Ana se u svakom trenutku trudi biti bolja od sebe same, a s puno ljubavi i odlučnosti u tom smjeru pokušava upraviti i svoju obitelj. Od tog sizifovskog posla, jasno, svako toliko pregori. Koje su najveće razlike između Tare i Ane?
- Anin OKP je znatno više uznapredovao od mojeg i otkad ‘susjedujemo’ u mojoj glavi, više mi apsolutno ne dopušta staviti papir u miješani otpad i slično. Simpatična mi je, ali spremna sam da ode na odmor, zaslužila je preseliti se u sektor ‘na paši’ - priznaje Tara Rosandić, koju ćemo od ponedjeljka gledati u RTL-ovoj novoj seriji “Blago nama”, u kojoj nećakinja Zlatka Viteza glumi uz Enisa Bešlagića, Žarka Radića, Hristinu Popović, Filipa Križana i Zlatana Zuhrića Zuhru.
Radnja serije koja će se prikazivati na RTL-u od ponedjeljka do četvrtka u terminu od 20.30 sati prati obitelj koja, djelomično prisilno, mora živjeti pod istim krovom.
Ambiciozni lik
K Borisu i Ani, mladom bračnom paru, spletom okolnosti nenadano se useljava njezina sestra s cijelom svojom obitelji, ali i njihov otac. Generacijski sraz popraćen i različitim životnim ambicijama dovodi do raznih smiješnih situacija u kojima se može pronaći baš svatko. Anu, koju glumi Tara Rosandić, tvorci serije opisuju kao poprilično ambicioznu. Prije rođenja sina Ivana radila je u banci, što je kao stvoren posao za osobu koja voli da je baš sve kao po špagi. I u ulozi majke Ana teži savršenstvu - proučava različite knjige, pazi na najsitnije detalje i svaki trenutak provodi s djetetom jer ono je centar njezina svijeta. Vjeruje da sa svojim suprugom (Filip Križan) može postići sve što poželi, između ostalog doseći i elitni društveni status, što uključuje odlazak u Bruxelles, gdje bi on trebao raditi kao državni službenik.
Ana jako voli svoju sestru Tamaru (Hristina Popović), iako su sušte suprotnosti. Zapravo, ponekad je malo i sažalijeva. Uza sve to, Ana joj ipak zavidi jer je uvjerena da njihov tata Drago (Žarko Radić) ipak više voli Tamaru od nje...
Kako je bilo snimati seriju s obzirom na propisane epidemiološke mjere?
- Mi nismo osjetili veće probleme jer je produkcija maksimalno savjesno pristupila mjerama i ekipa je tijekom dugih snimanja bila oprezna. Pokušali smo kolektivno paziti na kolege u ugroženijim skupinama, raditi dobro i zabavljati se koliko to prilike dopuštaju - kaže Tara, koja je glumica postala jer joj se taj poziv nekako prirodno nametnuo.
- Imala sam raznih interesa, ali gluma se nekako sama nametnula. Završila sam Školu primijenjene umjetnosti i dizajna, pa uvijek kažem da mi je kiparstvo plan za mirovinu. Bilo je tu momenata interesa i za kemiju i biologiju, ali izbor humanističkih znanosti većinom se smjenjivao prije susreta s kazalištem - govori glumica, koja ističe kako je ona samoj sebi najoštrija kritičarka.
- Tuđe kritike prihvaćam ako su konstruktivne, a ako dolaze iz krivih pobuda ili umišljaja o upućenosti u problematiku, slabo čemu služe - ističe Tara kojoj pandemija koronavirusa nije previše pomrsila planove za 2020. godinu.
- Imam sreće da su se moji suradnici većinom uspjeli preorganizirati i prilagoditi novonastalim situacijama, koliko je to god bilo moguće. Planirala sam izrazito zauzetu godinu, tako da se privatnim putovanjima nisam niti nadala. Možda do kraja 2021. uspijemo i više nego što se trenutno usudimo pomisliti - priželjkuje glumica koja je zahvaljujući koroni i profitirala:
- Konačno sam upisala autoškolu! Upravo sam počela voziti sa svojom sjajnom novom instruktoricom, prvog instruktora sam zamijenila - otkriva Tara, a mi se ponovno vraćamo liku Ane koju tumači u seriji “Blago nama”.
Ana je poprilično ambiciozna i ne preza od zacrtanog cilja. Kakva je Tara po tom pitanju?
- Ja sam možda najnekompetitivnija osoba koju ste upoznali. Jedna sam od blesana kojima se doista čini da svatko ima svoj put i ne treba ga uspoređivati s tuđim. Uostalom, apsolutne pobjede postoje samo u društvenim igrama i povijesnim udžbenicima, što se mene tiče. U životu je najslađe barem koji put pobijediti sebe samog, zar ne? Ana se ne bi složila sa mnom. Doduše, obje ne odustajemo lako, samo svaka ima svoju metodu - kaže Tara, koju pitamo što je najzahtjevnije što je dosad napravila za neku ulogu.
