Božićne blagdane splitska farmaceutkinja Irena Pecotić uvijek provodi u krugu obitelji, piše Slobodna Dalmacija. Nakon jutarnje mise nezaobilazna adresa na kojoj provodi ostatak dana ona je njezinih roditelja, što je tradicija koja se ne mijenja. Ipak, ovaj će Božić biti ponešto drugačiji od prethodnih, jer ga je Irena dočekala kao slobodna žena.
Ugostila nas je u svojem domu u kojem sve pršti od božićne čarolije i mirisa ukusnih kolača, za koje vam iz prve ruke možemo kazati da su ‘za prste polizati‘. Irena nam u svom prvom razgovoru za medije nakon razlaza s bivšim suprugom, pjevačem Markom Pecotićem, među ostalim, otkriva da nije izgubila vjeru u ljubav, što je pokreće u životu i zašto je osoba koja voli opraštati.
Kako ćete provesti Božić?
Bit ću s djecom na božićnom ručku kod svojih roditelja kao i svake godine. Božić za mene predstavlja vjeru, mir, ljubav i radost. Često me podsjeti na bogatstvo darovanog nam života što ponekad mnogi od nas zaborave.
Čime ćete obradovati sinove ispod bora?
Stariji je već veliki pa se lako dogovorimo. Mlađi se uglavnom uvijek sjeti nečeg što nemam gdje nabaviti (smijeh). Onda uskaču prijatelji sa svih strana. Prošle godine mi je tako prijateljica na Badnjak šila igračku koju nisam nigdje našla za kupiti.
Volite li kupovati darove? Ponese li vas blagdanska groznica?
Mrzim šoping centre i tu predblagdansku maniju. Svakom od nas puno više znači sitnica od srca nego razni skupi pokloni samo da se to odradi. Ja već godinama roditeljima izradim zidni kalendar sa zajedničkim slikama s djecom i to im je uvijek najdraži poklon.
Od koga najčešće dobivate darove za Božić?
Uglavnom od uže obitelji i bliskih prijatelja. Znaju nas i pacijenti u ljekarni iznenaditi ručnim radovima i kolačima. Lijepo je vidjeti da nas se sjete i da znaju kako na nas uvijek mogu računati.
Što će se naći na vašem blagdanskom stolu?
Blagdanski stol ne može proći bez tatinog domaćeg pršuta i mamine francuske salate. Da se mene pita to bi bilo to i ništa više ne treba. Nakon toga pečenje ili pašticada s domaćim njokima i slatkarije svih vrsta.
Tipična dalmatinska trpeza, tko joj ne bi odolio... Jeste li vi zaduženi za ručak? Volite li kuhati?
Za blagdanski ručak moja sestra blizanka i ja uglavnom radimo slastice. Mlađa sestra pomaže mami oko francuske, svatko ima svoj zadatak. Inače volim kuhati i raditi kolače. Ima neka poveznica farmacije i slastičarstva. Vaga, preciznost, dosljednost u praćenju recepata... Neke moje kolegice su čak farmaceutsku karijeru zamijenile slastičarskom.
Zaista? Razmišljate li i vi o tome? Koji su vaši specijaliteti?
Radim kolače isključivo za svoj gušt. Mojoj djeci su palačinke omiljena slastica i pravim ih barem nekoliko puta tjedno. Najviše sam eksperimentirala u kuhinji dok je trajao onaj žestoki lockdown. Radila sam svaki drugi dan, a kad bih došla doma bacila bih se na spravljanje recepta s jedne odlične internetske stranice. Na neki čudan način i to mi je razdoblje bilo lijepo.
Znate li već gdje ćete za Staru godinu? Volite li tulume na otvorenom ili ste više za kućne varijante?
Staru godinu ne radim i vjerojatno ću ujutro u đir po gradu što puno više volim od večernjeg dočeka. Tulumi na otvorenom bili su mi omiljeni doček za vrijeme studentskih dana, a sada ipak radije biram kućnu varijantu.
Držite li se tradicije i za Silvestrovo nosite crvenu boju?
Tu definitivno nisam praznovjerna. Iako kad sam bilia mlađa, na to se jako pazilo.
Modno ste osviješteni, vaše modne kombinacije služe mnogim ženama kao inspiracija. Traže li od vas savjete na Instagramu?
