Nakon što joj je stan u Preradovićevoj ulici u Zagrebu teško stradao u potresu i u njemu se više ne može živjeti, a kazalište Gavella u kojem je zaposlena, opet zbog šteta nakon podrhtavanja tla, je zatvoreno, Anja Šovagović Despot privremeno se preselila u Split i u Supetar na Braču. Preko tjedna noći u splitskom hotelu Galerija Valeria jer je angažirana u novoj splitskoj praizvedbi, u predstavi “Usidrene” prema tekstu Elvisa Bošnjaka, a preko vikenda je s djecom, koja svoje obveze rješavaju online, na otoku.
- ‘Cili me život tuklo, ma san ostala na noge, ostala san i ka’ nisan tila ostat, i sa’ ka’ san ostala, ka’ me Bog ostavija i protiv moje voje, staću... zabiću se kako šćap meju dvi stine i ništa me neće slomit’ - citira na početku Jakovicu, lik iz predstave “Usidrene” u čijim se riječima može nazrijeti i glumičino trenutno raspoloženje.
Priča iz davnina
Predstava “Usidrene”početkom prosinca trebala bi zaigrati u splitskom HNK kao koprodukcija s kazalištem Gavella iz Zagreba. Riječ je o praizvedbi jedne mediteranske, povijesne, ratne i obiteljske epopeje koja traje nekoliko desetljeća. Priča dijelom asocira na poetiku davnina iz pjesme Tomislava Zuppe “Ćale moj” koja je nastala prema stvarnim događajima iz obitelji Zuppa, odnosno junak pjesme je djed teatrologa Vjerana Zuppe.
Dakle, mladu ženu udaju zbog novca za mnogo starijeg muškarca, on u međuvremenu postane ekonomski emigrant i desetljećima se ne vraća iz Argentine. Drugi svjetski rat njegovu napuštenu suprugu odvest će u El Shatt, gdje će ona upoznati engleskog časnika koji će, međutim, poginuti. Život će nastaviti, s djecom i sestrom svoga i dalje odsutnog supruga, na Drveniku... Riječ je o jednom iščezlom svijetu generacija koje su nas napustile, ali i pričama kakve smo slične čuli u obiteljskim predajama Mediterana...
- Jakovica, ime joj samo kaže, jaka je i stamena osoba, drska i nepokolebljiva, snažnog karaktera, tvrdoglavih i naglih odluka, beskompromisnog svjetonazora. Istovremeno, u njoj bukte emocije, strasti kojima se u skrivenim momentima predaje svom silinom cijeloga bića. Hazarderski se kocka sa svojim uzaludnim čežnjama i čvrsto pristaje na tajnu koja se ni po koju cijenu i nikada ne odaje, osim u trenucima u kojima je sigurna da će je samo smrt otkriti.
Međutim, ta joj sigurnost, sudbinskim preokretima, izmakne iz ruku i tajna se, poput Pandorine kutije, otvara u neočekivanim trenucima u kojima se ova drama u hipu pretvara u tragediju. Jaka ima dva sina s kojima je ostala sama nakon odlaska muža u Argentinu, a u kućanstvu zajedno živi sa sestrom svojega muža i s njom odgaja i njezinu kćer. To je sve što ću, zasad, reći, a ono neizrečeno otkrit će se na premijeri (smijeh) - tumači svoj lik Anja Šovagović Despot.
Drveniški dijalekt
Prema kuloarskim pričama i najavama o predstavi, sličan tekst nismo imali u korpusu hrvatske drame.
- Ova je poetična i temom intrigantna drama pisana na dalmatinskom, odnosno otočkom, drveniškom dijalektu, po tome je originalna i veoma uzbudljiva, a uloga koju igram kombinacija je Penelope i Klitemnestre, antičkih junakinja vrlo oprečnih u djelovanju, a vrlo sličnih u karakteru.
U antičkim tragedijama žene su oduvijek bile daleko moćnije od svojih muških partnera, pa ako im se koji i zamjerio, znale su kako mu se osvetiti ili ga podčiniti onda kada niti sam ne zna da je upravo kapitulirao. Elvisova drama duhom je u tim davnim vremenima, a držim da je ono što je dovoljno staromodno, itekako moderno i, da ne kažem meni mrsku riječ - aktualno - objašnjava.
