Snimajući “Gorana” zaradio je ožiljke na nogama, a “Comic Sans” donio mu je trostruki prijelom nosa. Pa koliko god bila plodna suradnja Janka Popovića Volarića s redateljem Nevijem Marasovićem, bila je i jednako toliko i bolna, pa se ne bismo čudili da zagrebački glumac od Marasovića ubuduće zatraži neko dodatno životno osiguranje...
- Možda bi to stvarno bilo pametno (smijeh). No znao sam dobro što me čeka ako se budem morao tući gol u snijegu i da će biti gadno. Ono što nisam znao jest da taj snijeg reže kao žilet i da ću imati opekline. A ovo s nosom u ‘Comic Sansu’ je bio baš peh. Ne bih želio kolegu dovoditi u neugodnu situaciju pa ga neću ni imenovati, ali baš me odvalio laktom i tri kosti su pukle. Nije čak ni hrskavica. I Nevio tu stvarno nije ništa kriv. Inače, privatno u životu nisam nikada ništa slomio, no na snimanjima je to sasvim druga priča, nakupilo se već puno slomljenih kostiju. I prstiju i zglobova, svega. U ‘Najboljim godinama’ me konj zbacio tako sam slomio zglob, a ‘Ponos Ratkajevih’ me koštao dva strgana nožna prsta. A što se tiče osiguranja, ono me sada ‘otkantalo’ zbog nosa, jer nisam mogao dokazati da ne mogu disati. Genijalno! - uz smijeh odgovara Popović Volarić.
Pa premda samo snimanje ‘Comic Sansa’ nije prošlo baš najbolje po samog glumca, dolazak ove komedije u kinodvorane širom Hrvatske, u kojima je film u četvrtak počeo igrati, imao je odličan start. Film u kojem Popović Volarić i Zlatko Burić Kićo imaju naslovne uloge prvu premijeru imao je početkom ožujka, na 46. međunarodnom filmskom festivalu u Beogradu - FEST. Prvo prikazivanje donijelo im je odmah i prvo priznanje - Nagradu žirija filmskih kritičara ‘Nebojša Đukelić’ za najbolji film u regiji. Početkom ovog tjedna uslijedila je i zagrebačka premijera, a reakcije publike na prvu su bile jednom riječju - odlične.
Razmaženi lik
- Toliko smo oduševljeni da se teško nosimo s euforijom. U Beogradu i Zagrebu reakcija je zapravo bila ista. Od početka do kraja filma traje taj neki sitni smijeh, a ljudi izlaze zadovoljno iz kina. Sve fore koje smo Nevio, Rakan Rushaidat pa i ja ubacili u film i nadali se da će ih publika skužiti, reagirati na njih, stvarno ‘rade’. Ne možemo vjerovati. Fenomenalna je reakcija i nadamo da se će tako biti i dalje - ističe glumac. No i samo nastajanje Marasovićeva četvrtog igranog filma po redu priča je za sebe koja traje godinama.
- Sve je zapravo krenulo još prije šest godina. Nevio me pozvao u ‘Comic Sans’, ali to je tada bila jedna potpuno druga verzija filma. U međuvremenu ih je nastalo barem 20, a u tih šest godina, dok se ‘Comic Sans’ čekao, slučajno se dogodi ‘Vis-à-vis’, a onda i ‘Goran’. Ispao je to neki čudnovati zatvoreni krug od šest godina i tri filma, međusobno povezanih, jer primjerice u ‘Vis-à-visu’ čitamo scene iz ‘Comic Sansa’ koji smo uspjeli snimiti tek pet godina kasnije - govori Popović Volarić. Kada je napokon kucnuo čas, ekipa je krenula s pripremama. Tandem Nevio - Janko zaputio se u posjet Zlatku Buriću Kići, našem cijenjenom glumcu koji već godinama živi u Kopenhagenu.
- Bilo je to uistinu sedam zanimljivih dana druženja. Bila je to naša gesta prema Zlatku, da ne dolazi on gospon čovjek nama klincima, nego da mi odemo iz poštovanja njemu. Nama je to pomoglo jer nismo bili okruženi svakodnevnim problemima i tih sedam dana smo kuhali, razgovarali, izlazili. Puno smo radili, probavali scene, pričali i baš smo se zbližili. A to je bilo najbitnije, jer igramo dosta intiman odnos oca i sina. Baš zato smo se trebali dobro upoznati i mislim da smo sva trojica postali prijatelji u tom procesu glumačke suigre - objašnjava.
‘Comic Sans’ počinje iznenadnom smrću tetke s otoka Visa, koja će na kraju povezati sina, razmaženog zagrebačkog dizajnera Alana i oca, šarmantnog umjetnika i bonvivana Brunu.
- Zapravo je riječ o kasnom sazrijevanju generacije od 30 i koju godinu, što je danas vrlo izraženo, vrlo vidljivo. Posebno u gradovima u kojima ima toliko izbora i toliko mogućnosti, koji su zapravo privid neke slobode, jer od tolikog izbora čovjek stvarno ne zna što bi. Tu je još naravno i jedan financijski aspekt, koji zapravo mom liku, Alanu Despotu, i nije toliki problem. Veći mu je daleko što je ostao vrlo nezreo i neodgovoran, razmaženo derište do 30 i neke - kaže Popović Volarić.
‘Čista ljubav’
Slušajući to teško nam je naći paralele između glumca i lika koji tumači. Doduše, i Popović Volarić radio je godinama prije glume kao grafički dizajner u Vjesniku, no njega je život potpuno drukčije odredio. Sa 18 godina postao je otac, pa je umjesto da studira, poput svojih vršnjaka, morao raditi da bi sinu Davidu osigurao egzistenciju.