Više me pitaju gdje sam nešto kupila i pišu pohvale.
Možemo slobodno reći da ste postali zvijezda na Instagramu. Doživljavate li se influencericom?
Influencerica nikako! Više kao osoba koja se dobro zabavlja na društvenoj mreži. Svi mi imamo bolje i gore dane i naravno da je na društvenim mrežama samo ono što je lijepo.
Iznenađuje li vas što vam broj pratitelja raste iz dana u dan? Godi li vam to?
Kad ti se u životu događa bilo što da je lijepo, naravno da vam godi.
Kako ljudi reagiraju kad vas vide na vašem radnom mjestu u ljekarni?
Mi smo mala kvartovska ljekarna gdje se manje-više međusobno svi znamo. Bilo je situacija i upada kad su me znali pitatli: ‘Jeste vi ona Irena?‘. Inače svi nosimo akreditacije s imenom i prezimenom tako da naši identiteti nisu tajna.
Prepoznaju li vas na ulici?
Više su to osmijesi i gurkanja između sebe nego upadi. Nisam stvarno imala nikakvih negativnih iskustava.
Ispunjava li vas posao farmaceutkinje?
U više sam navrata rekla da je farmacija moja ljubav. U tome sam od svoje četrnaeste godine kad sam upisala srednju školu za farmaceutske tehničare i kasnije farmaceutsko-biokemijski fakultet.
Kako izgleda jedan vaš uobičajeni radni dan? Je li vam teško usklađivati poslovne i obiteljske obveze?
Radni dan ovisi o tome jesam li jutarnja ili popodnevna smjena. U svakom slučaju mi je intenzivno još od ranog jutra pa sve do večeri. Imam u tom silnom usklađivanju i neke pomagače.
Koga?
Obitelj koja mi je neizmjerna podrška. Najveća! Mi smo tipična dalmatinska familija. Mislim da se nikad neću moći dovoljno zahvaliti svojoj majci za sve što je spremna napraviti za nas. Sestra blizanka moj je glas razuma. Naravno, tu su tata i mlađa seka, a kolegice s posla smatram svojom drugom obitelji.
Što vas najviše pokreće u životu?
Vječiti optimizam, vedar duh i vesela narav. Možda malo i tvrdoglavost (smijeh).
Imate li neki ‘ispušni ventil’?
To mi je definitivno sport. Vježbanje barem pola sata dnevno moja je psihoterapija.
Je li i glazba jedan od načina na koji se opuštate? Koje glazbenike volite?
Glazba je lijek za dušu, a slušam doslovno sve, od opere do elektronike, osim narodnjaka, to jedino ako baš moram. Trenutni broj jedan mi je Matija Cvek. Baš sam prije nekoliko dana bila na njegovom koncertu.
Svi smo mi, nažalost, u životu doživjeli neke trenutke kad smo ostali povrijeđeni i razočarani. Kako se nosite s postupcima onih koji su vas razočarali?
Mislim da se s tim postupcima moraju nositi oni koji su nas razočarali. Na nama je da to prihvatimo ili ne.
Jeste li osoba koja oprašta?
Definitivno! Opraštam zato što mi je najbitniji moj vlastiti mir.
Vjerujete li u ljubav?
Uvijek ću vjerovati u ljubav. Ona je pokretač svega.
A u Boga?
Vjerujem.
Pisalo se kako biste voljeli otići na Camino de Santiago, hodočašće u Španjolskoj dugo 800 kilometara. Razmišljate li uistinu o tome?
Tu sam još na logistici. Svakako mi je velika želja i mislim da je to nezaboravno životno iskustvo.
Po čemu ćete sve pamtiti 2022.?
Pamtim samo sretne dane! Pamtit ću je po neizmjernoj ljubavi koju sam dobila od prijatelja i obitelji. Imam puno dobrih prijatelja s kojima se ne čujem svakodnevno, ali znamo da smo tu uvijek jedni za druge. Svakako ću se rado sjetiti i putovanja u London s dragom prijateljicom Ivanom.
Što biste poželjeli da vam se dogodi u Novoj godini?
U 2023. želim samo vlastiti mir i zdravlje‘, piše Slobodna Dalmacija.