JAKE SNAGE RTL-A

Kaleb, Metličić, Šprem i Vuković vodit će nas kroz rukometno Svjetsko prvenstvo

Rukometaši Line Červara za nekoliko dana putuju u Egipat, gdje će od 13. do 27. siječnja pokušati osvojiti još jedno odličje
 Maja Bota/RTL

Preostalo je tek nekoliko dana do početka Svjetskog prvenstva za muškarce u Egiptu, a nakon fantastičnog uspjeha ženske rukometne reprezentacije, sve oči uperene su u viceprvake Europe, predvođene izbornikom Linom Červarom. Već tradicionalno, barem kada je u pitanju muški rukomet, i ovu će sportsku poslasticu prenositi RTL. Na rasporedu od 13. do 31. siječnja više je od 50 utakmica, koje će se prenositi na glavnom kanalu te na RTL2 i online platformi RTLplay.

Naravno, na toj televiziji već su davno posložili projekt, svatko zna svoju poziciju i zaduženje. Tako će u Egipat, na lice mjesta otići novinar Filip Brkić, zajedno s bivšim dobro poznatim imenom hrvatskog rukometa - Nikšom Kalebom, koji će mu ponovno biti stručni sukomentator, te RTL-ova reporterka Ines Goda, koja će se javljati s terena, prije i nakon utakmica hrvatske reprezentacije, gdje će razgovarati s igračima i stručnim stožerom. Zagrebački rukometni “stožer” čine kao domaćin voditelj Marko Vargek, a s njim u studiju emisije “Vrijeme je za rukomet” bit će bivši proslavljeni rukometaši Petar Metličić, Drago Vuković te Goran Šprem, koji se nakon jedne godine stanke ponovno pridružio RTL-ovom timu.

Najprije s Japanom

Prva utakmica SP-a je ona 13. siječnja, između reprezentacija Egipta i Čilea u 18 sati, a čiji prijenos će ići na RTL2. Prva utakmica hrvatske reprezentacije je 15. siječnja, Hrvatska igra protiv Japana, pa će tako emisija “Vrijeme je za rukomet” startati taj petak u 17 sati, a prijenos prvog duela naših očekuje nas od 18 sati na glavnom kanalu.

Tada na scenu stupa tandem Brkić - Kaleb, koji će komentirati sve utakmice hrvatske reprezentacije, koja se natječe u skupini s Japanom, Angolom i Katarom.

- I prošle godine bio sam na licu mjesta, bilo je to jedno novo iskustvo, a mislim da će mi to sada biti kud i kamo lakše, jer sam dobio osjećaj kako to izgleda s te “druge strane”. Nemam nikada tremu, pa je nisam imao ni prvi put, samo se nastojim svaki put što bolje pripremiti. Kad si spreman i siguran u sebe, nema treme - odgovara spremno Kaleb. Iskustva s Europskog prvenstva koje se prošle godine održavalo u Austriji, Švedskoj i Norveškoj, s kojeg su se naši vratili sa srebrom, jednom su mu riječju, fenomenalna.

- Kao prvo, samo komentiranje za mene je bilo novo iskustvo u životu. Ujedno, bila je to prilika za pokazivanje znanja i dosadašnjeg iskustva. Kao treće, bilo je za mene to veliko uživanje u ostvarenom rezultatu i toj atmosferi. Fantastično. Baš zato, ni u ovim specifičnim okolnostima zbog korone, nisam ni sekunde dvojio da tu ulogu prihvatim opet iz poštovanja prema RTL-u, jer mi je ukazao tu čast da pokažem svoje znanje, a isto tako da sudjelujem na tako velikim događajima - govori Kaleb.

image


Ines Goda, Kaleb i Brkić, članovi ekspedicije u Egiptu
Maja Bota/Rtl

Dobra suradnja

Već za te prve suradnje na EP-u pokazalo se da se Brkić i Kaleb lijepo nadopunjuju, ali i spontano zezaju kada im se za to ukaže prilika. Na tom njihovom prvom zajedničkom terenu bilo je upravo zato i prilično anegdota, i već na prvu, odmah se sjetio jedne, i to dok je u tijeku bio prijenos jedne od utakmica.

