DAVOR SVEDRUŽIĆ

Htio je biti novinar, a ne glumac. Prepao se tepiha na Akademiji i skoro utekao s prijemnog

Između snimanja i proba voli gledati televiziju, međutim ne voli gledati samog sebe u serijama ili filmovima
Davor Svedružić
 Bruno Konjevic/Cropix

Di si Rizla, kažu mu obožavatelji kada ga sretnu na cesti, oslovljavajući ga kao Rizlu, lika iz Ivandine sapunice „Sve će biti dobro“. Nekad ga i miješaju s Goranom Grgićem. Jednom je u Gavelli nekoj novinarki Svedružić glumio da je Grgić, davao čak intervju umjesto njega, sve dok farsu nije prekinuo nacionalni prvak državnog kazališta, pojavivši se na vratima buffeta. Čak je i bivša djevojka Davora Svedružića na nekom poklonu na pozornici svog dragog svojedobno bila zamijenila s Goranom Grgićem...

Glumca Davora Svedružića uvijek se može vikendom vidjeti u zapadnom dijelu centra Zagreba, u nekom od kafića na Britanskom trgu koji je baza glumačkog svijeta nastanjenog u obližnjim donjogradskim peterokatnicama. Svedružić se ovdje druži s glumcima, kiparima, liječnicima, biznismenima i probisvijetima. Glumac kazališta Komedije tu pije kavu i svakodnevno ako priprema predstavu u obližnjem Histrionskom domu...

- Kada igram predstavu znam izgubiti do dva kilograma težine. Kad sam radio na ljetnoj histrionskoj pozornici „Muke po Iveku“ otišla bi i dva kilograma po večeri. Aktualno na „Mandragoli“ u kazalištu Komedija izgubim i kilogram i po po izvedbi. Želim u u stvari kazati kako me glumački posao u toj mjeri umara, da u slobodno vrijeme nemam snage za nikakav aktivni odmor; pijem kavu, ležim, gledam televiziju i čitam – priča nam glumac Davor Svedružić koji na histrionskoj pozornici na Opatovini ovo ljeto igra u predstavi „Stoka sitnog zuba“ prema tekstu Nine Škrabe, u režiji Zorana Mužića.

Ne voli gledati samog sebe

Između snimanja i proba voli gledati televiziju, međutim ne voli gledati samog sebe u serijama ili filmovima, a u karijeri je dosad odradio oko 120 kazališnih, filmskih i televizijskih uloga.

- Vrlo sam kritičan prema svome radu. I kad objektivno dobro odradim posao, gledajući samog sebe na ekranu, pomislim kako je to ipak moglo biti bolje. Svi kažu kako imam genijalan i lijep glas. Mene samog, međutim, vlastiti glas šokira, unatoč tome što sam kao vrlo mlad radio na Radio Sisku. Bio sam tada radijski kazališni kritičar u emisiji Kulturni mozaik. Kao mladom i nadobudnom, sve što su glumci smislili na sceni, išlo mi je na živce, pa sam u eteru pročitao jednu svoju groznu kritiku, da bi na kraju predstava koju sam ja tako zdušno iskritizirao dobila na kraju sve nagrade. Nisam bio baš objektivan kritičar... – priča anegdotu iz ranih dana Davor Svedružić koji ove godine može proslaviti 25 godina svoje suradnje s Glumačkom družinom Histrion koja traje od 1994. godine i predstave „Grička vještica“ u kojoj je igrao još kao student zagrebačke Akademije, da bi do danas s Histrionima proživio 15 predstava.

Rođen 1968. godine u Sisku, sin bravara i domaćice, još je u prvom razredu osnovne škole dizao ručicu kada je učiteljica tražila pionire za dramsku grupu. Gluma, međutim, nije bila njegov željeni životni poziv.

