Dobitnica ovogodišnjeg Porina za životno djelo, velika jazz, rock, soul i blues pjevačica, prvi je put na glazbenu pozornicu stupila kada je imala samo 13 godina. Tijekom svoje duge i uspješne karijere nastupala je s Billom Haleyem, Peterom Krausom, surađivala s Boškom Petrovićem, Miljenkom Prohaskom...
Svoje albume promovirala je u Los Angelesu, Beču, Cannesu, Finskoj, Rusiji, Njemačkoj... Karl Lagerfeld je njezinu pjesmu "Elektra" odabrao 2017. godine za završetak Chanelove spektakularne modne revije u Parizu. Ona je, naravno, "žena za sva vremena", ali kako sama Zdenka Kovačiček kaže, ona je nerijetko bila i ostala i "žena ispred svog vremena".
Čestitam! Kako se osjećate danas kada ste doznali da ćete nakon 65 godina umjetničkog staža dobiti nagradu Porin za životno djelo?
- Sjajno! Lijepo je dobiti priznanje struke.
Niste li ovu nagradu možda i ranije zaslužili?
- Kod mene uvijek sve stiže nešto kasnije nego kod drugih. Takav je cijeli moj život. Ali, baš mi je drago radi ovog priznanja jer Porin za životno djelo, rekli su mi, dodjeljuje se onim umjetnicima koji su svojim trudom, radom, uspjesima i nagradama obilježili hrvatsku glazbu, upisali se u povijest i iznimno doprinijeli kulturi.
A ja nisam upisana samo u povijest. Kod mene vam se i sad cijelo vrijeme nešto vrti. Evo, ovaj novi album 'Konstatacija jedne mačke' baš je sjajno prihvaćen, kako od publike tako i od kritike koja me tijekom života nije baš previše mazila.
Zašto?
- Nisam bila neka velika ljubimica kritike jer sam u svojoj glazbi bila progresivna, uvijek otvorena novom, donosila sam dašak nepoznatog, dašak Zapada kroz znanje što sam ga stekla nastupajući u inozemstvu, što se kod nas nije baš mnogo prihvaćalo. Ali, stvarala sam i u zemlji, no nikad nisam bila komercijala. Malo je tom stavu prema meni pripomoglo i to što do mog Dancing Beara baš i nisam bila zaštićena, pažena i mažena od neke jake diskografske kuće.
Iza vas nisu stajali moćni muškarci?
- Iza mene nitko u tom smislu nikad nije stajao. Moj životni put, moj svjetonazor je takav. Nikad nisam bila dio nekog klana. Da se ne shvati krivo: ja odobravam pomoć supruga, ljubavnika, bilo koga, ali ja sam po tom pitanju uvijek bila sklonija biti prepuštena sama sebi.
Tvrdoglava sam i samosvojna, ne želim da mi netko određuje što je profitabilno, što bih trebala raditi, a što ne. A ni profit mi nikad nije bio na prvome mjestu jer meni je uvijek primarna bila samo želja za dobrom glazbom. Znate, u posljednje vrijeme pišem autobiografiju, pa sam zapisala: 'Moja diskografija oduvijek je bila kaos'.
U kojoj je fazi autobiografska knjiga?
- A joj... Trebat će mi sigurno još godinu dana da je završim. U njoj bilježim sve zanimljive događaje u svom životu. Ne pišem samo o uspjesima. Pišem i o neuspjesima, jer ih je bilo, takav je, uostalom, život. Da, bilo je neuspjeha, ali bilo je i aplauza. A aplauz je kruh nama muzičarima.
Kako vam je sada, u vrijeme korone, bez tog vašeg kruha?
- Teško. Fali nam svima. Nažalost, teška su vremena. Ali, ne dam se. Imam bend s kojim ću nastupati čim sve ovo završi. S vremenom smo sve bolji i bolji. Ma, baš dobro zvučimo! Volim reći da je to zato što kod mene postoji ta neka kozmička pravda. Jer, ja sam u životu puno toga htjela, zato i kažem da je to bio kaos, no naprosto nisam znala usmjeravati svoju karijeru. Sve sam radila instinktivno. Ili, ako želite, kaotično (smijeh).
No, cijelo ste vrijeme aktivni. Fascinantan mi je stoga podatak da je od vašeg predzadnjeg studijskog albuma 'To be Zdenka' do aktualnog albuma 'Konstatacija jedne mačke' prošlo čak 17 godina.
- Da, ali u međuvremenu je objavljena i moja Zlatna kolekcija, pa album 'Zdenka pjeva Ellu i Lelu'... Radila sam puno cijelo vrijeme, nije to bilo 17 godina pauze, nikako ne! Tu je i pjesma 'Frka' koja je izašla prije 40 godina, a danas je, zahvaljujući obradi dragih mladih ljudi iz Nipplepeople, jedan od najvećih domaćih hitova na našoj sceni jer dosad ima više 12 milijuna pregleda na YouTubeu.
Vi ste ne samo 'žena za sva vremena', nego i pjevačica za sve generacije. Vole vas i vaši vršnjaci, snimili ste duet s Davorom Gopcem, s Remi, s Matijom Cvekom... Kako objašnjavate to da vas vole i stari i mladi?
- Mislim da je to zato što sam zapravo uvijek bila malo ispred svog vremena. Uvijek sam gledala u budućnost, instinkt me tjerao da radim ono što volim i što tada nije bilo prihvaćeno, ali to što sam radila prihvaćeno je zato sada. Tijekom karijere nisam bila komercijalna, mene su dugi niz godina hranile ruske turneje na koje sam odlazila.
Kako su u SSSR-u reagirali na vaš repertoar?
- Publika sjajno. Uz rock and roll, pjevala sam obavezno i pjesme ruskih autora, a publika je na mojim koncertima uživala, skakala od sreće jer se ruski glazbenici tada to nisu usuđivali izvoditi. Ali, uvijek su me u Rusiji lijepo prihvaćali. Tamo sam punila i stadione, a punih mjesec dana bila sam zvijezda večeri u Muzičkom teatru u St. Peterburgu.
Pjevali ste i Mihailu Gorbačevu na njegovu rođendanu?
- Da, za njegov 75. rođendan, koji je 2006. slavio u Primoštenu, ja sam mu na proslavi, na kojoj je bilo 12 državnika iz europskih zemalja, ali i 20. godišnjicu perestrojke, za dobrodošlicu otpjevala 'Oči čornije', 'Kalinku' i još dvije ruske pjesme. Taj nastup bio mi je jedan od najznačajnijih trenutaka u životu.
U mirovini ste, ali ne mirujete...
- Ma kakvi! Mene vam uvijek nešto novo zanima. Imam energije, radoznala sam.