Prvak zagrebačkog HNK Igor Kovač sredinom listopada zaigrat će u novoj drami naslovljenoj “64” svjetski etablirane autorice Tene Štivičić, čije su “Tri zime” praizvedene u National Theatre u Londonu te su dobile nagradu Susan Smith Blackburn. Nova drama najavljena je kao priča o intimi suvremenog bračnog para koji se lomi pod različitim nesigurnostima, a najveći im je teret što ne mogu imati dijete i moraju se upustiti u proces umjetne oplodnje. To je vjerojatno prvi put da se tema umjetne oplodnje pojavljuje u našem kazalištu. Igor Kovač, kojeg trenutno na televiziji nedjeljom gledamo u seriji “Minus i plus”, prije svega govori o tome koja sva suvremena pitanja otvara komad Tene Štivičić.
- Tema potpomognute oplodnje otvara u predstavi mnoge probleme bračnog para u kasnim tridesetima. Tekst, osim što je slojevit i daje u uvid složenost procesa potpomognute oplodnje, jednako tako čitatelju, odnosno publici pruža niz sitnih zapleta svakodnevnih reakcija, stavova spomenutog bračnog para i njegove okoline. Mnoge riječi nisu izgovorene, a one koje jesu povlače likove za sobom na tanak led. Tada se ti likovi ponašaju zavrnuto, gotovo infantilno. Naime, slabosti o kojima Tena hrabro i bez uvijanja piše sveprisutne su, ali u ovom komadu naglas su izgovorene - govori Igor Kovač.
Uloga frustriranog
Lik Danijel koji igra u predstavi “64” čovjek je koji se unatoč velikom potencijalu nije uspio probiti do značajnijih projekata koji bi ga lansirali u puno više sfere dizajnerskog svijeta.
- Danijel nosi breme vlastitog neuspjeha, kako u privatnom životu tako i u poslovnom. Ono što ga muči kada dođe kući poslije posla jest njegova žena, koja je u procesu potpomognute oplodnje puno angažiranija. Njegov svijet se ruši između toga što ne uspijeva oploditi Evino jaje i toga što nije napredovao u poslu.
U ovom se tekstu otvaraju pitanja na više polja, od raznih političkih korektnosti, emancipacije, ženskog pitanja, pitanja starenja, generacijske bitke, licemjernosti radne okoline do, naravno, pitanja svih pitanja - kako voljeti. Zatim, tu je i pitanje preuzimanja odgovornosti. Ono se uglavnom uvijek svede na to u kojoj mjeri preuzmemo odgovornost za svoje postupke kako bismo zaštitili onog drugog i time mu pokazali poštovanje - tumači glumac.
Tek je, nastavlja, kroz ovaj proces shvatio koliko je parovima koji pokušavaju uz potpomognutu oplodnju postati roditelji teško.
- Prije svega, žena je ta koja najviše osjeti ponekad i brutalnost procesa potpomognute oplodnje. To je dugotrajan proces koji ponekad propadne na samom kraju, pa sve mora opet krenuti ispočetka. Osim fizičkih i duševnih nuspojava, ono gdje je parovima najteže jest nedostatak podrške šire zajednice, ako se sazna, jer ovaj se proces često prešućuje, obavlja se u tajnosti jer bi mogao biti diskriminiran od zajednice.
Kako proces potpomognute oplodnje ne bi prerastao u priču da taj ili ta nisu zdravi, odnosno ‘da oni rade djecu iz epruvete’, parovi koji pokušavaju postati roditelji uz pomoć umjetne oplodnje taj postupak sakrivaju od očiju javnosti i kako bi zaštitili dijete dok nije ni začeto. Moje mišljenje o potpomognutoj oplodnji? Podržavam život i u skladu s time smatram da je potpomognuta oplodnja blagoslov moderne znanosti - kaže Igor Kovač.