- Iako sam od malih nogu glumio, cijeli sam život apsolutno želio biti novinar. Kako u 80-ih nije bilo studija novinarstva u Zagrebu, 1987. godine upisao novinarstvo u Sarajevu. Više sam se zabavljao nego što sam učio, u čitavoj sam godini dao jedan i po ispit, pa sam se, praćen roditeljskom ljutnjom, morao vratiti kući u Sisak. Kako sam završio srednju školu za električara, krenuo sam raditi u struci i ubrzo postao glavni majstor od struje u jednoj radionici. Budući da sam paralelno glumio sa sisačkim amaterima, u radionici moga gazde često se znala čuti kletva „dabogda ti glumac struju po kući razvodio“, sve dok jedne večeri zbog električarskog posla nisam uspio stići navečer na glumačku probu. Taj me događaj toliko razbjesnio da sam dao otkaz i otišao na prijemni na studij glume u Zagreb - sjeća se godina u kojima je još uvijek patio što je sa Sarajevom otišlo novinarstvo.

'Genijalno i diletantski'

Za prijemni je 1989. godine na Akademiji dramske umjetnosti pripremio Clova iz Beckettova „Svršetka igre“ i Arpagona iz Molièreova „Škrca".

- Kao mali iz Siska oprezno sam ulazio u tu zgradu sa crvenim tepisima čija me grandiozna unutrašnjost toliko prepala, da sam skoro odustao od prijemnog. Na ispitu su bili Izet Hajdarhodžić, Zlatko Crnković, Tonko Lonza, Neva Rošić... Sjećam se kako mi je pokojni Izet za prijemnog rekao: „to što ti radiš je suludo genijalno, ali istovremeno i nevjerojatno diletantski“. Opet sam se užasno prepao, vjerujući da će me srušiti na prijemnom. Ispostavilo je da je Izet želio reći kako cijeni moju veliku scensku strast, a da će eventualni diletantizam u tehnici glume studij korigirati. Nisu me kasnije mnogo „šarafili“ zbog studentskih grešaka. Lonza je volio moj glas, a Neva Rošić već je na prvoj godini sugerirala da idem u komičare - govori glumac koji nakon diplome 1995. godine nije odmah krenuo u humorni teatar, već u zagrebački HNK.

- Diplomirao sam 15. lipnja 1995., a dan poslije sjeo sam u HNK-ov glumački bife na kavu, ne znajući što dalje. Za susjednim stolom sjedili su glumica Barbara Vicković, koju sam poznavao, redatelj Jakov Sedlar i glumac Franjo Kuhar. Dobio sam angažman u „Machbetu“, premijeri na Splitskom ljetu, nakon koje je bila planirana turneja u Australiji i Novom Zelandu. Kako sam to ljeto sudjelovao u akciji Oluja, jedva sam stigao do Australije - govori glumac koji je za studiranja u dva navrata bio u HV-u; godine 1993. na prvoj liniji obrane Siska i 1995. na Baniji, a iz Oluje je avionom odletio u Melbourne da glumi.

- Bio sam u HV-u zapovjednik odjeljenja veze u minobacačkoj bitnici. Moram priznati da mi je jako žao što nisam nikada glumio u hrvatskoj ratnoj seriji ili filmu. Nezgodna je stvar što me, zbog godina provedenih u kazalištu Komedija, mnogi redatelji svrstavaju u ladicu komičara, što i jesam i volim to. U hrvatskom ratnom žanru nisam bio, ali sam zato s Peterom Mullanom glumio jednog opasnog i ljutog hrvatskog vojnika u engleskom filmu „Kiss of Life“– izdvaja Svedružić koji je u HNK 90-ih odigrao nekoliko uloga.

- Sjećam se čitaće probe predstave „Kletva“. Za stolom su sjedili Ena Begović, Vanja Drach, Zlatko Crnković, Relja Bašić... Bio sam izbezumljen od činjenice da sjedim s tim ljudima, ali vrlo brzo sam se i umirio. Oni se, naime, nisu ponašali kao zvijezde, jer istinske zvijezde to nikad ne čine- primjećuje.

Ponuda iz Komedije

No onda je došla ponuda iz Komedije i na Kaptolu je ostao.

- Od 80 premijera koje sam u životu napravio, njih 75 su komedije. U Komediji sam i pjevao, premda daleko više pjevam u birtiji nego na pozornici.Pjevao sam sa Sanjom Marin cabaretski broj „Tomorrow belongs to us“. Moja prva glavna uloga i prijelomna u kazalištu Komedija bila je u predstavi „Motel Mrak“; interpretacija dominantnog oca me oslobodila i u glumačkom smislu gurnula naprijed. Pamtim i Komedijine predstave „Bljesak zlatnog zuba“ i „Svoga tela gospodar“te „Ljubicu“ i„Muki po Iveku“s Histrionima gdje sam dobio Nagradu hrvatskog glumišta Zlatni smijeh na Bobijevim danima.