- Istina, potpuno smo druga priča Alan i ja. Naša sličnost je generacijska, dizajn i taj neki komplicirani odnos s ocem. Meni je otac umro kad sam bio klinac, bilo mi je samo 13 godina. Ostale su među nama neke neraščišćene stvari s kojima sam se sada kroz rad na ovom scenariju uspio suočiti. Ono što sam želio izgovoriti svom ocu, izgovorio sam Kići između čijeg lika i mog starog postoje neke sličnosti, tako da je meni i s te intimne strane bilo zanimljivo raditi ovaj film. A sve ostalo je potpuno drukčije. Ja sam klinca dobio beskrajno mlad, počeo raditi, tako da tu prestaje svaka sličnost - uzvraća.
Zadnjih godina Janku Popoviću Volariću vrata filma širom su se otvorila. Početak karijere obilježile su mu sapunice kojih je dosad snimio čak sedam. No sve do 2010. i “Majke asfalta” nije mogao dobiti angažman na filmu.
- Možda postoje i neki drugi razlozi, ali jedan od bitnijih je bio taj što sam toliko bio na televiziji. Ona mi je izuzetno puno pružila. Te sate i dane koje sam proveo u kadru i pred kamerom dali su mi veliko iskustvo, ali na drugoj godini Akademije zbog toga sam morao upisati pauzu i otići raditi. Nije mi bilo druge, jer jednostavno više nisam mogao financirati studiranje s djetetom. Tako da sam par godina zapeo u serijama, pa iako sam puno toga naučio i na tome iskustvu sam izuzetno zahvalan, na ostalim poljima to nije išlo jedno s drugim.
Posebno u to vrijeme, jer sada su već svi snimili sapunicu, pa se i atmosfera promijenila. No tada, to je bilo nešto novo, a onda je u tom trenutku Dado Matanić napravio suludi rez, dao mi jednu od tri glavne uloge u filmu. To je bila prilika koja mi je kasnije omogućila, vjerujem, i poziv od Nevija i druge uloge- kaže glumac koji igra i u Matanićevu filmu “Egzorcizam” koji je premijeru imao u studenome lani.
Snimanje “Čiste ljubavi”, serije Nove TV, posljednja dva tjedna ušlo je u završnicu, a zadnja klapa pala je jučer. Paralelno se premijera “Comic Sansa” pomaknula za mjesec dana i sve mu se poklopilo.
Nije spavao
- Stizao sam sve tako da uglavnom nisam spavao. Posljednja dva tjedna su mi stvarno naporna i moram priznati da sam bio na rubu snaga. Sa seta sam otišao u Beograd i onda sjeo u auto i vratio se u 6 ujutro direktno na snimanje. Ali evo, izdržalo se, iako sam stariji. Mislim zapravo da mi je zato i lakše sve to izvoditi, jer se manje nerviram, manje gubim živce - ističe. Janko je inače doslovno uskočio u “Čistu ljubav” kada je njegov kolega Ivan Herceg dobio otkaz. Nije samo trebalo uskočiti u seriju, nego i u ulogu inspektora Tome, koju je Herceg tumačio, na kako Popović Volarić tvrdi, nije to bila neugodna situacija bez obzira na okolnosti.
- To se nerijetko događa u kazalištu, pa nisam gledao na to da sam u nezgodnoj poziciji. Par puta sam se već našao u situaciji da mi se nešto slično nudilo, ali nije bio trenutak, a sada sam ovo vidio baš kao neki izazov. Konzultirao sam se sa svojim bliskima, čuo se i telefonski s Ivanom Hercegom kojem je to isto bilo u redu, a meni se nekako baš svidjelo skočiti na glavu u projekt. I stvarno nisam osjetio taj kako zovete ‘nezahvalni moment’ jer sam bio željan rada. Više nezgodno u cijeloj toj situaciji koja se dogodila, barem po mene, bilo je to što sam u tom trenutku bio usred renoviranja stana. Ruše mi zidove, mijenjaju instalacije, a ja dobijem ulogu - smije se Janko.
Nema tuluma
A koliko je prošla godina u profesionalnom smislu bila za njega plodna, toliko je privatno bila i bolna, jer mu je prošle jeseni preminula majka.
- Nema se tu puno što ni reći, svima je sve potpuno jasno - odgovara. Bolni gubitak bio je ujedno i razlog što je i odbio ulogu u “Čistoj ljubavi” koju su mu producenti u samom startu snimanja te serije nudili. Tada nije bio spreman, no igrom slučaja na kraju je završio u tom projektu. Sada mu je, naravno, plan malo se odmoriti, no ne može si priuštiti da danima spava, jer ga čekaju predstave.
- Planiram malo sjesti i polako se okućiti. A onda u svibnju, lipnju čekaju me neki angažmani oko kojih tek pregovaram - uzvraća. Glumac će 14. ožujka napuniti i 38 godina, no neki veliki tulum ne planira. Dovoljna mu je, kaže, još uvijek oduševljen, bila zagrebačka premijera “Comic Sansa”. Na nju je stigao u pratnji sina Davida kojem je sada 20 godina, a otac i sin, malo bi bilo reći, izgledaju poput vršnjaka.
- Neki su čak rekli da izgleda starije od mene. Veći je od mene, ima bradu i naočale i stvarno se pitaš tko je tu kome otac, a tko sin. Veliki je čovjek, 20 mu je godina i neće mojim stopama, zanima ga glazba. To je njegov izbor u kojem ću mu pomoći koliko god znam i mogu. Meni je samo važno da se bavi nečime što ga veseli u životu, da je pošten, osoba s osjećajem za pravdu, dobar prema drugima i sebi, da ne gazi druge i da oni ne gaze njega. To mi je sasvim dovoljno - zaključio je na kraju Janko Popović Volarić.