Glumica Bojana Gregorić Vejzović, televizijskoj publici poznata po serijama “Naša mala klinika”, “Ljubav u zaleđu” “Dobre namjere”, “Sve će biti dobro”, Ponos Ratkajevih”, “Dolina sunca”, “Stella”, da nabrojimo tek neke, nakon odlične uloge u predstavi “Kolovozu u okrugu Osage”, za koju mnogi kažu da je nadmašila istoimeni holivudski film, u matičnom kazalištu Gavella pojavit će se u predstavi “Komet”, čija je premijera u ožujku.
Redateljica Aida Bukvić radi predstavu prema tekstu Justine del Corte, njemačke glumice i dramatičarke meksičkog podrijetla i ovo je prvi put da se u hrvatskom teatru susrećemo s tom suvremenom spisateljicom, rođenom 1966. Nesumnjivo zanimljivu inozemnu dramatičarku Bojana Gregorić ne želi ovdje naširoko veličati, već koristi priliku da kaže kako ni u Hrvatskoj nimalo ne nedostaje sjajnih dramskih pisaca, od Ivana Vidića, Mate Matišića pa nadalje.
- Samo što bi netko konačno trebao poraditi na tome da se njihove sjajne drame univerzalnih tema igraju na inozemnim pozornicama - kaže Bojana Gregorić Vejzović.
Predstava “Komet” govori o mlađim ljudima koji se susreću 10 godina poslije svadbe na kojoj su bili. Novi je susret ljetna noć u kojoj se iščekuje dolazak kometa. Bojana Gregorić ovdje je Greta, kazališna glumica i samohrana majka tužne životne epizode u kojoj gubi posao zbog trudnoće s istaknutom osobom u teatru u kojem radi. Sve je u liku suprotno karijeri i životu Bojane Gregorić Vejzović…
Uloga nesretne glumice
- Krivo protumačena metoda Stanislavskog i emotivnog pamćenja, da ćete sve bolje odglumiti ako ste to i doživjeli, dovela bi vjerojatno do velikog broja potpuno neprihvatljivih postupaka, haha. Znati sjajno odigrati situaciju u kojoj nikada niste bili, to je zanat, vještina, dar - smije se glumica.
Njezina se Greta na onom vjenčanju 10 godina prije tajno spetljala s mladoženjom (Amar Bukvić), budućim mužem prijateljice (Nataša Janjić). Dobrostojeći, dekadentni, neiskreni, neka je zajednička karakteristika likova. A stvarna motivacija?
Bojana Gregorić
- Svi su u potrazi za srećom, smislom, u potrazi za potvrdom da postoji smisao. Rekonstruirajući stara sjećanja, pokušavaju prizvati lijepe uspomene koje završavaju pitanjem - zašto to ponavljamo? Jesmo li uopće tada bili sretni? Traže potvrdu da su izvukli maksimum iz onog što im je život donio, pravdaju se na razne načine i upravo u tim razgovorima opravdavanja, izlaze na vidjelo stvari koje nisu htjeli priznati ili otkriti. Sudaraju se sa slabostima, strahovima i osvještavaju svoju, kako nezahvalnost, tako i ispraznost - tumači psihologiju više likova.
Ima li almodovarovskog u predstavi “Komet”?
- Osim što se i Almodovar i Del Corte bave ženskim problemima i odnosima u obitelji ili društvu, ne. Del Corte piše o hladnim, otuđenim individuama; Almodovarovi se nisu pomirili s apatijom suvremenog društva i uvijek su prožeti španjolskom srčanošću - objašnjava.
“Komet” se po najavama doima snažnim komadom, može li parirati “Kolovozu u okrugu Osage” gdje je Bojana Gregorić igrala Barbaru, što joj je možda najbolja uloga u dosadašnjoj karijeri.
Dječja posla
- Hvala vam... Nadam se da će ‘Komet’ moći parirati ‘Kolovozu’ koji je i dalje hit našeg kazališta iako je odigrao već 50 puta u dvije godine i traži se karta više. Imala sam priliku doživjeti, u ‘Brezi’, ‘Chicagu’, pa evo i u ‘Kolovozu’, da publika nakon izvedbe zna stajati na nogama i pljeskati, to je velika čast. Tekst ‘Komet’ ima sve elemente koje publika voli, od neočekivanih obrata, preko snažnih emotivnih scena, do ludih ispada pojedinih likova. Vidjet ćemo...
Glumičini roditelji Božidarka Frait i Boris Gregorić neke predstave svoje kćeri gledaju više puta.
