POZNATA GLUMICA

Ivana Roščić: ‘Grozno je što i danas čujemo rečenicu ‘Židovi su krivi za sve’

‘Život mi određuje majčinstvo i moj dan počinje u sedam ujutro. Uz dvoje djece i posao, uhvatiti vrijeme samo za sebe je luksuz‘

Ivana Roščić

 Ivana Nobilo/Cropix

Predstava “Naš razred” nastala je prema sjajnom tekstu Tadeusza Slobodzianeka koji se, mislim, prvi put izvodi u Hrvatskoj, u režiji Jasmina Novljakovića. To je tekst koji nekim meta dokumentarnim pristupom raslojava priču o skupini školaraca. Poljaka katolika i Židova, iz malog poljskog mjesta koje je doživjelo sovjetsku i njemačku okupaciju, čija represija u “posve običnim ljudima” budi demone okrutnosti i nasilja. Djetinji snovi rasplinjavaju se, a dojučerašnji prijatelji postaju jedni prema drugima iznimno okrutni. Tekst je pisan prema istinitom tragičnom događaju koji se zbio 10. srpnja 1941. godine u Jedwabnu, kada su Poljaci svoje sumještane Židove, njih oko 1600, većinom su to bili žene, djeca i starci, žive spalili u štaglju. Nažalost, to nije izoliran slučaj. Bilo ih je još. Pogrom Židova sustavno se događao na najokrutnije i najbešćutnije načine - kaže nam Ivana Roščić, članica glumačkog ansambla zagrebačkog kazališta Gavella uoči premijere predstave “Naš razred”, koja će se izvesti 2. travnja u Centru za kulturu Trešnjevka.

Glumica igra Židovku Doru, čija je sudbina, kao i sudbina milijuna Židova u Drugom svjetskom ratu, stravična, okrutna, nečovječna, dehumanizirajuća. Iz jedne dječje zaigranosti, snova i mašte, Dorin život biva potpuno uništen.

image

Ivana Roščić

Ivana Nobilo/Cropix

Uloge u filmu

- Antisemitizam još je uvijek prisutan, često i danas čujem meni neshvatljivu rečenicu - “Židovi su krivi za sve”. Vjerujem da je vrlo važno redovito podsjećati na holokaust i sva tragična događanja tijekom Drugog svjetskog rata, jer mržnja, fašizam i antisemitizam još su itekako prisutni, ne samo u našem društvu, nego posvuda. Trebalo bi također u lektiru uvesti “Zar je to čovjek” Prima Levija. Bešćutno zlo uvijek je prisutno - dodaje. Glumica je osvojila Srebrni Orion na Filmskom festivalu glumaca u Vinkovcima, za ulogu Renate u filmu “Tereza37”, redatelja Danila Šerbedžije, a prije dvije godine za istu ulogu osvojila je Zlatnu arenu na 67. Pulskom film festivalu.

- Suradnja s Danilom Šerbedžijom bila je odlična. On i ja poznajemo se vrlo dugo, i surađivali smo samo preko muzike za naš bend Luni Megumi, a ovo nam je prva snimajuća suradnja. Nagrade je uvijek lijepo primiti, dobar su poticaj za daljnji rad, barem meni. Film “Tereza37”, bez obzira na pandemijsko vrijeme, u kojem je izašao lijep festivalski život, osvojio je mnoge nagrade - kaže glumica koja je snimila film “Stric” u režiji Davida Kapca i Andrije Mardešića, u kojem glumi s Mikijem Manojlovićem, Goranom Bogdanom i Rokom Sikavicom, te film “Garbura” Josipa Žuvana, u kojem uz nju glume Zdenko Jelčić, Marija Škaričić, Ljuba Bandović...

Među ostalima, tu je i film “Mare”, treći dugometražni film scenaristice i redateljice Andree Štake. Ivana je utjelovila Šimu, Marinu najbolju prijateljicu koja radi u supermarketu i želi pobjeći iz male sredine. Kakav je osjećaj film ostavio na Ivanu?

- Osjećaj svakodnevice. Osjećaj nemogućnosti odlaska i istinske borbe za osobnu unutarnju egzistenciju. Vjerujem da su se mnoge žene, pogotovo iz malih sredina, mogle poistovjetiti s likom Mare. Najljepše kod Mare je to što je osjetila novoprobuđenu strast, i što joj je to dalo okidač da napravi neke promjene u svom životu - priznaje.

Još kao djevojčica, Ivana se zaljubila u film, ali tada još nije znala da želi biti glumica.

image

Ivana Roščić

Ivana Nobilo/Cropix

Suludi dani

- Gluma se kao poziv dogodio mnogo kasnije. Moja prva uloga bila je ona Anđele u filmu “Ta divna splitska noć” Arsena Antona Ostojića 2004. godine, a u kazalištu moja prva predstava bila je “Sedmorica protiv Tebe”, u režiji Olivera Frljića - prisjeća se.

Mnogi se dive Ivaninom izgledu, vrlo lijepo i mladoliko izgleda.

image

Ivana Roščić

Ivana Nobilo/Cropix

- Vjerujem da je velikim dijelom genetika zaslužna za to. Nije da pazim na prehranu, ne odričem se ničeg, volim slatko, fast food, redovito idem na pilates, volim voziti bicikl i pješačiti. Što se tiče njege lica, nastojim u svoju svakodnevnu rutinu uvesti serume, dobru kremu. S godinama se više trudim da redovito obavljam potrebne zdravstvene preglede i veselim se životu, iako je uz ovo suludo vrijeme koje živimo to ponekad zaista teško - iskreno će Ivana, čiju svakodnevicu određuju djeca Toma i Margita te posao.

- Dan mi počinje oko 7 ujutro, osim ako nije u pitanju neko snimanje, pa onda i ranije ili kasnije. Vrtić, proba, poneka kava, odvoženje na razne aktivnosti, čitanje knjiga, gledanje filmova, slušanje muzike, druženje s prijateljima, provođenje vremena u bespuću interneta... No najvažniji trenuci su mi oni koji uključuju zajedničko vrijeme. Bitno mi je uhvatiti i vrijeme samo za sebe, biti u tišini i samoći, uz dvoje živahne djece to je luksuz, pa vrlo cijenim te trenutke - završava Ivana Roščić.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
02. listopad 2022 00:57