Željka se poluglasno preslušava, takoreći glumi što će reći, Levak i Sušec puše, Zalepugin s naočalama na nosu čita svoju najavu. Nitko ni s kim ne razgovara. Kamera jedan je spremna. Željka najavljuje anketu snimljenu na zagrebačkoj špici. Saša jednim okom motri ekran i komentira: Starce zanimaju ‘mačke‘, a mladiće motori. Zatim pravi rukom pokret koji će tijekom emisije ponoviti još desetak puta - vrhovima prstiju namješta kosu na sljepoočnicama, što je uvijek znak da slijedi njegova najava", piše u reportaži sa snimanja tada hit emisije "Nedjeljno popodne" Radiotelevizije Zagreb. Tekst je objavljen u TV novostima 1977. godine, a u emisiji su tada voditelji bili Božo Sušec, Željka Fattorini, Vlado Levak i urednik Saša Zalepugin.
Mjesto radnje je studio kolor na Miramarskoj, a prostorija veličine veće dnevne sobe. Stolovi u njoj su nabijeni iako je pretijesna da primi desetak ljudi, tri kamere, klavir, tri stola sa stolicama, oslikane kulise, tablu s rezultatima nogometnih utakmica i još jednu sa šahovskim figurama, sve potrebno za realizaciju emisije koja traje četiri i pol sata.
Kultni program
Saša Zalepugin, koji je u noći s petka na subotu preminuo u 92. godini, ostat će posebno upamćen kao jedno od najpopularnijih i najutjecajnijih televizijskih lica na području bivše Jugoslavije. Bio je tvorac, urednik i voditelj zabavne emisije "Nedjeljom popodne" koja se emitirala od 1973. do 1985. godine na Radioteleviziji Zagreb.
Dali su mu termin u nedjelju, računajući da je to najdosadniji termin, u njemu su dotad bile konjske utrke i boks. Rugali su mu se da je lud što radi emisiju koja traje četiri sata, a ona je s njegovim inovativnim idejama dosegnula toliku popularnost krajem 1970-ih da ju je, prema anketama, redovito gledalo čak 70 posto televizijskih gledatelja u Jugoslaviji.
"Odlučio sam prezentirati teme u prilozima koji nisu smjeli biti dulji od pet minuta, a za to je trebalo naći sugovornike koji će u tom vremenu biti u stanju reći što hoće. Važna je bila priprema intervjua, koliko sam samo puta morao sjesti s nekim profesorom ili doktorom i objasniti da me od svega o čemu bi oni nadugačko razgovarali zanima samo to i to", pričao je Zalepugin, kojem je kvaliteta sadržaja uvijek bila prioritet.
Snimke komičara
"Nedjeljom popodne" sastojalo se od glazbenih brojeva, reportaža, intervjua. Posebno su zanimljive bile snimke komičara Davea Allena i Bennyja Hilla preuzete iz njihovih emisija na britanskim televizijama. Allen bi pričao viceve sjedeći u barskoj stolici s čašom viskija u ruci i cigaretom, čiji bi pepeo često otresao s hlača. Nakon završenog bloka viceva, kamera u studiju obično je prelazila na nasmijanog Sašu. Publiku je animirao i vojni komentator Miroslav Lazanski, u kojeg su brojne gledateljice bile zaljubljene, a u emisiji se proslavio i Željko Malnar, koji je predstavljao divlje, daleke i egzotične krajeve.
Zahvaljujući nastupima u "Nedjeljnom popodne" karijeru su izgradile i neke kasnije slavne osobe, primjerice kasnije kontroverzni novinar Miroslav Lazanski.
Godine 1985. emitirala se posljednja emisija "Nedjeljom popodne", a zamijenila ju je slična emisija, pod naslovom "Sastanak bez dnevnog reda".