Novinarka Ivana Paradžiković poznata je po aktivnom radu na društvenim promjenama koje obrađuje u svojim televizijskim prilozima, a ovoga puta se odlučila u javnost iznijeti i jednu temu o kojoj se ne govori. A trebalo bi.
Njezina prijateljica dobila je tragičnu dijagnozu koja njezinoj bebi prognozira smrt, a prema hrvatskim zakonima nema direktne pomoći.
- Ovo je moja prijateljica. U šestom mjesecu trudnoće, 25 tjedana sreće, uzbuđenja i iščekivanja prekinuo je uobičajeni utorak redovan pregled kod ginekologa. Njezina beba ima tumor. Jako velik tumor. U otpusnom pismu piše maligan. Posljednja četiri tjedna toliko uznapredovao da su bebine šanse da preživi...nikakve. Ako kojim slučajem preživi bit će s teškim prirođenim tjelesnim ili duševnim manama. Tumor je u glavi, pritišće mu mali mozak. Veći praktički od njega samoga. Takvu ranjenu i slomljenu s prognozom koju niti jedna majke ne može ni čuti ni prihvatiti poslali su doma da čeka da beba u njoj umre! Druga opcija koju joj je liječnica šapnula ispod glasa je: neka ide u Sloveniju da joj tamo pomognu. Poput neke kriminalke. Da moli u drugoj državi da joj liječnici pomognu jer u njezinoj domovini ne mogu! Ne žele? U Hrvatskoj je na snazi zakon iz 1978. Nejasan, nedorečen. Pitanje kojim se nitko neće baviti. Jedno od onih zbog kojih se gube glasovi, nestaje podrška.
Ali, pitam se taj netko koji odlučuje o tuđem životu, je li kada pogledao u oči trudnicu koja treba čekati mjesecima da joj dijete premine u trbuhu?! Pogledajte je. Iznutra je slomljena, a toliko je snažna i hrabra..da je stala pred kameru. Željela je da vidite njezinu tugu i da se pitate koju će još država osuditi na ovakvu agoniju? Vašu suprugu, sestru ili možda kćer? Koja od nas je sljedeća? - napisala je novinarka na svojem Instagram profilu pozivajući tako nadležne da nešto učine u ovoj situaciji, prenosi Slobodna Dalmacija.
Nažalost, Ivanina prijateljica nije jedina žena koja se susrela s ovim vijestima, a mnoge žene su u znak solidarnosti odlučile istupiti i ispričati i svoju priču.
- Svaki pregled u Petrovoj je obavljao drugi liječnik, na nijedno pitanje nije dobila odgovor. Isto joj je njezina ginekologica tako rekla za Sloveniju. Na kraju je to dijete umrlo u njoj i tek sljedeći dan je krenuo porod. Devet sati rađala je mrtvu bebu. Ali tu nije kraj. Nakon toga čekaš i boriš se za rodni list jer svatko tumači na svoj način. Bez rodnog lista ne možeš na porodiljni i tako dalje. Onda čekanje dok možeš preuzeti tijelo jer nema svatko grobnicu u Zagrebu pa čekaj dok se "skupi dovoljan broj". Taj dan kad je ona ležala u Petrovoj s mrtvom bebom u utrobi nisam bila normalna. Mislim da me je tad stvarno prebacilo na nekakvu bjesnoću. Urlala sam na rođaka (HDZ) da ću ga satrati ako ga slučajno vidim da se uslikao na Hodu za život - ispričala je druga žena čija je poznanica prošla kroz sličnu kalvariju.
Dokad ćemo čekati da se na tom polju nešto promijeni?