Hulahup
- Što god treba napraviti za ulogu, meni je zabavno. U tridesetoj godini sam napokon naučila vrtjeti hulahup oko struka, nakon vrhunski neuspješnih pokušaja tijekom djetinjstva, i to me obradovalo. Prozborila sam bednjanski, pojavila se pred kamerom spojenih obrva, drugo filmsko pojavljivanje mi je bila uloga maloljetnog trupla utopljenog u kadi, koje je plutalo licem prema dolje. Radilo se o studentskoj vježbi mog brata, tu sam naučila dulje držati dah - kaže glumica koja je dio ansambla kazališta Gavella.
Hoćemo li je uskoro moći vidjeti u nekoj novoj predstavi? I, po čemu je specifičan projekt “Sanjam(o) predstavu” u kojem je i sama sudjelovala?
- Prostor kazališta Gavella je previše stradao u potresu da se prije izvršenja sanacije može garantirati sigurnost ulaska u zgradu. Dakle, trenutno nije moguće održavati predstave na našoj sceni, ali zahvaljujući snalažljivosti uprave predvođene Draženom Ferenčinom i ansambla, rad kazališta nije stao. S Filipom Šovagovićem trenutno radimo na projektu ‘Zagreb 2020’ koji se razvija od serije monoloških videa ‘Sanjam(o) predstavu’ koji su snimljeni i pušteni na net nakon potresa. ‘Zagreb 2020’ ćemo krajem studenoga odigrati u Laubi, najavljujemo glumačko-glazbeno-plesačku ekstravaganzu koja progovara o tekućoj godini u Zagrebu iz pozicije njegovih građanki i građana - govori glumica koja je svojedobno, referirajući se na pokret #Metoo, kazala kako seksualnog zlostavljanja i uznemiravanja nažalost ima i u našim glumačkim krugovima.
Je li se situacija po tom pitanju poboljšala, ima li kakvih pomaka?
- Pandemija je napravila krasne stvari za poštivanje osobnog prostora na javnim mjestima, lijepo je vidjeti da se čudom odjednom može zatomiti taj nepobjedivi testosteron. Nažalost, ne vidim drugi način na koji ova napeta društvena situacija utječe pozitivno na položaj žena. Stravičan porast obiteljskog nasilja i prezauzetost policije sugerira da nas čeka dug društveni oporavak na svim poljima. Psihe slabića koji svoj strah pretaču u agresiju i iskaljuju je na svojim obiteljima neće se znati zauzdati u profesionalnom okruženju. Povezivanje žena u borbi za ravnopravni dignitet rada jedva je počelo, ali pomaci su se neosporno dogodili.
Moja reakcija na probleme unutar struke rezultirala je idejom za projekt ‘6 glumica traži autora’ koji je zahvaljujući otvorenosti, dobroj volji i hrabrosti mojih kolegica i suradnica poprimio oblik i zaživio u vrlo kratkom roku, tijekom karantene. Stvorile smo platformu putem koje možemo jasno javno verbalizirati probleme nejednake zastupljenosti žena na sceni, a pokušavamo omogućiti kolegicama koje se tijekom svojih karijera bore s neravnopravnim prilikama i manjim plaćama za isti posao, pružiti priliku da se transgeneracijski povežu, surađujući u praksi. Na tome smo počele raditi prikupljanjem i organiziranjem čitanja suvremenih tekstova s jakim ženskim ulogama, hrvatskih dramskih spisateljica i pisaca. Upravo smo zatvorile prvi ciklus naših ‘Čitanja NJE’ i vidjet ćemo kamo dalje, učimo ‘na terenu’ i vodimo se modelima svjetskih i europskih organizacija koje se bave ovim globalnim problemom - priča Tara i nastavlja:
Song grupe Gretta
- Jednostavno, moramo glumicama osigurati podjednake prilike za rad i moramo vidjeti više jakih ženskih lica na kazališnim scenama. Moramo ženskoj publici omogućiti da vide sebe na sceni, lica vjernija ženama kakve jesu, ne onakva kako ih zakinuto doživljavaju pisci sa seksističkim duševnim bolestima. Onda ćemo imati i manje problema sa seksualnim uznemiravanjem kao obredom inicijacije u našem miljeu. Kako kaže naš moto: ‘Sve smo čule kako za nas uloga jednostavno nema, pokažimo kako ih #jednostavnomože biti!’ - naglašava Tara koja je prije dvije godine udružila snage s grupom Gretta i snimila song “Voli me”.
Po čemu pamti to iskustvo?
- Po cool nastupu u Tvornici na njihovu koncertu, jednako koliko i po spoznaji da nemam strpljenja baviti se glazbom ozbiljnije od povremenih potreba za kazalište. Barem trenutno! Drago mi je da sam radila s dečkima, oni su divni i znamo se sto godina, hvala im što su mi priuštili izlet u rock - kaže glumica čije ime je hinduističkog porijekla i znači zvijezda.
U kojim se trenucima ona osjeća kao zvijezda?
- Mislim da je malo smiješno pričati o zvjezdanom statusu u našim prilikama. Zahvalna sam na priznanju za svoj rad koje osjetim od publike, ali ne zanosim se potrebama za glamurom, održivost mi je znatno ugodniji osjećaj - kaže Tara Rosandić.