– Još nisam došao k sebi od očeva odlaska. Moj Luka meni nije bio samo otac, nego i najbolji prijatelj. Stalno smo bili skupa, svugdje je išao sa mnom... – govori za Slobodnu Dalmaciju Siniša Vuco, još uvijek nepomiren s gubitkom voljenog oca, koji je iznenada preminuo 2. veljače ove godine.
Jer u njegovu je slučaju vrijedila ona "uvijek i svugdje s Lukom" – za stolom, u pjesmi, na brojnim putovanjima, u njihovu Vojniću kod Trilja...
Tu noć kad je Luka Vuco preminuo, njegov se stariji sin Siniša nije zatekao u Splitu – morao je hitno do Zagreba, pa ga je o očevoj smrti obavijestio brat Hrvoje.
Shrvani glazbenik cijelu noć nije oka sklopio, a kako je bilo prekasno za putovanje prema Dalmaciji, jutro je dočekao neprestano slušajući jednu od najdražih očevih rock-stvari – "Have You Ever Seen the Rain", skupine Creedence, na čiju je glazbu u desetak minuta ispisao stihove na hrvatskom posvećene svojemu ocu.
Vucin novi singl "Oče moj" najavljuje novo poglavlje u glazbenikovoj karijeri, premda isprva nije razmišljao o njegovu snimanju. Emotivni stihovi "Oče moj" ("otiš'o si, oče moj, tiho, kako i živio, ja znam, ti si tako želio/ ti si dobri anđeo, tebe djeca snivaju, ja znam, skroman si poput Boga/ sanjaj, tu gdje nebo ljubi cvijet, sanjaj, tu gdje puno je bolji svijet...") samo su iscurili iz njega, piše Slobodna Dalmacija.
Ni u primisli nije imao kako će ih jednoga dana pustiti u javnost, no reakcije okoline potaknule su ga, kaže, da ipak uđe u studio.
Volio bih da je nisam napisao
– Kad sam nešto kasnije u jednom društvu uz Creedence izrecitirao svoj tekst, okupljeni su zastali i zamislili se. Jedan prijatelj mi je kazao: "Vidiš, moj stari je još živ, nekako mislim da bismo više vremena trebali provoditi skupa", a ja sam shvatio da ovu pjesmu moram snimiti.
Ne samo zbog sebe, nego i zato što sam vidio kako djeluje na druge. Ovaj ubrzani život... Tek kad nekog izgubiš, shvatiš... Ja sam, hvala Bogu, sretan, jer sam svaki slobodan trenutak provodio sa svojim ocem, ali opet imam osjećaj da smo još više vremena mogli provesti zajedno.
I volio bih da je nisam napisao jer bi to značilo da mi je otac još živ – tužno će Vuco, ističući kako je, kad je već odlučio snimiti "Oče moj", znao da mora osigurati sve "naj naj", onako kako to njegov Luka i zaslužuje.
Pa je okupio vrhunske glazbenike, koji su odsvirali antologijsku pjesmu Johna Fogerthyja, staru 49 godina, a snimku poslao na mastering u čuveni londonski studio Abbey Road, prepustivši je u ruke Franku Arkwrightu, koji je radio na pjesmama Eltona Johna, Coldplaya, Oasisa, Morrisseyja, skupine New Order, Blura, The Smithsa, Fatboy Slima...
– To je najmanje što mogu napraviti za mog oca, da mu pjesma zvuči svjetski. Specifično mi je bilo i za otpjevati je, trebalo je to napraviti smireno, pribrano... Mislim da će to glazbeni sladokusci osjetiti. Emotivna je poruka, osjećaju je, što mi je jako drago, ljudi svih generacija. Nisam je još ni uvježbao s bendom, niti je sviram na koncertima, niti je slušam. Ne mogu... Nisam još pribran – iskreno će Vuco, napominjući kako taj svjetski hit Creedencea do sada "nitko nije taknuo osim legende Roda Stewarta i mene".
– Ići Creedence prepjevavati?! Pa nije to "Moj mali je opasan"... To je teško, treba imati neki opaki razlog za dirnuti se u njih. Ovu stvar sam najprije radio za sebe, previše je ovo osobna priča da bih ja sad tu nešto kalkulirao.