- Ali ni to, opet, nije pravilo. Štoviše, u nekima su im sudbine likova koje igram preturobne pa ih čak i ne žele dva puta proživljavati sa mnom. ‘Brezu’ nisu voljeli gledati više puta, uvijek bi tululi na kraju kao i na ‘Kolovozu’, bez obzira na roditeljski ponos, prepotresan im je. Moja mama kao filmska glumica uvijek s velikim divljenjem gleda na to da se neke predstave izigraju i više od 100 puta. Zna me, poput djeteta, pitati kako imam koncentraciju za pet predstava na repertoaru, iako svaku igram već tri, četiri godine. Mama uvijek ostaje mama, svi oni savjeti, dociranja: čuvaj se! jedi! spavaš li dovoljno... to nikad ne prestaje.
Bojana s majkom Božidarkom Frait
O glumačkom radu Bojane Gregorić I Enesa Vejzovića njihova djeca Raul (10) i Zoe (5) imaju svoje mišljenje.
- Naše kazališne uloge za koje smo dobili nagrade i nominacije njima su neusporedive sa sinkronizacijama nekih crtića koje smo napravili. Hahahaha, dakle, po djeci, sakrij se iza zida i sinkroniziraj.
U posljednjih godinu dana često je govorila da je teško snimati seriju, sinkronizirati crtiće i glumiti u Gavelli s dvoje djece, da to znači da ponekad ne ide spavati do tri ujutro. U međuvremenu nije usporila.
- Naporno je, ali prihvaćam poslove koji me vesele i samim time lakše je izdržati taj ludi tempo. Ipak, u glumačkom poslu, htjela ili ne, neminovno dođe period kad manje radim i kada je prilika da se odmorim i napunim baterije.
U posljednje vrijeme snimila je seriju “Dobrodošli u Orient Express” o kojoj se u Hrvatskoj malo zna.
‘The Young Pope’
- Bilo je divno surađivati s Jasminom Durakovićem i provesti par tjedana u lijepom Sarajevu. Serija je već emitirana u BiH. Prvi put sam radila i s g. Hadžihafizbegovićem, baš smo se dobro nasmijali. Radilo se 12 sati dnevno, ali ekipa je kao dječji vrtić, puna zafrkancije već od 6 ujutro, tako da se lakše izdržavao tempo rada. Igram u seriji Ornelu, bogatašicu koja preuzima hotel u stečaju.
Od TV serija koje je posljednjih mjeseci sama pogledala ističe “The Young Pope”.
- ‘Young Pope’, fenomenalno!! Od scenarija koji promišlja o vjeri, nama kao vjernicima, vremenu u kojem živimo, do Judea Lawa koji je briljantan. Sada pratim ‘Taboo’ na BBC-ju koji me također potpuno preuzeo. Općenito, TV produkcija počela je davati zanimljivije, pametnije i hrabrije projekte od mnogih filmskih holivudskih uradaka u koje utuku toliko velika sredstva. A europski film hrabro drži svoj nivo u kojem ne želi podilaziti trendovima blagajni. Drago mi je da su velika imena kinematografije, kako redateljska tako i glumačka, okrenula ploču i trude se oduprijeti limunadama koje su zagarantirana zarada.
Glumački posao i vitka linija u četrdesetima za Bojanu Gregorić ne znači da mora gladna gledati televiziju.
Baka kao uzor
- Osobno imam sreću da mogu jesti što god želim i koliko god želim. Dobra genetika na moju baku Gregorić spasila me te vrste odricanja. Moja baka preživjela je Drugi svjetski rat te poslije postala žena ambasadora. Proputovala je svijet, živjela u prekrasnim rezidencijama, živjela život okružena mnogim eminentnim osobama tog vremena. No uvijek je isticala da je njezino jedino i najvažnije društvo bio njezin muž, moj djed Pajo Gregorić i njihovi sinovi... to je temelj života - ljubav! Da se vratim na temu, 40-te zahtijevaju da više vježbam kako bi tonus mišića ostao približno isti, da se u šezdesetima ne pretvorim u zgužvani bakalar, hahahaha…
Među stvarima koje joj svakodnevicu čine puno ljepšom istaknut će to što je suprug Enes u njihovu domu svaki dan jutarnji DJ.
- Kad se ustanemo, imamo ritual doručka uz glazbu koju obično Enes pusti na kompu. Rolling Stonese, Everlast, Tvrtka Stipića koji je obradio divne stare zagrebačke pjesme. U domu nalazim oazu mira i veselja, od druženja s mojima do knjiga - govori glumica koju se može vidjeti često i u šetnji od Rokova perivoja pa do Tuškanca.
- Glumački posao i život nisu planer koji besprijekorno funkcionira, moj stav je prepustiti se i uživati u momentu. Veseliti se odjecima sreće i biti zahvalan na zdravlju - zaključuje glumica.