Birači nikada ne griješe, pa tako ni pri izboru favorita za TV novinara u Zlatnom Studiju. U finalu je troje vrlo različitih, specifičnih i upečatljivih novinara, Danka Derifaj, Goran Milić i Andrija Jarak, koji, dok čekaju konačnu odluku, rade uobičajeni posao. A njihov je sve samo ne uobičajen. Goran Milić finalizira novi serijal, upravo izlazi iz montaže, Andrija Jarak je promijenio radno okruženje i kameru pa se od početka ove godine javlja za RTL, a Danka Derifaj uporno kopa po novim temama kojima će privući gledatelje da prate njezine priloge.
Glasajte za pobjednika u kategorijama za nagradu Zlatni Studio
- Neki dan smo imali priliku čitati kako je Vlada zakasnila iskoristiti europski novac za obnovu nakon potresa, što je prvi objavio Ivan Pandžić. To je iznimno važna informacija koja ilustrira kako djeluje, odnosno ne djeluje aktualna vladajuća administracija, a koja će se odraziti na kvalitetu života cijele zemlje - kaže Danka Derifaj. - Moja kolegica iz "Potrage" Marijana Čikić je prošle godine objavila cijeli niz priča o nepravilnostima vezanim uz zapošljavanje članova vladajuće stranke u upravama javnih institucija u Karlovačkoj županiji - nabraja bitne događaje i govori da je riječ o informacijama koje javnost mora znati, ono što bi novinarski posao trebao biti, "otkrivati ono što je važno za sve nas, što ukazuje kako i zašto se nešto događa, i zato je važno da su novinarski obrađene".
Andrija Jarak to plastično opisuje.
- Svaku informaciju provjeravam puno puta jer nikad ne smije izići van neprovjerena informacija. Suprotno publika brzo kažnjava. Jako brzo. Samo kad imate točne informacije, možete biti uvjerljivi - iznosi pravilo kojeg se ne uspiju svi u novinarstvu pridržavati.
Derifaj govori zašto je važno da su vijesti novinarski obrađene.
- Važno je jer ono što je loše, a što se gotovo u pravilu događa kad se objavi neka nova vijest ili istraživačka priča koja plijeni pažnju, bila to činjenica da je Vlada zakasnila iskoristiti europski novac za obnovu nakon potresa, potencijalni sukob interesa u HNB-u ili informacija da je najpoznatiji svjetski tenisač pokušao izbjeći pravilo koje vrijedi za sve ostale, na to se onda nakalemi cijeli niz popratnih detalja kojima se želi izvući što više iz "vruće" teme, tzv. klikanosti, gledanosti i čitanosti, svatko mora imati nešto, tu mislim na medijski sadržaj - kaže Derifaj, dodajući da tu dolazi do zagušenja nevažnim, histerije i na kraju nepovjerenja u medije.
Između ostalog, važno je i rangiranje značaja pojedinih događaja.
Kada bi danas, na kraju tjedna, Goran Milić i Andrija Jarak radili emisiju o najbitnijim događajima koji su obilježili prethodnih nekoliko dana, izabrali bi prilično različite teme, nekima bi iznenadili, a svaka ima svoj razlog zašto vrijedi biti uvrštena i zašto joj vrijedi posvetiti pozornost.
Goran Milić je, primjerice, prije nego što je uopće počeo razmišljati kako bi za Nedjeljni složio svoj tjedni pregled, krenuo u definiranje medija na kojem bi se to emitiralo.
- Različito je je li riječ o HTV-u ili komercijalnoj televiziji, različiti su publika i način pristupa - ukazuje Milić na vrlo bitnu stvar.
- Da radim pregled tjedna na HTV-u, na javnom servisu, fokusirao bih se na pet događaja - rekao je Milić. - Korona, blizu smo 10.000 novozaraženih na dan, vjerojatno bismo ustanovili i da ih je puno više kada bi se više ljudi testiralo - krenuo je Milić od onoga što smatra najbitnijim u ovom trenutku. Pritom izlaže, osim početnog, da hvatamo rekorde zaraze kakve nismo imali od početka pandemije i omjer s brojem pacijenata u bolnicama i smrtnih slučajeva.
- Ne povećava se istim tempom broj pacijenata od korone u bolnicama, niti broj smrtnih slučajeva. To treba usporediti s drugim europskim zemljama, podsjetiti da smo po smrtnosti među prvima - kaže Milić i iznosi sljedeću bitnu činjenicu na koju bi u takvom pregledu upozorio. - Kod nas se od covida umire mnogostruko više od svjetskog prosjeka. Kroz mišljenja stručnjaka i ljudi koji donose odluke tražio bih odgovore na pitanja u čemu griješimo, tko griješi i što je neizbježno, a što neodgovorno i neznačajno - kaže o svojoj prvoj temi.
Odmah potom, zato što i jest povezano, predstavio bi sljedeću priču.
- Na prilog o koroni kod nas naslonio bih najnovije informacije iz Melbournea o slučaju Novaka Đokovića, otvarajući usput nama tako dragu temu o odgovornosti za laž, o jednakosti pred zakonom, o tome kako funkcioniraju vlast i pravosuđe u "civiliziranim" zemljama, uz sav rizik da se TV publika dobro nasmije kada spozna svu konfuziju oko Novaka - kaže Milić koji očito nije fasciniran činjenicom da si je teniska sportska zvijezda priuštila nepotreban skandal. - Onda bih na to dodao reagiranja iz Srbije, Noletova tate i mame, radi još veće zabave - kaže Milić.
