BASIST & PJEVAČICA

IVANKA I MRLE IDU U ENGLESKU, NADAJU SE INTERNACIONALNOJ KARIJERI 'Tek ćemo u Hullu vidjeti jesmo li pop ili flop. Nema tu gastarbajtera i slično'

 Ivan Posavec

 

Kada su u veljači 2016. objavili prvi zajednički album "Colors" i to pod umjetničkim imenom Mr. Lee & IvaneSky, jedan je glazbeni kritičar u svojoj recenziji albuma Damira Martinovića Mrleta (56) i Ivanku Mazurkijević (45) nazvao genijalcima koji pod našim nebom još dugo neće biti prepoznati i ljudima koji, u umjetničkom smislu, žive ispred svog vremena. Međutim, njihov je rad, barem sudeći po količini angažmana, i više nego prepoznat, kako u državi, tako i van njezinih granica.

Basist riječkog rock benda Let 3 i pjevačica skupine Stampedo trenutačno skladaju glazbu za predstavu "Alisa u Zemlji čudesa", čija će se premijera održati 18. studenog u Zagrebačkom kazalištu mladih, rade na novoj predstavi Paola Magellija u Novoj Gorici, a za koji dan putuju u Hull, britanski grad kulture za 2017., gdje će, u sklopu projekta "Live Cinema" ponoviti svoj glazbeno-filmski performans koji su premijerno izveli na ovogodišnjem Motovun Film Festivalu. 

 

Radimo pa nešto ispadne

Taj neobični, interaktivni projekt koji je oduševio domaću publiku, a istom se nadaju i kada su Britanci u pitanju, spada u kategoriju "live soundtracka". Naime, umjesto originalne, gotovo nečujne glazbe iz njemačkog filma "Tuvalu", Mrle i Ivanka, zajedno s ostalim glazbenicima koji sudjeluju u projektu Mr. Lee & IvaneSky, ali i publikom, na licu će mjesta kreirati glazbenu kulisu za to suvremeno crno-bijelo ostvarenje Veita Helmera.

- Kako Mrle voli izmišljati nove instrumente, tako je osmislio i ove koje publika svira za vrijeme filma. Naime, radi se o velikim plastičnim bocama u kojima se nalazi voda, na jednom kraju je cijev kroz koju pušeš, a na drugom mikrofon koji snima zvuk što nastaje žuborenjem vode. Mrle te zvukove zatim provlači kroz računalo i pušta. Nešto kao DJ set sa živim ljudima – objašnjava glazbenica dodajući kako su svi uključeni od samog početka ovaj projekt doživjeli kao igru. Da, moraju ispoštovati energiju filma, ali su kreativno potpuno slobodni, što svakog umjetnika veseli. Ono što nju, pak, posebno veseli jest mobilna aplikacija koju je razvila organizacija "Live Cinema", a uz pomoć koje svi gledatelji koji žele, a koji se nisu uspjeli domoći svoje boce (instrumenata iz kućne radinosti na sceni je 16), mogu sudjelovati u kreiranju soundtracka. Naime, tijekom trajanja predstave, aplikacija šalje obavijesti koje korisnicima daju upute što u određenom trenutku treba učiniti. Primjerice, u jednoj od scena, vlada ruši neke zgrade koje ne bi trebala, objašnjava Ivanka, a u istom trenutku cijela publika počinje vikati "buuu".

- Jako nam je to fora, ne samo za mene i Mrleta, već za cijelu ekipu koja stoji iza projekta. Za razliku od Motovuna, gdje je publika bila miješana, u Hullu će nas dočekati potpuni neznanci koji najvjerojatnije ne znaju ništa o tome čime se inače bavimo. Nema tu gastarbajtera i slično. Bit će zanimljivo vidjeti jesmo li pop ili flop – priča Ivanka Mazurkijević koja se, baš kao i njezin partner, nada nekoj ozbiljnijoj internacionalnoj karijeri u budućnosti. Vani je jednostavno bolja lova, objašnjava Mrle, a i ljudi, "čudaka" poput njih dvoje, s kojima možeš surađivati, mnogo je više.

- Recimo, s kazališnim redateljem Paolom Magellijem surađujem već 13 godina. Čisto sumnjam da u svo to vrijeme nije uspio naći bolju pjevačicu od mene. Ali kliknuli smo na kreativnoj razini, rodila se ta neka umjetnička ljubav. Nas se dvoje tako cijelo vrijeme vrtimo u krug s istim ljudima, što je s jedne strane divno, a s druge, bilo bi lijepo probati raditi i s nekim novim – govori pjevačica dodajući kako ovo zapravo nije njihov prvi izlet na međunarodno tržište. Mrle i Ivanka su, zajedno sa Stanislavom Kovačićem iz Stampeda, autori glazbe za hit komediju "Sonja i bik" iz 2012., koja je u Puli dobila Zlatnu Arenu za najbolji soundtrack, kostimografiju i scenarij te je prikazana na brojnim svjetskim filmskim festivalima. Njih su dvoje i autori glazbe za film „Kauboji“ koji je ušao u predselekciju za nagradu Oscar, a potom je prikazana i na Berlinaleu. Dok su tako boravili u Berlinu, prišao im je jedan glazbeni agent i predložio im da se prijave na jednu internetsku platformu namijenjenu upravo kompozitorima filmske glazbe, međutim, iako su reakcije na njihovo stvaralaštvo bile izuzetno pozitivne, nitko od njih još nije ništa kupio, a vjerojatno niti neće, kaže Ivanka, ako se oko toga ozbiljnije ne aktiviraju.

No, iako se čini da sve čega se uhvate rezultira trijumfom, Ivanka i Mrle složni su u tome da, zapravo, nemaju pojma što rade.