Redateljica predstave Arija Rizvić je među najboljim je mladim redateljima u Hrvatskoj.
- Hrvatsko narodno kazalište ovu je sezonu započelo u, hajdemo to tako reći, ženskom znaku. Imamo dvije mlade talentirane redateljice već u prvom dijelu sezone, Ariju Rizvić i Marinu Pejnović, te dvije vrlo značajne spisateljice, Tenu Štivičić i Elenu Ferrante, u početku sljedeće kalendarske godine, a tu je i Maja Lunde.
Arija je naša mlada perspektivna redateljica koja već pokazuje da se zna nositi s velikim naslovima i velikom pozornicom. Režirala je vrlo modernu predstavu, ali je ostala dosljedna narativu, što pokazuje njezin sluh za kazalište. Rad s glumcima je pokazatelj da će ovo biti samo jedna od njezinih uspješnica - prognozira uspjeh predstavi.
‘Minus i plus’
Na HTV-u ga se trenutno može gledati u humorističnoj seriji “Minus i plus”. U seriji prema scenariju Ognjena Sviličića glumi s kolegicom iz HNK Ivom Jerković te s drugim sjajnim kolegama kao što su Ksenija Pajić, Damir Lončar, Arijana Čulina i Filip Radoš. Serija se temelji na sukobima mentaliteta u jednom braku na brzaka, a glumcu rodom iz Slavonije dodijeljena je uloga zagrebačkog dečka.
- ‘Minus i plus’ je serija koju smo snimali s općim užitkom, kako s kolegama glumcima tako i s cijelom ekipom na setu. Zbog brzine posla često se dogodi da snimanje prijeđe u automatizam, ali ovdje je bio slučaj da smo se dobro zabavljali u profesionalnom smislu jer ipak smo snimili humorističnu seriju. Ako pričamo o mentalitetu, odnosno ono što ga razlikuje, recimo, dalmatinski od zagrebačkog mentaliteta, onda su tome pojavom i igrom najviše pridonijeli glumci poput Arijane Čuline i Filipa Radoša s jedne strane te Ksenije Pajić i Damira Lončara s druge.
Toj razlici u mentalitetu pridonosi i kolegica Iva Jerković u ulozi Lucije, moje supruge. Da, naš brak u seriji je nastao u žurbi i samim time donio puno nepoznanica u naš odnos. Tek će se u daljnjim epizodama naš odnos zakomplicirati - kaže Kovač.
- Tijekom rada na ulozi fokusirao sam se na izgovor zagrebačkog naglaska i to je bio izazov nasuprot mojih slavonskih dužina. Mnogo je toga bilo oslonjeno na partnerski odnos Ive i mene, a sve ostalo posložilo se samo od sebe - objašnjava glumac rad na seriji Hrvatske televizije.
Švicarska serija
U Švicarskoj, pak, snima seriju “Tatort”, u kojoj na njemačkom glumi Hrvata u Švicarskoj koji ima restoran, ali je i zaštićeni haaški svjedok. Riječ je o policijskoj seriji na njemačkom govornom području, koja je brend, snima se i prikazuje još od sedamdesetih godina.
- ‘Tatort’ snimam od 2019. i nastavit ću ga sve do 2023. godine. Čini se da je to dug period, ali snimamo s velikim pauzama, tako da godišnje dovršimo po tri epizode serijala. Svaka donosi neki novi kriminalistički slučaj, u minutaži gledano gotovo kao film. Veseli me snimati ovu seriju prije svega zato što je na njemačkom jeziku, zbog kojeg još imam tremu na setu. Kolegice Anna Pieri Zuercher i Carol Schuler velika su mi podrška.
Trenutno radim na toj velikoj stranoj produkciji. Nakon toga snimam austrijsko-hrvatski film koji će režirati Pavao Marinković, također na njemačkom jeziku - govori glumac, koji je angažman u “Tatortu” dobio tako što mu je agentica ponudila casting za seriju, na kojem je prošao prvi i drugi krug te zaslužio ulogu.