Živih i sočnih dijaloga, majstorskog vođenja radnje, neočekivanih obrata, precizne psihologije i uznemirujućih, pa i tragičnih spoznaja glavnih likova, a beskrajno duhovitih opservacija onih tzv. sporednih, tekst je jednako uzbudljiv za čitanje kao i za pokušaj uskrsnuća na sceni, dodat će.
- Mislim da je ovo možda najbolji Bošnjakov tekst do sada, a njegovu dramu ‘Nosi nas rijeka’ držim jednim od najznačajnijih hrvatskih suvremenih dramskih tekstova - ocjenjuje glumica koja je u istoj drami u produkciju Dramskog kazališta Gavella i režiji Kreše Dolenčića igrala ulogu Seke.
Riječ je o generaciji koja nas je napustila. Kakav je njihov unutarnji svijet, moral, pogled na život?
- Bošnjakov je rukopis ispunjen vrlo jakim akcentom feminizma, tako bismo to danas nazvali. Rekla bih, dalmatinske su žene iznimno dominantne osobe, u svojim obiteljima vode (tiho ili glasno, ovisno o procjenama) glavnu riječ i vrlo predano štuju onu takozvanu žensku liniju ispred koje je svaki relativno normalan muškarac potpuno nemoćan.
Naravno, riječ je prije svega o Bošnjakovom talentu kojim je psihološke karaktere i muške i ženske ocrtao upravo tako kako je, nama se čini, jedino moguće. Zato se katkad i ‘prepirem’ s mladom i darovitom redateljicom Anastasijom Jankovskom i dramaturgom predstave (a to je Elvis) jer mi se čini da ipak ja najbolje znam što je pisac htio reći - smije se sad.
Splitska ekipa
Glumica je po ženskoj liniji Dioklecijanovo dijete.
- I sama u obitelji i srcu imam Dalmaciju sa svim svojim gradskim i otočkim običajima, temperamentima i tvrdoglavostima. Moja je baka, mama moje mame Maje, Splićanka, a djed je Šoltanin. Kad bi se moglo naučiti, bilo bi dobro ne ponavljati njihove pogreške i zablude, međutim, genetika je zeznuta stvar, a čovjek je ipak samo čovjek, nije Bog - o genetici će.
Vrlo je zadovoljna partnerima u predstavi.
- Igram s doajenima hrvatskoga glumišta, jedinstvenom Snježanom Sinovčić i sjajnim Davorom Jureškom koji su moji direktni partneri na sceni, u odnosima s njih dvoje gradim i svoje lice. Tu je i cijela jedna generacija blistavih, mladih glumaca: Goran Marković, Katarina Romac, Maruška Aras i moja divna kolegica iz kazališta Gavella Martina Čvek - nabraja kolege.
Zahvala intendantu
Ima li vijesti o tome kad bi zagrebački stan trebao biti obnovljen?
- Nema.
Budući da se i kazalište kojem pripada zatvorilo zbog potresa, je li Brač njezin novi El Shatt?
- I u velikim nesrećama, ratovima, epidemijama i sličnim katastrofama čovjek se ponekad osjeti neizrecivo sretan. Sretna sam jer zahvaljujući roditeljima moja obitelj ima dom na Braču u kojem smo pronašli mir. Momentalno živimo na relacijama Split - Supetar - Zagreb jer Despot ima predstave u zagrebačkom HNK gdje je u rujnu održana premijera ‘Kafke na žalu’.
U Zagrebu smo još uvijek u stanu prijatelja Jerka Rošina. Neizmjerno sam zahvalna i splitskom HNK i intendantu Srećku Šestanu koji mi je pružio sjajne uvjete za rad koliko je god to moguće u ovim nestvarnim vremenima - zaključuje glumica koja je ponosna na to što joj je kći Ana nedavno dobila Rektorovu nagradu za oslikane murale kod Zoološkog vrta u Zagrebu u povodu 150. godišnjice rođenja Mahatme Gandhija.