Nakon što je jučer izazvala popriličnu buru reakcija svojom objavom o elitnom centru Zagreba i njegovim stanovnicima na društvenim mrežama, kći slavnog pjevača Massima Savića, 29-godišnja blogerica, komičarka i radijska voditeljica, koju slušamo na Anteni Zagreb Mirna Savić sinoć je ponudila detaljnije objašnjenje svojih riječi.
“Pošto vidim da ima puno TOTALNO krivih interpretacija ljudi moji...: Ovaj tekst je nastao kao reakcija na sagledavanje stare zagrebačke jezgre kao praktički idealnog mjesta za život – nakon razornih potresa – to je vrlo bitna stavka koju vidim da mnogi nisu iščitali. Stanovnici centra nisu oni koji su primitivni i agresivni u ovoj priči, primitivna je i agresivna prema svom ljudstvu bila gradnja – u kontrastu sa stanovnicima. Gradnja koja se nije zbog ekonomske slike države mogla učiniti boljom i pokazala se nesigurnom i kao takva odnijela i jedan mladi život u ožujku i mnoge ostavila bez domova. Ovim tekstom željela sam dočarati, u usporedbi s ostalim dijelovima grada, iznimnu identitetsku povezanost koju u očima svojih građana uživa centar grada, a takva povezanost i romantizacija je specifična, snažna i dugovječna, ali nakon ove godine treba joj – racionalni update – umjesto izjava 'šta god bilo ja ostajem tu'. Stara gradska jezgra u svoj svojoj raskoši ne mari za one koji joj se dive u trenutku kad se trese. Zaljubljenost u nju ne bi trebala biti razlog za zanemarivanje njezinog stanja pri odluci o tome pod kojim krovom krenuti živjeti i za one koji imaju izbor, ne bi trebala biti važnija od osjećaja sigurnosti u vlastitom domu. Sigurnost vs emocije, that is the question here, za mene, a pošto čitate moj tekst, možete me uzeti za riječ da o tome govori”, napisala je Mirna u komentarima ispod fotografije centra Zagreba razrušenog u potresu prije nego što je obrisala spornu objavu s Instagrama.
Nedugo nakon toga obrisala je istu objavu i s Facebooka, te zaključala svoj Instagram profil za javnost. No, budući da je njena oštra kritika centra Zagreba tada već bila jedna od glavnih tema dana o kojoj se raspravljalo na svim društvenim mrežama, po forumima i u medijima, a posebice u Facebook grupama koje okupljaju stanovnike centra Zagreba, nije trebalo dugo čekati da se krenu dijeliti i screenshotovi njezinog nastavka na spornu, tada već obrisanu objavu kojoj je novim tekstom u svojim Instagram storyjima dala širi kontekst.
“Odmah da kažem zatvorila sam svoj profil na dogledno vrijeme. Količina mržnje na moj račun i račun moje obitelji postala je toliko velika da se ja ne znam uopće nositi s time fizički i psihički. I prije nego osjetiš neki moment 'neka joj je', usporedi utjecaj jednog mog teksta u kojem si se pronašao uvrijeđen sam i stotine poruka naslovljenih na tebe imenom i prezimenom. Ima ljudi, stvari i tema za koje mogu trpjeti i danonoćno cipelarenje, ali oko ove teme ne i ovako ne. Društvene mreže su takve. Kad tražiš pozitivan feedback ili pomoć za neku dobru svrhu, stavljaš se na trepavice za podršku. Kad se ukaže prilika da te se posere, u septičkoj si jami za 15 min”, započela je Mirna Savić.
Potom je otkrila što ju je potaknulo na inicijalnu objavu kojom je zaintrigirala svoje pratitelje, ali i širu internetsku javnost.
“A sad ono što je falilo od početka.
Ovo... ovo je dio jedne kolumne koji me ponukao da napišem današnji tekst: 'Među zakletvama koje sam u to podne trčeći dala, ipak, nije bila ona da ću se iseliti iz centra... Hoće li centar postati grad duhova, bez Cogita, Nika, cvijeća na Britancu i Pifa u ljeti (kad jednom virus prođe)? Bez dizajnerske četvrti, bez Akademija, pravnog faksa, arhitekture i djece koja skejtaju kod Mimare? To nije samo osobna odluka, jer ako jest, čemu konstrukt grada i države u koji još uvijek, sve teže, ali ipak, vjerujemo? Možemo li ovo preživjeti, pitaju stanovnici centra?'
