Frontmen grupe Vatra, Ivan Dečak, svojoj je ovećoj zbirci nagrada sada dodao još jednu skulpturu Porina, ovu drugačiju, pandemijsku, s maskom. Pjesma "Mali krug velikih ljudi", koju je napisao za Massima, proglašena je pjesmom godine. Član žirija "The Voicea" je vijest o svojem osmom Porinu primio u Vukovaru gdje je Vatra imala koncert. S hitmakerom koji se odmara radeći razgovarali smo o nagradama, planovima za ljeto u kojem će kombinirati nastupe i druženja s obitelji i prijateljima na Krku, o novom albumu Vatre i sportskom životu.
Scena je napokon živnula, imali ste dva koncerta u dva dana. Imate li osjećaj da se stvari vraćaju u normalu?
- U petak smo nastupali u Đakovu u malom klubu Rock Bar King. To je prava oaza rock'n'rolla, posebna ne samo u Slavoniji nego u cijeloj Hrvatskoj. U subotu smo bili u Vukovaru, okupilo se mnogo ljudi u središtu grada. Mogu reći da sam se prvi put nakon godinu i četiri mjeseca osjećao kao nekad, pretpandemijski normalno. Da sve bude još ljepše, nakon koncerta u Vukovaru javili su mi da je pjesma "Mali krug velikih ljudi" osvojila Porina.
I vi i Massimo stvarno možete biti prezadovoljni jer je ta pjesma osvojila gomilu nagrada.
- U biti, proteklih godinu dana dobili smo sve nagrade i struke i publike za koje je pjesma bila nominirana, među njima i nagradu Zlatni Studio Jutarnjeg lista. Dobio sam i nagradu Hrvatskog društva skladatelja "Milivoj Körbler" za autorsko stvaralaštvo na području popularne glazbe.
Rekli ste da, usprkos uspjehu pjesme, niste mislili da ćete osvojiti i Porina. Zašto?
- Konkurencija je ove godine bila iznimno jaka i vjerovali smo da će netko biti pobjednik u kategoriji pjesme godine, bili smo spremni na to. No, eto...
Poznato je da pjesma "Mali krug velikih ljudi" ima posebno značenje za vas. Je li nastajala dugo ili je jednostavno izletjela na svjetlo dana?
- Da, to je doista posveta mojem malenom društvu u kojem su obitelj i prijatelji. Nakon jednog subotnjeg druženja sjeo sam i napisao je vrlo brzo. Inače mi treba dosta vremena da dovršim pjesmu, no kod ove je sve išlo glatko. Malo je netipična, i riječi i glazba, ima samo jednu strofu... Nešto se tu dogodilo, što je ljudima sjelo.
Kako to da ste je ipak odlučili dati Massimu?
- Na kraju sezone "The Voicea" Massimo je počeo naglas razmišljati o novoj ploči. Imao sam već pjesmu za koju sam mislio da bi bila dobra za njega i rekao mu to. Pitao me kako se zove i kada sam mu rekao, odgovorio je samo "Uzimam, ime govori sve", iako je nije niti čuo. Predložio sam mu da pjesmu snimi s dugogodišnjim producentima Vatre, Jurom Ferinom i Pavlom Miholjevićem iz Svadbasa. S njima smo radili i duet "Nama se nikud ne žuri" za koji smo također dobili Porina. Inače, pjesme nikad ne pišem planski. I ovu sam pisao kao svoju. No, shvatio sam da bi bila sjajna za Massima.
Mnogi su se našli u toj pjesmi.
- Da, ona je bila poput nekog svjetionika kroz grozno vrijeme koje smo prolazili zbog pandemije i potresa. Mislim da se ljudima svidio optimizam, da je važan taj mali krug bitnih ljudi... Jednostavno, ima ono nešto. Imam osjećaj da je postala neko "opće dobro".
Ni bend, ni vi niste ljenčarili ni u koronakrizi. Možete li uopće bez rada?
- Vjerojatno bih poludio. To je moj jedini poziv i posao od kojeg živim. Još uvijek sam jednako sretan kad uspijem napisati novi stih, ideju, snimiti i objaviti. Radili smo stalno. Imali smo akustične koncerte i jednu virtualnu komercijalnu turneju u prosincu prošle godine koju smo radili iz naše jazbine, kako zovemo prostor u kojem se skupimo, radimo, snimamo. Zahvaljujući šestero različitih sponzora koji su nas odlučili financijski podržati kao da radimo normalne koncerte, prenosili smo sve preko Instagrama i Facebooka i skupio se popriličan broj ljudi koji su to pogledali. Objavili smo i video Akustik iz jazbine. Radili smo na novom albumu, objavili tri singla i snimali spotove.
Spot za pjesmu "Vidi kako se smiješ" je poseban, snimljen je iz jednog kadra. Kako je bilo raditi takav spot?
- Redatelj Filip Gržinčić iz Rijeke došao je na tu ideju. Poslao nam je kadrove jedne vile u Opatiji, no ja sam dva tjedna prije bio u obnovljenom dvorcu Janković u Suhopolju koji mi se činio idealan. Nekad davno smo tamo snimali spot, dok je bio razrušen... I tako smo uz dozvolu ljudi koji njime upravljaju tamo snimali. Vježbali smo jedan dan, drugi dan je došla Helena Minić i nakon sat vremena probe u jednom potezu sve snimili. Čudno i sjajno iskustvo.
A kako stoje stvari s albumom Vatre?
- Mogli bismo ga objaviti, ali ne žurimo. Osluškujemo vrijeme, albumske publike je sve manje, pa idemo singl po singl. I da, prvi put u 21 godinu rada napisao sam neku zimsko-božićno-novogodišnju stvar. Puklo me jedan dan, sjeo sam i napisao je. To je sjajno - ljeto počinje, a ja imam zimsku stvar.
Kako to da već niste na Krku u vašoj ljetnoj bazi?
- Već smo svi trebali biti dolje, no imamo neke obaveze. Kći ove godine kreće u prvi razred i oprašta se od vrtića. Napravili su veliku priredbu, ona pleše. Nismo mogli otići da se ona ne oprosti od vrtića! Ne mogu dočekati. Više od 20 godina smo na Krku, osjećam se tamo kao doma, znam svaku ulicu, svako lice. Prihvaćaju me kao svojeg, domaćeg, bodula. Opustim se, bavim se podvodnim ribolovom, družimo se, bude fine klope koju često sprema moj prijatelj Dino, vlasnik najmanjeg puba na svijetu... A nastavit ću i trčati.
Dakle, uz ljubav prema nogometu, sada je tu i ljubav prema trčanju?
- Da, uvijek sam gurao nogomet i glazbu. A što se trčanja tiče... Svi smo preboljeli koronu, srećom bez nekih velikih problema, osim neke malaksalosti koja je potrajala. Nakon potresa na Banovini odlučili smo otići k svojima u Viroviticu i biti tamo neko vrijeme. Svakodnevno sam boravio u prirodi, tamo su i golemi ribnjaci pod šumom, staze od pet kilometara po kojima sam prvo šetao, a onda trčao. Sada svaki dan trčim na Jarunu, pa neću prekinuti ni kad odemo na Krk.
S Krka ćete i na koncerte?
- Da, pozivi na koncerte su krenuli već s prvim popuštanjem, bukirani smo i vjerujem da je ovo doista početak povratka u pravo, dobro staro normalno.