Nije bilo kalkulacije ni s "Tražena si roba u gradu", a kamoli s "Oče moj". Ali, naravno da je svakome drago kad se netko nađe u toj emociji, poruci koju pjesma nosi – veli Vuco, napominjući kako je u "Oče moj", gledajući s glazbene strane, sazdano toliko nevjerojatnijih tehničkih stvari uz emocije o kojima ne treba posebno ni govoriti.
Prekinuo medijsku šutnju
– Produkcija je strava... Mikser na kojemu smo radili košta više od pola milijuna kuna, orgulje koje je odsvirao Marin Limić snimane su na "Singing that rock'n'roll", "Ima jedan svijet"..., a za njihovu reparaciju potrošeno je 9000 eura. Vrijede kao jednosoban stan.
Ja sam svirao bas jer je jako bitan za emociju, jer daje toplinu. Direktno sam imao pomoć Creedencea na snimanju, jer sam u slušalicama slušao njihovu verziju i istodobno svirao bas i pjevao na hrvatskom moju. I ostali glazbenici, svi smo snimali kao da smo s njima u prostoriji – kaže Vuco, koji će s bratom Hrvojem koncem ljeta snimiti i videospot za "Oče moj", čijemu se scenariju tek treba posvetiti.
Splitski glazbenik, koji je prije više od desetljeća ovjerio svoju medijsku šutnju kod javnog bilježnika, daje nam do znanja kako otvara novo poglavlje u karijeri. A ono uključuje i novinare...
– Ovo je, hajdemo to tako reći, neki moj comeback u eter, u medije. Sad, za promjenu, opet idemo biti malo prisutni. Skoro 12 godina me nije bilo u medijima mada sam koncertno bio prilično aktivan u Hrvatskoj i izvan nje. Ali sad opet mogu malo govoriti... – veli Vuco, čiji je izvršni producent postao menadžer Zoran Škugor, koji je u 90-ima vedrio i oblačio s plejadom dancera, piše Slobodna Dalmacija.
Poznaju se desetljećima, ali su tek sada poslovno "kliknuli", pa na jesen planiraju realizirati nekoliko njegovih većih koncerata. U rujnu Vuco gostuje u Švicarskoj i Njemačkoj, a prvi put i u mađarskom Pečuhu. Ako Bog da, oko Nove godine će, kaže, u veće dvorane, a do tada će objaviti još jedan novi singl upakiran u zapadnjačku produkciju.
– Zašto mi je Škugor zanimljiv od svih ovih menadžera?! Sviđa mi se što kod njega mora biti produkcija na svjetskoj razini, premda sam ja i do sada, uzmimo za primjer "Volim piti i ljubiti", "Rajske kočije", "Crnu ženu", "Tražena si roba u gradu"..., radio sa sjajnim glazbenicima. Bez obzira na žanr – bio to Vuco ili Živo blato. Ali sad ću produkciju ekstremno podignuti, stvari mi rade ljudi koji su surađivali s Coldplayom, pokojnim Davidom Bowiejem, Eltonom Johnom... Cijeli život sam to htio – veli Vuco.
Album 'Živog blata' raje sedam i pol sati
– Pjesme za "Živo blato" se miksaju - 116 komada. Sedam godina sam radio taj album. Sedam i pol sati traje album. Ljudi čak i ne vjeruju da to postoji... Tri godine sam samo gitare snimao.
Do Nove godine, ako Bog da, bit će objavljen dvostruki album Siniše Vuce s dvadesetak pjesama, izići će "Živo blato" sa 116 pjesama i autorski album s raznim poznatim imenima koja izvode moje stvari.
Znači, neće izići puno mojih pjesama, nego samo oko 160. Od toga 140 novih. Više nego što sam objavio u dosadašnjoj karijeri. Ali sa "Živim blatom" ove godine neću raditi koncerte. Neka general Vasilij Mitu malo čeka...
Živim u 'Macole'
Vuco se zadnjih osam i pol godina s obitelji skrasio u Svetoj Nedjelji pokraj Zagreba.
– Zapravo živim u Zagrebu, gdje mi je obitelj, i u Splitu, na Pujankama. Stalno sam gore-dolje. U biti živim u "Macole", jer mi je to na pola puta.
Pitaju me: "Di si prijavljen?" A ja im kažem: "U 'Macole'!" Imam tamo svoj stol...
Prijavljen sam u Splitu, imam kuću u Zagrebu, a "Macola" mi je aritmetička sredina. Znači da tamo živim.