U zagrebačkom potresu Igoru Kovaču stradao je stan u centru Zagreba, u zgradi iz 1909., koji je kupio prije te nesreće.
- Stan još nisam obnovio jer sam stalno na probama, predstavama, snimanjima. Nadam se da će novi zakon o obnovi grada Zagreba smanjiti prikupljanje nepotrebnih dokumenata i da će se zagrebačke zgrade propisno obnoviti, a ne samo krpanjem i obnavljanjem fasada.
Da bi se Zagreb obnovio, potrebno je iseliti ljude iz zgrada te od temelja učvrstiti njihovu konstrukciju. Znam da nisam rekao ništa novo, ali čini se da je sve to nemoguća misija jer kad se upustite u sakupljanje papira za obnovu i dogovor sa stanarima, čini se da je lakše napisati znanstveni rad.
Proći će još puno godina dok se ovaj predivni grad spasi od propadanja i obnovi u pravom smislu te riječi - nema optimističnu prognozu.
U sklopu Arsenala ljetne večeri u organizaciji Jutarnjeg lista i HNK Zagreb Kovač je interpretirao, pjevao i svirao Arsenove pjesme. U doticaju s glazbom od malih je nogu.
- Kad sam bio mali, u našoj su se kući održavale tamburaške probe očeva benda. Tako su mi već kao malom srcu prirasli žičani instrumenti. No, moram priznati da mi je i harmonika, uz gitaru, jednako drag instrument. Glazba nije umjetnost sama za sebe - ona podiže film, kazalište, generacije, raspoloženje, inspiraciju - kaže glumac, koji je jako sretan što je mogao biti dio Arsenala HNK.
Arsenal ispred HNK
- Za one koji ne znaju ili nisu mogli doći na taj divan koncert, koji se održao ispred HNK 3. srpnja 2021., Arsenal je mini projekt koji je pokrenuo Nikša Kušelj u suradnji s Antom Gelom. Koncert je bio tako koncipiran da su glumci HNK uz naš orkestar i gostujuće zvijezde kao što su Gabi Novak, Matija Dedić i Rade Šerbedžija izvodili ne samo Arsenove pjesme nego i njegovu poeziju. Taj koncert ostat će mi u sjećanju do kraja života jer se dogodio onaj anđeoski trenutak umjetnosti kojem svaki izvođač teži.
Bez velikih pretenzija, taj je projekt iste večeri prerastao u nešto o čemu će se dugo pričati te tako mogu biti zahvalan Arsenu na divnoj poeziji. To je bila situacija kada sam prvi put u životu s gitarom u ruci stao pred toliko mnoštvo, te pjevao Arsenove pjesme poput ‘Da su me ukrali Cigani’ ili ‘Takvim sjajem može sjati’. Taj Arsenov slobodarski duh na neki mi je način blizak u smislu onoga čemu težim - govori glumac, koji je u zagrebački HNK došao iz Gavelle, a u Gavellu iz riječkog HNK.
- Da, to je taj moj put - od Narodnog kazališta u Rijeci do ovoga u Zagrebu. Repertoarno i umjetnički gledano, jako sam uzbuđen zbog svega što radimo u HNK u Zagrebu. Imam osjećaj da sam našao sredinu u kojoj nastaju velike stvari. Okružen sam glumcima od kojih mogu učiti. Igrom slučaja, moje su uloge usko vezane uz uloge Dragana Despota.
U predstavi ‘Kafka na žalu’ lik Nakate ili uloga oca koju Despot igra u predstavi ‘64’ svakako su mi inspiracija. Kako smo vezani dobro napisanim scenama, tako puno učim od njega te mi Despot nebrojeno puta pomogne riješiti neku dilemu. Tu je još puno drugih kolega koji su mi velika inspiracija - zaključuje Igor Kovač.