- Ma nemamo mi ideju kako se što radi. Radimo pa nešto ispadne. Zadnju pjesmu za "Alisu" napravili smo na probi. Ja sam počeo nešto svirati, Ivanka je počela pjevati, malo smo se povukli sa strane i nastala je pjesma koja se redateljici Renati Caroli Gatici jako svidjela. Savršeno se uklopila baš zato što je nastala u trenutku, tamo na sceni, s glumcima i svima ostalima – kaže Mrle koji ne pravi razliku između svega što stvara. Jednako mu je drago raditi filmsku i kazališnu glazbu, tamburati s Ivankom kod kuće te stvarati i nastupati s Letom 3, a isto smatra i njegova poslovna i životna partnerica.

- Let 3 je najbolji bend s kojim sam ikad... Zapravo, Let 3 je najbolji bend – odlučan je Mrle.

Okamenjeni zvuk

- Istina, i meni je Let 3 super. Za razliku od Mrleta, kojeg poštuje i publika i kritika pa tako ima cijeli niz nagrada, ja nisam toliko uspješna u svojoj primarnoj profesiji, pjevanju u Stampedu. Nitko me nikad nije nagradio za to. Ali! Kada je filmska i kazališna glazba u pitanju, tu sam osvojila sve što se moglo – šali se Ivanka.

- Znače li vam uopće nešto priznanja struke? - pitam zbog svojih predrasuda prema "čudacima" pomalo iznenađena što na moj upit o priznanjima nisu odmah frknuli nosom.

- Naravno. Lijepo je kad struka prepoznaje što radiš. Važni su mi i Porini i Nagrada hrvatskog glumišta koju je Let 3 dobio za radu na predstavi Fedra još prije dvadeset godina. Nagrade daju težinu onome što radiš, bez toga sve ovo što mi radimo ostaje na nekom cirkuskom nivou – govori Mrle.

- U mojim godinama gledaš tko sjedi u žiriju pa na temelju toga odlučuješ je li ti neka nagrada bitna ili nije. Meni, recimo, pomaže kad vidim tko je sve dobio Porina. Odem kući i stvarno mi je okej – kaže pjevačica.

Iako za Mrleta kaže da je, kada je glazba u pitanju, najbolji partner kojeg si je mogla zamisliti ("Mrle da cijelu melodiju, ja dodam jedan ton i onda je sve savršeno, a i obrnuto"), u privatnom je životu malo živcira. Dobar je tip, kaže, i radi lijepu djecu, ali što je previše, je previše.

- Teško je odvojiti privatno i poslovno. Svako malo se dogodi da mi Mrle kod kuće nešto priča o poslu, a ja ne slušam ili ne percipiram, pa onda krenu prepirke 'ko je kome što rekao, pa sto živčanih slomova. Teško je stalno biti sto posto koncentriran na sve – govori Ivanka dodajući kako su si oni stvorili taj svemir u kojem sve rade zajedno, jer to im je, na kraju krajeva i najljepše, ali to ne mora nužno biti tako.

- Sad sam ja doma i kuham i idem na plac, a onda kasnije to isto može raditi Ivanka. Stvari će se zakomplicirati kad naša šestogodišnja Eva krene u školu, pa si zato mislim kako je možda najbolje da ju tamo uopće niti ne šaljemo - kaže Mrle.

Nakon što privedu kraju projekte koji su trenutačno u nastajanju, Ivanka i Mrle ozbiljnije će se posvetiti još jednom autorskom kojeg planiraju provesti u suradnji s Riječkim sveučilištem. Tehnologijom fascinirani Mrle, koji je, kako kaže, još godinama nego što su se pojavili na tržištu, sanjao smartphone i računala, osmislio je način kako "okameniti" zvuk – u soli. Uz pomoć neobičnog uređaja koji su odlučili nazvati zvučni karburator, planiraju na zvukove grada Rijeke, to jest one najdublje frekvencije koje je moguće izolirati, a koje je zbog jačine vibracija moguće i osjetiti, pustiti morsku vodu koja bi se onda, hlapljenjem tekućine, trebala okameniti i stvoriti skulpturu od soli. Prvi ozbiljniji pokusi trebali bi krenuti u skorijoj budućnosti, a plan je cijeli projekt naziva "Sailor" predstaviti u sklopu brojnih kulturno-umjetničkih manifestacija upravo u Rijeci, koja će 2020. na godinu dana postati Europski glavni grad kulture.

Semplovi prije računala

- Tehnologija i glazba su neodvojive. Ako je koristiš na pravi način, tehnologija je predivna. Oduvijek sam pokušavao raditi neke semplove pa sam tako rezuckao trake od kazeta i onda ih spajao u krug kako bi se zvuk ponavljao. Sada, na sreću, za to imamo kompjutore – objašnjava Mrle, a Ivanka dodaje kako su zapravo umjetnici oduvijek bili ti kojima ideje padaju na pamet, a znanstvenici ih onda pokušavaju provesti u djelo. Sjetite se samo Stanleyja Kubricka i njegove "Odiseje u svemiru", priča, tamo smo prvi put vidjeli laptop.

- Umjetnici moraju biti aktualni i ispred svog vremena. Ne previše ispred, jer onda ispadaš luđak, nego sasvim dovoljno. Mi imamo sreće da od ovoga što radimo možemo pristojno živjeti – govori Ivanka.

- Kad netko kaže da je umjetnost subverzivna, meni to ništa ne znači. U umjetnost treba ulagati mnogo novca i mislim da je razumno i pozitivno u takvoj situaciji očekivati i nekakav pristojan novac natrag – uključuje se Mrle.

- Ta financijska strana stvaranja vam je bitna? - pitam naivno.

- Naravno. Jesmo čudaci, ali ne baš toliki – zaključuje Ivanka.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
15. listopad 2020 00:37