- Naš posao je komentiranje utakmice, ali sva ona tehnička podrška, poput prikazivanja rezultata na ekranu, odrađuje, naravno, netko drugi netko drugi. I u jednom trenutku dogodilo se da taj rezultat kasni na ekranu, možda minutu, dvije, no sasvim dovoljno da vam ljudi dođu do broja mobitela i pošalju poruku koja glasi “Upali rezultat, konju jedan!!”. Naravno pogledamo se, nasmijemo se, a što možete drugo - smije se bivši rukometaš, dodajući kako je takvih reakcija ipak bilo malo. No očito dovoljno da okusi kako se lako sportski komentatori za vrijeme prijenosa nađu na meti kritika.

- Sportski komentatori imaju sličnu ulogu kao i sami sportaši. Moraju donositi odluku u stotinki sekunde. Kao što igrač katkad donese krivu odluku pa promaši gol, tako i komentator mora munjevito reagirati, reći ono što je najbolje u tom trenutku. Ali kad se dogodi greška, niti igrač može vratiti šut natrag, niti komentator može vratiti izrečeno. Što se tiče udovoljavanja gledateljima, zanimljivo je kako su nama dvojici, ali i Metličiću i Vukoviću, došle možda dvije, tri poruke kako smo nepismeni, kako ne znamo književni hrvatski jezik. Vjerojatno su pritom mislili na ono što se naziva standardni hrvatski jezik. Ali kome to objašnjavati dok traje utakmica? Uostalom ako nešto izleti, izleti... - smije se Kaleb.

Sada mu je preostalo još nekoliko dana do puta u Egipat, u koji će krenuti 11. siječnja u večernjim satima, preko Istanbula za Aleksandriju. Kako će ovaj SP, uostalom kao i svi drugi sportski događaji, zbog epidemioloških mjera biti najneobičniji do sada, mora, naravno, na testiranje. A bit će to prvo u nizu koje ga očekuje.

- Prije samog puta imamo testiranje u Zagrebu, a nakon njega moramo u izolaciju do polaska. Nakon slijetanja na aerodrom u Aleksandriji obavlja se brzi genski test, voze nas u hotel, svatko u svoju sobu, stvari ostaju na dezinfekciji, nakon čega nam ih dovoze u hotel. Nakon nekoliko sati u hotelu radimo opet PCR test, a nakon toga moramo ga ponavljati svaka 72 sata. Također, ne smijemo napuštati hotel, takav izlazak automatski podrazumijeva deportaciju iz Egipta o svom trošku. Znamo da ne smijemo izlaziti iz soba, osim do restorana u hotelu i eventualno do dvorane za fitness.

Također, jedini koji smiju skinuti maske u dvorani su komentatori, izuzev, naravno, igrača, i to samo za vrijeme utakmica. Kako sam bio profesionalni sportaš, nije mi problem posložiti se vojnički u glavi i prihvatiti sve te stvari koje su nam određene da ih moramo poštivati. Izgleda strogo, no to ne traje godinama, već traje 20 dana, preživjet ćemo. Imamo dovoljno mogućnosti da sami sebe posložimo. Ja sam sâm sebi već odredio kad mi je spavanje, kad ustajanje, kad čitam knjigu, kad ću u teretanu, kako sebi ispuniti dan kada nismo u dvorani - objašnjava Kaleb.

Uvijek motivirani

Razgovor nas, naravno, vodi i do naše reprezentacije, pitamo ga kolika je motivacija našim igračima nakon katastrofalnog potresa koji je pogodio Hrvatsku.

- Ogromna. To je još jedan motivacijski faktor. Jedne godine kada je Janica osvojila zlato - možda to ljudi neće razumjeti, ali psihologija je takva - ona je pokupila sve dobre vibracije onih koji su navijali za nju. U ovom trenutku kada se ljudi na tom potresu pogođenom području trebaju resetirati i kada igrači znaju da su im u jednu ruku velika psihološka pomoć da se opuste i da malo zaborave na sve te nedaće, ne sumnjam da će naša reprezentacija dati apsolutni maksimum od sebe - odgovara. Naravno tu je i sjajni, potpuno neočekivani uspjeh naše ženske reprezentacije, koja dosad nije postizala takve rezultate poput svojih kolega. Bile su praktički autsajderi, no borile su se kao lavice na terenu i osigurale Hrvatskoj broncu. Zato sada i pozivaju mušku reprezentacija da igraju poput njih.

