U obrazloženju nominacije Tihane Lazović za Zlatni Studio 2019. godine za najbolju filmsku glumicu, žiri je napisao rečenicu koja je sjajno opisala ovu Zadranku s međunarodnom karijerom: “Ona je glumica koju se jednako može zamisliti da glumi i Antigonu i Laru Croft”. Tada je bila nominirana za “Aleksi”.
Godinu dana kasnije nominirana je za ulogu Vesne u filmu “Posljednji Srbin u Hrvatskoj”. Treću, ovogodišnju nominaciju, donijela joj je uloga Tine u filmu “Samo kad se smijem”. Za nju je na Pulskom filmskom festivalu osvojila Zlatnu arenu za najbolju glumicu.
Glasajte za pobjednike u kategorijama za nagradu Zlatni Studio
Drugi dugometražni igrani film Vanje Juranić “Samo kad se smijem”, u kojem je uz Tihanu glavnu ulogu ponio Slavko Sobin (također nominiran za Zlatni Studio), intrigantna je i angažirana drama o problemu patrijarhata, ženske autonomije i kulture nasilja u hrvatskom društvu i jedno je od onih filmskih djela koje bi svatko trebao pogledati i o njemu razmišljati.
Tina (28) živi u naizgled idiličnom braku u gradu na jadranskoj obali. Ona je domaćica koja brine o šestogodišnjoj kćerkici, dok njen suprug Frane (32) zarađuje za obitelj. Njihov odnos počinje se mijenjati kada Tina izrazi želju da završi fakultet koji je napustila zbog trudnoće. Unatoč prvotnom pristanku i podršci, Frane počinje pokazivati negodovanje koje se na početku svodi na sitne sabotaže. S vremenom, sukobi postaju sve češći, a svađe sve nasilnije...
Čitatelji mogu glasati jednom dnevno, dok će pretplatnici premium sadržaja Jutarnjeg lista moći glasati dva puta unutar 24 sata. Postanite i vi pretplatnici premium sadržaja klikom OVDJE
O ovom se filmu, inspiriranom stvarnim događajima, mnogo govorilo. Važan je jer se bavi iznimno bitnom temom od koje nitko ne bi smio okretati glavu. Stvarnost nam stalno iznova pokazuje da problem rodno uvjetovanog nasilja, nasilja u obitelji, nasilja prema ženama, moramo stalno imati u fokusu i činiti sve da se ono spriječi, pa i kroz film, kroz umjetnost.
Tihana smatra da su se stvari ipak malo promijenile od vremena kada se dogodio slučaj koji je u temelju ovog filma.
- Glasniji smo nego što smo bili prije recimo deset godina. MeToo pokret koji je započeo u Hollywoodu raširio se brzinom svjetlosti po svijetu pa tako i kod nas. Seksualno uznemiravanje bilo koje vrste, seksizam kao takav, zlostavljanje, teme su o kojima nismo razgovarali. S druge strane, patrijarhat je toliko duboko usađen u svaku poru našeg društva i promjene se ne događaju preko noći. Društvo i dalje ne vjeruje žrtvama seksualnog zlostavljanja, ako se neka žena i usudi javno progovoriti o onome što je prošla, onda je retraumatiziraju senzacionalističkim medijskim izvještavanjem, gnjusnim komentarima i teškim sudskim procesima. Promjene su vidljive, ali borba za ravnopravnost spolova je proces koji se ne događa preko noći - objašnjava.
Iz njezina je glumačkog opusa vidljivo da voli raditi društveno angažirane projekte, one koji govore o temama koje nisu ugodne i od kojih bi mnogi pobjegli glavom bez obzira, a nikad se nije ustručavala reći svoje mišljenje. No, živimo u svijetu koji klizi prema površnosti, bavi se ponajprije vanjštinom, ima koncentraciju od 60 sekundi, vijesti “čita” na društvenim mrežama i klanja se reality zvijezdama. Ima li taj trud, angažman, ozbiljnost smisla?
- Naravno da se zapitam ima li smisla raditi film o obiteljskom nasilju koji ni približno nema gledanost i utjecaj kao, primjerice beauty savjeti diljem društvenih mreža. Bila bih zbilja arogantna kada se ne bih pitala ima li moj angažman i moj posao smisla. Ali onda, poruke koje sam dobila nakon filma “Samo kad se smijem” od žena diljem Balkana, njihov poriv da se otvore, ispričaju svoju priču, zahvale na filmu... To se ni s čim ne može mjeriti. Nedavno su na filmskom festivalu u Vinkovcima gimnazijalci gledali naš film i direktor festivala prenio mi je da su nakon projekcije danima pričali o njemu. To je za mene gorivo čak i kada se čini da ništa nema smisla - kaže glumica.
Ona i njezin suprug Branislav Trifunović žive na relaciji između njegova rodnog Beograda, Tihaninog rodnog Zadra i Zagreba u kojem je studirala i započela karijeru. Naporno radi, puno putuje i priznaje da u tome uživa. Ali i u miru, jogi u kojoj je iznimno vješta, opuštanju.
- Volim raditi, ali volim i ljenčariti. Volim čitati, gledati filmove, serije... Nisam od onih kojima je dosadno ako ne rade. Joga je za mene dio higijene. Pranje zubi, umivanje, pa prostirka za jogu. To nikada ne preskačem - kaže glumica koja ima i prepoznatljiv modni stil.
- Mislim da su za ljubav prema modi zaslužni moja mama koju nijednom nisam vidjela loše ili nemarno odjevenu i moj horoskopski znak, dupla Vaga. Nepopravljive smo estete.
Trenutno ima status slobodne umjetnice, a stalni angažman u nekom teatru zasad je nije privukao.
- Što ne znači da neće. Biti slobodna umjetnica nosi strahove, ali i slobodu. To sam prihvatila - dodaje.
Već neko vrijeme po cijeloj regiji gostuje s uvijek rasprodanom predstavom “Bilo jednom na Brijunima” koja je nastala u koprodukciji Bitef teatra, Kreativne produkcije Joca Art i Centra za kulturu Svilajnac. Tihana toj priči o susretu dvaju bračnih parova, Josipa Broza Tita i Jovanke Broz te Richarda Burtona i Elizabeth Taylor, koji se dogodio na Brijunima sedamdesetih godina prošlog stoljeća, glumi filmsku divu Liz. Njezin suprug Branislav je Tito, Sanja Marković je Jovanka, a Milan Marić Richard Burton.
- Upravo se spremamo za turneju po Švicarskoj. Volimo tu predstavu, sve četvero. Naša je, autorska, publika ju lijepo prihvaća. Imamo u planu i nešto novo, ali sve u svoje vrijeme - kaže pomalo tajanstveno.
Vratimo li se na ono obrazloženje Zlatnog Studija da se Tihanu može zamisliti i kao Antigonu i kao Laru Croft, na njezinu svestranost: ima li neka uloga koja je privlači, neka u kojoj se baš vidi? Pa bila to i Lara Croft?
- Nemam ulogu snova. Privlače me dobri scenariji, zanimljivi redatelji, a i prvo pitanje koje postavljam kada me netko zove za suradnju je tko su mi kolege - kaže bez oklijevanja.
- Jednako uživam u studentskom filmu kao i većim produkcijama, ako me priča inspirira. Scenarij je najvažniji. Ako je loše napisano, neće biti ni dobrog filma ni dobrih uloga.
