekipe za predstavu, projekt, festival, zajebanciju. Stotinu puta sam se sjajno zabavio sa ekipom na roštilju, kod mene, frenda, u planini... a strašno sam se dosađivao na nekim fensi druženjima na kojima sam morao biti sa otužnim celebrityjima bez lika, djela i zanimanja.
Prošle godine, unatoč pandemiji, uspješno ste održali Festival, s Kerempuhom ste igrali i predstave, radili ste. Što ste naučili u ovih više od godine dana života u nenormalnoj situaciji?
- Naučio sam neku poeziju, koju sam htio znati napamet. Neke uloge sam naučio. Naučio sam još bolje kuhati. Pročitao neke knjige koje prije nisam stigao. Družio se s Lidijom, kumom Navojcem i njegovom Marom. A o koroni sam naučio da ništa ne znam. Capak, jedno, ovaj drugo, Lauc treće, Ameri četvrto, Nijemci peto... Rekao bi moj pokojni did: “Naučio sam crnoga đavla!”. Ali poslušao sam svog prijatelja Dragana Primorca, koji sve to ima u malom prstu, i on mi je razbio sumnju dal' da se cijepim ili ne. I cijepio sam se. Dvaput! Uz to, otkrio sam i da nisam zaboravio čitati ćirilicu. Pročitao sam dvije knjige na ćirilici. Otkrio sam da sam još više zavolio planine! Otkrio sam i neke kardinalne greške u glumi mog kuma Navojca, ha ha ha... Dosta se toga otkrije u koroni. Ali, bogami i pokrije! A pokrio sam... o tome ćemo u drugom intervjuu.
Umjetnost, bilo koje vrste, posebno je teško pogođena koronakrizom. Smatrate li da su akteri iz raznih umjetničkih područja ipak pokazali otpornost i upornost?
- Umjetnost, a pogotovo vrhunska, je uvijek, u svim situacijama: ratnim, pandemijskim, endemijskim, poliglikemijskim, političkim i biološkotunguzijskim pokazivala otpornost, bunt i našla načina da se provuče, da se pokaže, da komentira nešto, ma koliko to teško i neizvedivo bilo. I zato je ona vječna, kao i glupost. Jer i glupost to isto može! Zadivljuje kreativnost i talent nekih ljudi u tim uvjetima, slikara, glumaca, glazbenika, ali ima nažalost ili možda na sreću, i onih koji, simbolički rečeno, od sjajne velike uloge naprave lošu epizodu! Takvi su u vječnoj umjetničkoj pandemiji.
Što mislite o online predstavama? Predstave Kerempuha u suradnji s Jutarnjim je, recimo, pogledalo više od 150.000 ljudi, PlanetArt je bio uspješan. Je li koronakriza donijela kazalištima nove gledatelje? Hoće li te online potaknuti neke koji prije možda nisu išli u kazalište da odluče pogledati neku predstavu iz gledališta, a ne s kauča?
- Online predstave nisu ni blizu atmosferi kazališne predstave koja se gleda uživo. To je više neki dokument, informacija... ali u ovoj situaciji, zašto ne!? Treba satrati taj virus, pa neka i online predstave daju svoj prilog.
Kako ste udovoljavali avanturistu u sebi, s obzirom na to da nije bilo mogućnosti putovanja na neke udaljene lokacije poput Himalaja gdje ste bili već tri puta?
- Čitajući knjige koje su pisali veliki avanturisti, alpinisti, moreplovci, globetroteri... Messner, Humar, Grošelj, Rostuhar, Šutej, Krakauer, Amundsen, Šalković, Stipe Božić....I 'ko će to sve stići pročitati, a kamoli proputovati.... Rekao bi Ivo Gregurević: "Malo je sto godina za život! Ništa ne stigneš. Trebalo bi živiti 400, 500 godina!".
Pripremate za još jednu avanturu sa Stipom Božićem.
- Stipe i ja imamo stalno neke planove! Uz geslo Ostapa Bendera: "Ideje naše - benzin vaš!" trebali bi ići u Nepal (oko Anapurne) početkom listopada, ali covid situacija nije baš bajna, pa moramo s odlukom još čekati. A krajem osmog mjeseca idem sa jednom ekipom na najviše vrhove: BiH, Srbije, Makedonije, Albanije, Kosova i Crne Gore. Sve u 15 dana. Moramo se dobro pripremiti.
Čitali ste poeziju na „Pozdravu ljetu”, koncertu Ane Rucner, a s njom, Matejem Meštrovićem i Bornom Šercarom nastupit ćete i u Zagvozdu na kraju Festivala. Kako je došlo do te suradnje i hoće li ovaj spoj biti moguće još negdje vidjeti?
- Da čitao! Sve napamet govorio! Pitajte koga hoćete. Da, bio sam na Srđu na tom posebnom programu. Ana sa svojom ekipom to toliko dobro organizira, da sam oduševljen. Sjajna umjetnica i menadžerica. Napravili smo poetsko glazbeni program za pamćenje. Jako puno ljudi je došlo i to u 4.30 ujutro. A sličan program ćemo imati u projektu koji smo nazvali - Zajedno. U njemu će Ana, Matej i Borna, troje vrhunskih glazbenika sa svojim instrumentima i ja sa “svojom skromnom vjerom u poeziju”, u jednom neobičnom miksu, pokušati ljude vratiti u neka lijepa vremena kad je poezija i dobra glazba značila puno više nego danas. Nastupamo na Splitskom ljetu 1. kolovoza, u Tučepima 13., Zagvozdu 14., Krku 16., Bjelovaru 19. A nastavit cemo s tim i kasnije!
Kako napreduje rad na monografiji o vašem prijatelju, velikom Ivi Gregureviću?
- Ide nekim svojim tokom. Dosta materijala za knjigu smo prikupili. Četrdesetak režisera, glumaca, Ivinih prijatelja i još nekih, napisalo je prekrasne tekstove, anegdote i priče o Ivi. Akademik senker je napisao tekst o Ivinoj karijeri u kazalištu, a Danijel Rafaelić o filmaskoj i TV karijeri. Prikupio sam puno Ivinih fotki iz raznih situacija... jer on je imao, nećete vjerovati, vrlo zanimljiv život, ha ha ha. Još neke fotografije moramo naći u arhivima i okolo. Školska knjiga i urednica Miroslava Vučić su najbolji u tome i vjerujem da ćemo napraviti sjajnu monografiju kakvu Ivo i zaslužuje!
Krajem godine će krenuti s prikazivati „Mrkomir Prvi” u kojoj glumite, nakon dosta vremena ponovo ćete biti na TV. Koga igrate?
- Moja TV karijera je izgleda zaspala! Ali puno radi moj kum Navojec, a to je kao da ja radim. Ja ću svojim unucima prepričavati njegove uloge. O Bože, kako je sudba okrutna! U Mrkomiru igramo zajedno. Ja sam gost u jednoj epizodi. Igram jednog starohrvatskog tajkuna koji se zove Tudorić! A moj kum glumi u svih trinaest... pogodite koga? Mrkomira! Ništa me nemojte pitati!
Hoćete li se moći barem malo odmoriti, resetirati, tijekom ljeta? I što je za vas idealan odmor?
- Zagvozd je idealno mjesto za to! Biokovo je ispred nosa, kroz tunel do mora za 10 minuta. Svuda okolo prijatelji, obitelj, i cura će mi doći... Vikendom su predstave, pa dok dočekaš i ispratiš ljude... prođe vrijeme, ljeto, godina....a kako je jedna pjesnikinja rekla: “Treba otimati radost danima što bježe”.