Za iznimnu ulogu Mare u istoimenom filmu, žene koja drži sva četiri kuta kuće i odjednom se nađe u izvanbračnoj aferi, Marija Škaričić ovjenčala se brojnim priznanjima, pa i Srcem Sarajeva. Zato i ne čudi da ju je njena Mare dovela i u finalni krug Zlatnog Studija.
Koliko vam nagrade i priznanja znače, posebno kad dolaze od same publike?
- Priznanja su ugodna i dobrodošla, raduju me i zahvalna sam kad netko prepozna i nagradi moj rad, ali kako dođu tako prođu. Život ide dalje i pun je nekih drugih skrivenih nagrada na nekim drugim poljima koja su vrijedna otkrivanja.
Pripremate li neku posebnu toaletu za dodjelu?
- Dvadesetog veljače nastavljamo sa snimanjem filma Dubravke Turić, tako da je vrlo izvjesno da ću taj dan, u bilo kojoj varijanti dodjele, provesti na setu u kostimu svoje junakinje.
Vaša uloga Mare vrlo je kompleksna i gotovo ste cijeli film iznijeli sami. Koliko ste se pripremali za tu ulogu i jeste li gradeći lik imali određene žene u vidu?
- Mene ima puno u toj ulozi jer sam je morala razumjeti, provući kroz sebe i odigrati, teško da bi je bez toga bilo. Ove paralele između privatnih i fiktivnih lica u pravilu ne volim, mislim da zaista nisu bitne.
Po čemu ćete najviše pamtiti snimanje i koje su bile specifičnosti ove uloge i filma?
- Bilo mi je prilično naporno i zahtjevno snimati ovaj film jer mnoge ‘akcije’ isprva nisam racionalno mogla nigdje smjestiti. Redateljica Andrea Štaka voli istraživati dok radi, ne daje jasne smjernice, a ja sam bila u fazi da želim da mi netko kaže kratko i jasno što radim i kamo idem. Tako da mi je trebalo vremena da se pustim i prepustim raznim varijantama i smjerovima. Na kraju su se stvari lijepo povezale, rekla bih.
Koliko je olakotna, a koliko otežavajuća okolnost kad glumite par s nekim s kim ste u stvarnom životu u vezi?
- Ne znam kako je drugima u toj varijanti, ja u tome ne vidim ništa otežavajuće.
Smatrate li da je kod nas još uvijek tabu-tema žena koja ostvari vezu izvan braka?
- Kod nas je tabu-tema sve što je istinito, a zahtijevalo bi pokušaj razumijevanja i sagledavanja bez predrasuda. Konzervativna smo, osuđujuća i uska sredina. Ne mislim da ovaj film pomiče granice, niti da mu je to namjera, više se radi o iskrenom pokušaju da se izraze i propitaju neki segmenti života. Ako nečije granice pritom pomakne, sjajno.
Na kojim ste sve projektima za korone sudjelovali i kako se nosite s ‘novim normalnim’?
- Osim rada sa studentima na Akademiji, snimila sam prvi dio dugometražnog prvijenca ‘Tragovi’ Dubravke Turić i ‘Garburu’, prvijenac Josipa Žuvana. Najviše mi nedostaju zdrav razum, dobronamjernost, poštenje i integritet ljudske vrste, s naglaskom na tzv. vladajuće strukture, ali to mi je nedostajalo i prije korone i potresa.