- I ja sam rekao “dečki, igrajte kao cure”. Jednostavno tako mora biti. Bilo je dosta slučajeva da su se pojedini sportski događaji vezali jedan na drugi, i onda bi se dogodio nekakav slabiji rezultat naših sportaša, koji je znao emotivno utjecati na druge sportaše, koji zbog toga ne bi pružili svoj maksimum. Ovako imamo cure koje će sigurno biti veliki motiv dečkima, s time da očekujem da oni ostanu fokusirani na svaku sljedeću utakmicu koja ih očekuje. Smatram da ne treba razmišljati ni o polufinalu ni o medalji.

Mi smo svjesni svoje kvalitete, ali isto tako, znamo i koliko brzo može ići Formula 1. I da to ne znači da dok vozimo možemo gledati malo sa strane. Trebamo gledati stazu i iskoristiti tu našu Formulu maksimalno. Treba ostati fokusiran i misliti kako da damo svoj maksimum na terenu - zaključuje. I dok Kaleb nije sklon bilo kakvoj prognozi, legendarni kapetan zlatne generacije naših rukometaša Petar Metličić ocijenio je trenutno stanje snaga.

- Da, ne bi bilo loše da se bore kao cure, no poznato je da naša muška reprezentacija već dugi niz godina ima velike rezultate. Uvijek je tu negdje u vrhu, malo je tu drugačija situacija no što ju je imala naša ženska reprezentacija. Treba uvijek naći motiv, to je ono najvažnije, a ja vjerujem da ga imaju, a što se tiče atmosfere, ne sumnjam da će biti dobra. Što se tiče očekivanja, mislim da su ona ipak sada malo veća no što su bila prije Europskog prvenstva. Tamo smo bili malo rezervirani, znali smo da imamo težak raspored i puno teških utakmica, a sada dolazimo kao viceprvaci Europe i moramo postaviti ljestvicu visoko. Barem ja tako razmišljam, a vjerujem da tako razmišljaju i oni.

Mislim da ova reprezentacija može daleko dogurati i takav nam treba biti cilj - Hrvatska mora ići u borbu za medalje. Siguran sam. Tko bi nam mogli biti teški protivnici ovisit će puno o ovoj specifičnoj godini zbog korone. Može se dogoditi da bude i zaraženih igrača ili u izolaciji, no nadam se da neće. Također, neke reprezentacije ostale su bez dosta igrača zbog te situacije, kao i straha, ali i zbog ozljeda.

Francuzi su standardno dobri, iako nema Nikole Karabatića koji je ozlijeđen, a znamo i sami koliko je on njima bitan, prije svega kao vođa te reprezentacije. Ipak, imaju oni puno dobrih igrača i bez njega. Danska je jedna od onih reprezentacija koje se nameću kao ozbiljni suparnici, tu je i Norveška, koja je već nekoliko godina u samom vrhu, a vjerujem i da je to Egipat, koji je domaćin, i sada ima jako dobru reprezentaciju. No sve ovisi o tome što će se događati s tom nesretnom koronom i ozljedama na terenu. Ima tu dosta dobrih reprezentacija, bit će baš zanimljivo - procjenjuje Metličić.

Mir i spokoj

Za kraj pitamo ih obojicu je li im teško pratiti rukomet, kojem su dali godine i godine svog života s te druge strane, požele li u kritičnim trenucima utrčati na teren?

- Dosta je vremena prošlo od svega toga, ohladio sam se od igranja. Ne nedostaje mi, ali sigurno da si uzbuđen kad je utakmica, kada momci izađu na teren, ipak je to naša reprezentacija. Malo jesam uzbuđen, ali s druge strane, dosta miran i spokojan, nema više tog stresa i te napetosti, puno je lakše komentirati nego boriti se na terenu - uz smijeh uzvraća Metličić. I Kaleb se na to pitanje smije.

- Znate zašto se smijem? Zato što mi je to vaše pitanje stiglo kao na volej. Što se tiče igranja, želju imam samo za veteranske turnire, a što se tiče igranja za reprezentaciju, tu apsolutno ne pomišljam da bih ja sada mogao nešto dati. Daleko od toga. Ako ćemo govoriti o formi, motorici, imao bih snage i brzine za možda dvije i pol minute na terenu, jer oni su sada borbeni avioni, a ja tamo neki aviončić od papira.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
09. siječanj 2021 18:28