Čim je samostalno zakoračila na domaću glazbenu scenu, bilo je jasno da je Hana Huljić kompletna glazbenica i puno više od samo “kćeri Tončija i Vjekoslave”. Dosad je izbacila četiri autorske pjesme, a svaka od njih ima i svoju englesku verziju. Posljednja u nizu je singl “Superman”, pjesma nastala u vrijeme izolacije, a iako je u naslovu u glavnoj ulozi poznati superjunak, pjesma je oda samosvjesnim ženama.
- Često sam inspirirana superjunacima, volim čitati stripove, gledati filmove o njima, pa je to i bila ideja za ovu pjesmu. Superman mi je pao na pamet, iako mi je zapravo najdraži antijunak Joker, ali njega ne mogu tek tako ubaciti u pjesmu, ali doći će svi pomalo na red - smije se Hana.
- Kad sam otišla u studio Eduarda Botrića i kad smo se bolje upoznali i počeli raditi, izvukli smo iz te pjesme pozitivnu energiju i napravili potpuno suprotan efekt od zamišljenog. To mi se jako svidjelo. Tek nakon što smo napravili življi aranžman, promijenila sam i tekst. U početku je to bila nesretna ljubavna priča, no življi aranžman me povukao na drugačiju priču i u novoj verzija sam samosvjesna žena koju nervira njen muškarac kojem je bitno dokazivati se drugima. Sviđa mi se taj obrat situacije - otkriva glazbenica.
Kao i u ostalim autorskim pjesmama i nova ima svoju englesku verziju, pa se nameće pitanje je li to uvod u album na engleskom i hrvatskom.
- Imam svojih pjesama i više nego za jedan album. Kad upalim diktafon i preslušavam što sam sve snimila, sjetim se pjesama koje sam potpuno zaboravila. Međutim, pokušavam se nastaviti logičnim slijedom na prethodnu pjesmu koja je izašla. Prošla je bila balada ‘Sedmo nebo’ i logično je da sad ide nešto brže. No, ne pišem ih logički. Kod engleske verzije, uhvatim se neke riječi ili teme oko koje stvorim priču za hrvatski tekst, a onda pokušavam približiti tematiku, jer bitan mi je i vizualni dio pjesme. Čim napravim englesku verziju, već imam spot u glavi i nema smisla na hrvatskom raditi drugu priču. To je teško jer si zadam okvire i teme, a nekad čak i samoglasnike koje moram otpjevati na istome mjestu, zbog boje glasa. Dosta se uokvirim nekim okovima koje pokušavam sve više odbaciti. Prirodnije mi ide engleska logika od hrvatske, no imam sreću da imam obitelj koja mi daje hrvatsku logiku teksta i s mamom to nekako uspijem prebroditi - objašnjava Hana.
U vlastitoj glazbenoj priči Hana je vrlo ozbiljna, promišljena, ali i oprezna i bez obzira na to što dolazi iz itekako poznate glazbene obitelji, u svoju je profesionalnu karijeru krenula vrlo zrelo. Počela je kao prateći vokal Maksima Mrvice, iza nje je uspješan duet s Petrom Grašom “Srce za vodiča”, no tek kao kompletna glazbenica otisnula se u profesionalne vode.
- Gradila sam se kroz razne stilove glazbe i svi prijašnji istupi su bili vanjski utjecaji, a u svojim pjesmama donosim potpuno sebe i neki svoj svijet koji dosad nisam izvela niti s Petrom niti s Maksimom. To je više bilo kao neki ukras ili poziv da probam nešto otpjevati pa nije ispalo loše. Ovo je nešto što je skroz moje i zato i jesam oprezna i doziram svoje malo ludilo i kreativnost, pa za pjesme koje radim volim da je cijeli projekt, od glazbe, zvuka, načina pjevanja, do videa moj i sve to vizualiziram.djelo za orkestar Iza svega toga stoji i ozbiljno obrazovanje.
- Završila sam glazbenu teoriju i paralelno s tim kompoziciju, pa se istovremeno bavim i klasikom s kojom sam od prvog razreda osnovne škole. S mojim sazrijevanjem se i moj put mijenjao. Za vrijeme fakulteta nije mi palo na pamet da ću jednom pisati sebi pjesme, ali došlo mi je kasnije. Prvo sam počela sa simfonijom, a poslije sam se odlučila zaigrati u drugom svijetu. Dosadno bi mi bilo da sam samo u jednom segmentu glazbe, volim uhvatiti razne stilove, od komornih djela do pop-zvuka. Volim provući i segmente iz klasike u svoje pop-pjesme - prisjeća se Hana.
Projekti za budućnost također se razvijaju na više strana.
- Sad sam baš dovršila neke svoje klasične radove, pa imam jedno djelo za orkestar koje bih voljela da se izvede i tražim gdje bih to mogla poslati. Snimila sam i svoj gudački kvartet i nikako da uredim snimku i to izbacim. Nisam fokusirana u jednome smjeru, nego širim tragove na razne smjerove i puštam si da se bavim onim što mi dođe. Nisam opterećena uspjeti u određenoj stvari. Imam neke ideje i želje što se tiče dječjih mjuzikala, no o tom potom. Nikad nemam samo jedan projekt. Završila sam i zadnju orkestraciju što se tiče posla, i već su tu ponude za nešto drugo. Malo-pomalo - najavljuje glazbenica.
Otac Tonči dao joj je, kaže, pregršt savjeta, no na jednom posebno radi.
- On mi prvi govori da se opustim i prestanem biti opterećena, pa pomalo otpuštam kočnice - tvrdi.