Estrada je nebitna
– Kad sam se tek počeo baviti glazbom, stalno sam govorio da je ta estrada u životu nebitna. Kao ono "nogomet je najvažniji", ali ipak je sporedna stvar na svijetu.
Jednom mom prijatelju Darku Kaporu iz Švicarske dao sam pjesmu "Ne dao Bog većeg zla", čiji stihovi kažu: "Ne dao Bog većeg zla od tog što nismo zajedno, ista nam je sudbina, umiremo svejedno."
To su velike riječi, to je stvaran život. Sve je to oko nas malo precijenjeno. I ta estrada i ta politika.
Radije ću sam napraviti budalu od sebe nego da to drugi rade
– Kad sam vidio u kojemu to smjeru ide, kad sam vidio jednog Gorana Ivaniševića, Ćiru Blaževića, Zdravka Mamića, Ljubu Ćesića Rojsa, pokojnog Stjepana Spajića, pa i Dina Dvornika na neki način, kad sam vidio da si ovdje atraktivan i kao obožavaju te, a zapravo te žele napraviti nekim ruglom, odlučio sam reći: "Dosta je."
Ako netko povremeno od mene treba napraviti budalu, radije ću to napraviti sam, nego da to radi netko drugi.
Bio je izuzetno hrabar potez, u vremenu kad još nije bilo Facebooka, pa ni YouTubea, reći: "Neću ja više u medije. Samo glazba i pjevanje, sve ostalo bok i ćao." A trebalo je podići četvero djece... od glazbe.
U Hrvatskoj, općenito na Balkanu, kad te nema dva-tri mjeseca u medijima, odmah kažu: "Aaa, on je propao!" Trebalo je 2007. na 2008. imati muda za reći: "Neću."
Ako se ne slikaš u "Gloriji" na ljuljačkama s djecom, nisi, kao, popularan. A mene boli briga. Više mi je dop..... biti popularan na način da glazba pomalo odlazi u drugi plan.
Dođem u emisije u Vlahova, u Latina, u Ogreste, u Hloverke..., a one se zovu po meni. Pa čekaj, nisam ja, brajo, vaš zabavljač, nisam ja vaš klaun.
I što se tada događa?! Izlazi pjesma "Tražena si roba u gradu", koja aktivira sve moje prethodne hitove. A mene nema nigdje...
Na radiju je rijetko puste, ali kad se zavrti u eteru, ručkovi u kućama prestaju. Prestaje razgovor za stolom, prestaje se jesti kupus-salata, krumpiri i meso. Stane se te tri minute, u stilu "j... te, Vuco na radiju" i posluša pjesma.
I tek onda nastave raditi što su prethodno započeli, za razliku od drugih izvođača, koje, kad ih čuju na radiju, to ni ne primijete.
'Ćiro, pederu'
– Aj da je ovo druga država, pa da se cijeni kad je netko zabavan i ljudi rado gledaju emisije s vama. Nego što se događa?! Događa se da, ako si atraktivan i ako si za show, u jednom trenutku počnu pljuvati po tebi. Ma čekaj, jedan Ćiro je treći na svijetu, a oni mu viču: "Ćiro, pederu."
Ivaniševića dočeka 100.000 ljudi nakon Wimbledona, a za mjesec dana mora se seliti iz Splita koliko ga omalovažavaju. Ne može mi nitko reći da Ćiro Blažević voli kad mu viču: "Ćiro, pederu."
Nema šanse da u dubini duše oni njemu ne idu na neku stvar. I kad bude umirao, smetat će mu to: "Ćiro, pederu." A ja sam bio pametniji od svih njih. Rekao sam: "Neću."
'Nedjeljom od 2, pa dokad Vuco stane'
– E, želite li znati zašto svih ovih godina nisam davao intervjue. Jer vjerojatno ne bih imao vremena za ništa drugo u životu koliko ovo traje. To su monolozi koji traju beskonačno.
Kad me Aleksandar Stanković napokon pozove u svoju emisiju, znate kako će se zvati? Mora se zvati "Nedjeljom od 2, pa do 5". Stankoviću, trebat će ti specijal izdanje od tri sata u nastavcima.
Ili "Nedjeljom od 2, pa dokad Vuco stane". Stanković može i otići iz studija, kao da je on bitan. Može postaviti jedno pitanje i vratit se u osam navečer. Mislim da sam spasio i sebe i novinare što nisam tolike godine davao intervjue. Ali vraćam se...