Prethodno sam tri put zaredom bio nominiran za Nagradu glumišta za najbolju mušku sporednu ulogu, a bez da sam dobio nagradu. Pokojni Joško Juvančić prve dvije godine na šanku Gavelle rekao mi je kako su nagradu dobili stariji kolege te kako za mene ima vremena. Treće godine, kada je Nagradu glumišta dobio pak mlađi kolega, Juvančić je kazao„e sad si zbilja popušio nagradu“ – smije se glumac koji je u dugometražnom igranom filmu debitirao u „Četveroredu“ Jakova Sedlara, a kasnije je igrao glavnu ulogu u Sviličićevu filmu „Ante se vraća kući“, te manju u filmu „Oprosti za Kung fu“. Mnogo je igrao u raznim serijama, između ostalog, u nekoliko popularnih poput „Vile Marije“, „Sve će biti dobro“, „Čiste ljubavi“,„Na granici“... Pored 120 uloga ne može reći da je ikada igrao nježne i romantične muževe i zaručnike. Uglavnom je tumačio ridikulozne tipove ili sitne muljatore.

- Svaki put kad mi Sanja Marin u Komediji igra ženu, prevari me s ljubavnikom. Ili, u drugom slučaju, ja glumim muža koji vara žene. Nisam tip romantičnog zaručnika jer ne izgledam na taj način na pozornici. Ali, istina, volim uloge muškaraca zaljubljenih u jednu ženu. Uživao sam igrajući u Puli u „Tramvaju zvanom žudnja“ lik Mitcha koji se potresno zaljubljuje u Blanche DuBois. Sjećam se da bi prije naklona jedva došao sebi od naboja zadnje scene s Helenom Minić koja je igrala Blanche- govori o ulogama.

Petnaesta suradnja

Njegova petnaesta suradnja s Histrionima u predstavi „Stoka sitnog zuba“ traje ovo ljeto do 4. rujna.

- Predstava se iznimno referira na aktualnu političku situaciju, igram ljevičara koji će paktirati s desničarem, no izglede će nam ugroziti treća opcija, kao što smo vidjeli da se u Zagrebu dogodilo – tumači predstavu glumac koji kao histrionski veteran ima posebne odnose sa šefom družine.

- Zlatko Vitez, šef Histriona je divan,osebujan tip. Sa njim ne možeš biti u normalnom odnosu, samo u genijalnom odnosu, koji pršti od emocija, galame, prijateljstva i on je jedna od najvažnijih osoba hrvatskog glumišta. Imali smo uspona i padova, ali danas se obožavamo – reći će glumac koji je i prokomentirao činjenicu kako je pučko kazalište, a histrionske su rijetke profesionalne produkcije koje ga danas izvode, danas silno podcijenjeno.

- Na Opatovini 800 ljudi uživa u predstavama u kojima igrate nekad vrlo kompleksne uloge. Kazalište, kao i sve u životu, ima različite zadaće, nije samo zabava i nije samo ukazivanje na društvene anomalije. Kroz svaku histrionsku komediju iznosi se neki socijalni problem kojeg se, naravno, ismijava. Današnji televizijski sitcomi svoje ishodište imaju u teatru, Labicheu i vodvilju, Feydeauu i komediji zabune i ja ne vidim zašto kazališni izvornik onoga što danas zovemo TV sitcomom ne bismo na pozornici igrali – komentira Svedružić koji već više godina zbog igranja na Opatovini ne ljetuje, osim ponekog produljenog vikenda na moru zapravo nema godišnjeg odmora.

- Rastavljen sam odavno i imao sam potom nesretan prekid dugogodišnje veze. No ne velim da se ne bih opet ženio poslije svoje pedesete. Još bi mogla desiti se ljubav...Premda sam se već navikao malo na slobodu koja nekad je, ali nekad i nije tako lijepa – reći će glumac koji je zauzet obnovom stana kojeg je razvalio zagrebački, a dokrajčio petrinjski potres.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
25. listopad 2021 04:11