Jedno od zanimljivijih lica među mlađim glumcima hrvatske scene je i Martin Kuhar (25), sin uglednog prvaka zagrebačkog HNK Franje Kuhara, kojeg trenutno možemo gledati i u četvrtoj sezoni Kulenovićeve serije "Crno-bijeli svijet". Glumački odvažan i drzak, Kuhar junior pravo je osvježenje na sceni s nerijetko previše melankoličnih glumačkih lica.
U četvrtoj sezoni "Crno-bijelog svijeta" Martin Kuhar igra Darija. Darije je u trećoj sezoni bio punker, a sredinom 80-ih postaje darker.
- Moja furka u seriji su bijeli puder i pojačane obrve. Darije je frajer koji se šminka i sluša depresivnu glazbu, "The Cure" "Sisters of Mercy", "Laibach", "Bauhaus", "DAF". Godina je 1985./86. Žac izlazi iz vojske i čudi se kako se đir promijenio iz punka u dark dance i kako svi u klubu Jabuka izgledaju kao zombiji. Darije je, kako veli Kipo, i darker i veseli bedaček s Radija 101. On je na Stojedinici kurir, tehničar, šljaker. Šljaka sve i svašta za lovu, a kad izlazi, izigrava teškog frajera, tako da će ga na kraju i magazin Start uzeti za manekena - opisuje svoju ulogu glumac koji je rođen sredinom 90-ih, odnosno 10 godina poslije vremena o kojem govori Kulenovićeva i Mirkovićeva serija.
- Prije serije nisam mnogo znao o zagrebačkim punkerima i darkerima. Zbog uloge pankera u drugoj i trećoj sezoni razgovarao sam s Davorom Gopcem, tu ispomoć mi je sredio njegov sin Vili, također glumac i moj prijatelj. Izmuzao sam od Gopca bitne informacije, a nešto sam saznao i od moje stare koja je živjela to doba. Pomagala mi je i Vana Katančić koja na mojoj Akademiji studira fotografiju i privatno je gotičar, darker. Vana mi je objasnila kako darkeri misle, kako se ponašaju, da je cijeli njihov stil baziran na weltschmerzu. Čembalo je, primjerice, čest instrument u dark glazbi, ona je zapravo sjetna i atonalna. Darkerska je spika crnilo ili "meni je najteže, jadan ja", dakle sve ono što meni osobno ne leži - tumači Martin Kuhar.
Darkerski svjetonazor daleko je od njegova, privatnog.
- Meni su darkeri mazohisti, a ja sam po prirodi sadist. Međutim, zanimljivo mi je bilo igrati lika jer sam se pomaknuo od svog načina gledanja na svijet. Jedino što lik i ja imamo zajedničko su spačke, podvale i podjebavanja. To bi bio moj domaći teren jer privatno nisam nimalo zlatni dečko - reći će o sebi glumac koji se nada da četvrta sezona ipak nije najavljeni kraj serije.
U međuvremenu, snimao je s Brankom Schmidtom novi film naslovljen "A bili smo vam nekad dobri".
- Riječ je o postratnoj priči hrvatskih branitelja i njihovoj takozvanoj šatoraškoj sudbini. Ja igram neonacista koji pomaže braniteljima u realizaciji gradnje Muzeja domovinske zahvalnosti za koji oni žele da bude u Paromlinu. Moj lik zove se Keva, vrlo je nabrijan i agresivan i bit će u prvim redovima kad dođe do konfrontacije branitelja i policije, kad im policija pokuša oduzeti prostor. Uglavnom, ući ću u filmu s bejzbol palicom među kordon policajaca - najavljuje glumac koji je počeo glumiti u drugom srednje, nakon iskustva Lidrano natjecanja. Prije toga, iako sin glumca, bježao je od tog svijeta.
- Cijelo djetinjstvo bio sam "mali od glumca", a ne Martin Kuhar. Svi su mi govorili "buš ti glumac k'o tata". Ta rečenica me proganjala i odbijala od glume, no Lidrano me uvjerio da ipak nešto ima u tom pozivu. Da nisam upisao Akademiju iz prve, ne bih išao na glumu. Imao sam opciju s Vojnom akademijom i marketingom. Naime, u četvrtom srednje intenzivno sam trenirao i smatrao sam da je super varijanta da postanem časnik HV-a - otkriva druge ambicije.
Lani je igrao u histrionskoj predstavi, a danas će reći kako ga kazalište trenutno najmanje zanima.
- Kazalište je medij koji, barem u hrvatskom slučaju, pripada prošlim vremenima. Hrvatske su predstave dosadnjikave, dugačke, uljuljkane, uspavane. Izuzetak su redatelji Krešimir Dolenčić i Ozren Prohić. Glumačke kuće, zvane kazališta, u ovom me trenutku ne zanimaju. Vidim sebe kao filmskog i TV glumca, pa i kao voditelja - iznio je kritiku hrvatskog teatra glumac koji trenutno živi u Jaski s roditeljima.
- S obzirom na to da je korona, ne da mi se živjeti u 32 kvadrata na Remetincu, trunuti na nekome 25. katu. U Jaski je oko mene priroda i cvrkuću ptice, a u slobodno vrijeme planinarim, ribarim. Posljednjih dana postavljam hrastove daske po kući, stolariju sam otkrio kao još jedan svoj talent. Inače vježbam i treniram boks, a sad baš i ne mogu jer oporavljam ruku od loma u studenome. Lom se desio jer sam slavio 25. rođendan i bio malo nestašan - smije se.
U desnoj ruci mu je i dalje ribolovni štap.
- Prakticiram stil ribolova s varalicom na potocima, brzim vodama i moru. S ribolovom me zarazio ćaća. Kad mi je bilo šest mjeseci, nosio me na ramenima na potok s pastrvama, tako da otkad znam i ne znam za sebe, s njim lovim pastrve. Najveća riba koju sam ulovio je ugor od 12,5 kg i dugog 182 cm. Ulovio sam ga u Jadranovu gdje ljetujem cijeli svoj život. Najplemenitija riba koju sam ulovio je orada od 2,5 kg. Nije loše za malog purgera? Od slatkovodnih riba najtrofejnija je potočna pastrva od 52 cm koju imam prepariranu na zidu - nabraja ribičke trofeje glumac koji je prije dva dana postao i vatrogasac.
Čim posao postane dovoljno intenzivan, preselit će se u Zagreb.
- Trenutno u Zagreb idem samo kad moram kod kozmetičarke. Potrošio sam brdo para na micanje ožiljaka od akni. U seriji su me, naime, upozorili da s njima mogu ograničeno pred kameru - otkriva.