Nakon toga Milić bi, "kad je kamera već u Beogradu", dao rezime traganja za nestalim Matejem Perišom.
Andrija Jarak bi se, naravno, isto tako pozabavio tragičnim slučajem nestalog Mateja Periša. No, svoj bi tjedni pregled otvorio drugim bitnim događajem - obljetnicom međunarodnog priznanja Hrvatske.
- U ovom tjednu obilježavamo 30. godišnjicu priznanja RH. Možemo imati deset velikih ili više malih svakodnevnih zamjerki na trenutak i okolnosti u kojima živimo, ali ovom prigodom je najvažnije prisjetiti se onih minuta u danu prije tri desetljeća kada u dijelovima Hrvatske nismo znali kad će, s koje strane i kolikom žestinom udariti velikosrpski agresor - govori Jarak, znajući da je cijela Hrvatska, pa i mnogi rođeni nakon tog vremena, obilježena ratom.
- Oni koji su imali priliku tada biti uz televizore, strepeći su čekali vijesti bildajući snagu uz najponosniji band aid i stihove "Moje domovine" te odmah nakon toga Tomislava Ivčića za klavirom u molitvi "Stop the war in Croatia". Te male stvari su bitne jer su nas tada držale budnima, živima, sposobnima čekati najmilije s prvih crta. Datum 15. siječnja je bitan jer je to bilo svjetlo u mraku, ali i prvi korak za sve što se poslije dogodilo - kaže Jarak, očito opisujući i neke kadrove koji bi se našli u njegovu pregledu. - Za nove generacije važno je znati da se i u najtežim situacijama može biti sretan i ponosan. Ovo je jedan od tih dana. I taj osjećaj želimo prebaciti preko ekrana - razmišlja Jarak o tome što bi htio postići tim prilogom i zašto je on važan gledateljima.
- Potraga za Matejem Perišem traje već dva tjedna. Bilo je puno praznog hoda, puno šumova i puno nagađanja. Malo, čini mi se, korisnih analiza. I strašno puno "popunjavanja programa" - kaže Jarak o drugoj temi koju bi prezentirao, svjestan problema mnogih dosadašnjih izvještaja o nestanku mladića tijekom puta u Beograd koji je trebao izgledati potpuno drugačije. - Jedino je važno da strpljivi, nadrealno staloženi i nezamislivo tužni tata pronađe snagu za nadu da će sve ipak završiti dobro - izgovori Jarak rečenicu koja bi se lako moguće našla i u eteru i dodaje: - Nećemo gledati u staklenu kuglu, karte, zvijezde, taloge kave i grah. Postoje stručnjaci koji znaju gdje i kako tražiti - ističe Jarak, upućujući kako bi mogao izgledati taj prilog.
Milić bi svojih top pet nastavio obljetnicom Republike Srpske, "kontroverzama oko proslave 30. godišnjice entiteta BiH Republike Srpske, paradom, četničkim pjesmama i parolama, boravkom Milorada Pupovca kod drugog Milorada, odnosom Vlade RH, predsjednika RH i HDZ-a BiH prema ovom događaju koji nije priznat od Ustavnog suda BiH", kaže Milić. Za kraj bi ostavio nešto dostojno velikog trilera: aferu u HNB-u. - To je slučaj zaposlenika HNB-a koji su imali dionice banaka i time potencijalnu mogućnost vladanja internim informacijama nedostupnim drugim dioničarima - kaže Milić. - Tu bih htio probati što jednostavnije prikazati ono što izgleda komplicirano i, s razumnim osjećajem za refleks burze i investitora za zbivanja u središnjoj banci, istraživati koliko se radi o svjesnom, organiziranom korištenju privilegiranih informacija, o rupi u zakonu ili nečemu trećem - govori Milić.
Goran Milić uči iz svake priče koju obrađuje, kaže da je to najljepše što se može dogoditi. Pritom se uvijek trudi ostvariti ono što ga razlikuje od njegove generacije, ali i mnogih koji su se pojavili u eteru puno kasnije. On govori u kameru, a da pritom ne uči tekst, ne napiše ga i ne pojavi se kao netko tko će samo izdeklamirati ono što je pripremio. To znači da mora biti do detalja upoznat s temom kako bi mogao publici prenijeti ono najbitnije.
- Kompromisi na račun profesionalnih pravila su opasna stvar i siguran put ka gubljenju povjerenja publike. Svatko može pogriješiti, to je neosporno, ne govorim o bezgrešnosti, nego o profesionalizmu - kaže Derifaj.
Na svoj bi način, lijepom pričom, Jarak prikazao zašto vrijedi u svemu biti maksimalno angažiran, kako u novinarstvu tako i u igranju. Za kraj svoga tjednog izbora prikazao bi priču o Novskoj kao centru igara na sreću. Onih dobrih koje, kako kaže, "nisu igre na sreću, nego za sreću". - Gaming kamp PISMO vrijedan 420 milijuna kuna ono je što treba pozdraviti, čemu se treba veseliti. Možda bi nekome od vas, pa i meni samome, nekad zazvučalo - sjede, gejmaju i što sad, ali kakvi mozgovi stoje iza cijele priče, to će poslije istraživati neki stručni instituti - govori Jarak kao u kameru.
Tu stvarno ne treba više objašnjavati zašto je njih troje u finalu nagrade Zlatni Studio.