E sad... Ovo i specifično ovakvo glorificiranje urbanog prostora koji vapi za obnovom koju ne dobiva i u kojem s razlogom strepiš za sigurnost mi je bilo toliko nejasno i zastrašujuće. U situaciji u državi u kojoj nekako trčiš di možeš da spasiš glavu – Cogito i Pif... Nisam htjela pisati o ovoj kolumni jer sam mislila da nije bitno i da ne želim nikoga uplitati, ali s druge strane nisam ni mislila da ću postati dežurna sotona, pa eto nas tu, tako mislim da je bolje da dam pozadinu svojih misli”, objašnjava Mirna.
Nastavlja pisati o povezanosti ljudi s kvartom u kojem žive te izgradnji identiteta na temelju adrese.
“'Konačno spoznala da je život u centru, ključni i određujući dio mog identiteta' – još je jedan dio kolumne koji je u meni probudio sjećanja na nizu sličnih elitističkih izjava i komentara kojih sam se u životu naslušala od nekih ljudi čiji su nosovi bili visoko u oblacima na temelju adrese. Nekih ljudi, ponavljam. Ne svih stanovnika centra Zagreba ili bilo kojeg drugog grada. Pa čak ni tim i takvima se ne bih ni u najluđem ludilu naslađivala danas, već samo ukazivala na suludost gradnje identiteta na osnovi kvarta u kojem žive i uzdizanju istog, umjesto da budu prvi koji će istupiti i reći – ovdje nešto gadno smrdi!
Jer nije stvar u kulturi, stvar je da će nekome past greda na glavu i isto kao što ne valja primiti gredu u glavu zbog Španskog, Utrina ili Vrapča, tako ne valja ni zbog centra bez obzira na emotivnu konekciju”, zaključila je Mirna.
Podsjetimo, Mirna Savić jučer je istaknula kako 'Zagreb uživa privilegije hrvatske centralizacije', a dotaknula se i 'primitivizma centra Zagreba' koji je, kako je napisala, 2020. izišao na vidjelo.
“Bacam oko na Njuškalo 'prodaja stanova' svako toliko jer sam mazohist i šatro sanjar. Stanovima u centru Zagreba, mogu vam reći, pada cijena. Posebice kad se na fotkama vide raspuknuti zidovi, a to je često. Zagreb je mala država. Uživa privilegije hrvatske centralizacije, a vrši je i unutar sebe, itekako. Davno sam vodila internetski razgovor s jednim žiteljem uskog centra grada, iz umjetničke obitelji kakve obožavaju svojatati austro-ugarski šik, jer oni ipak najviše zaslužuju uživati u kulturnom životu koji on nudi, za razliku od plebsa. Taj mi je čovjek objašnjavao kako živjeti u centru treba zaslužiti. Svojim ponašanjem i senzibilitetom, a još davnije mi je jedna simpatija rekla kako on i njegova ekipa ne izlaze s curama koje žive 'preko granice Črnomerca'.
Centar, najromantičniji kvart u Zagrebu, protekle godine je pokazao svoje primitivno lice. Dok se intelektualna elita grada slijevala kroz haustore kao kroz glasne odvodne cijevi, centar je bio vulgaran. Opor. Agresivan. Usudio se! Pet tisuća eura po kvadratu ponašalo se kao da je mizernih tisuću i po! Neoprostivo...Ili? U jeku prirodne katastrofe koja je došla u ožujku i očigledno ostaje s nama do daljnjega, zagrebački centar zaslužuje dugo odgađanu demistifikaciju. Kazališta, mala kina i slatki dućani uvijek su uzimali drugo mjesto iza kafića. U centru se kafeniše, pokazuje i zamišlja da to Nije Zagreb već neki Beč, kakav komadićak Praga.
Hoće li simpatični žohari građanskih stanova od 2021. imati manje podstanara nego do sada? Hoće li cijene pasti gdje im je odavno i mjesto? Hoće li se adresom u Preradovićevoj napokon prestati liječiti kompleksi manje vrijednosti i hoće li možda, samo možda, ostatak ovog fenomenalno šarenog grada dobiti priznanje kakvo zaslužuje? Mistična maglica baštine oko Lenucijeve potkove je stara dim mašina za koju ne vrijedi ginuti ni figurativno ni doslovno”, stajalo je u njezinoj objavi na Facebooku i Instagramu koja više nije dostupna.