Ksenija Pajić (59) jedna je od onih glumica koja istinski živi i voli svoj posao. Nije joj teško mjesecima ustajati ranom zorom i snimati cijeli dan pa na kraju radnoga dana na sebe navući novu šminku i kostim za predstave u matičnom kazalištu Gavella. Ondje predstava trenutačno nema, što zbog pandemije koronavirusa, što zbog razornog potresa koji je u ožujku pogodio metropolu te za sobom ostavio golemu štetu i u Gavelli.
Privremeni pozdrav s publikom Kseniji je teško pao i nada se, kao i svi mi, da će se svijet uskoro vratiti u normalu, kao i da će se šteta u njezinu matičnom kazalištu, u čijoj je stalnoj postavi još od 1986. godine, ubrzo sanirati, piše Slobodna Dalmacija.
- Željna sam i ono malo gledatelja koliko ih sad po novim mjerama može doći u kazalište - kaže glumica koja je tijekom tjedna zauzeta snimanjima humoristične serije "Dar Mar", još jednom rado gledanom projektu Nove TV.
Nakon kratke stanke ponovno vas gledamo u dnevnoj seriji. Je li vam nedostajao rad u takvim televizijskim formatima?
- Jako. Inače sam velika radoholičarka i volim raditi, osobito ovako duga snimanja. Meni je to uvijek velik izazov i nastojim iz scenarija izvući samo najbolje. Već godinama snimam s istom ekipom, znamo se svi, slažemo, razumijemo, pa mogu reći da smo poput jedne velike obitelji. Znate, važno je kad radite u tako dobrim uvjetima, pogotovo sad, u vrijeme korone. Nekako smo se još više zbližili i povezali. Svi se nadamo da ćemo i dalje nastaviti snimati te da se ništa drastično neće dogoditi.
Jeste li bili u strahu prije prve klape i "novih normalnih“ uvjeta na snimanju?
- Moj lik Božene nema ljubavnih scena tako da nisam u baš bliskom kontaktu s kolegama. Dok nismo na samom setu držimo propisanu distancu i imamo maske. Tu su i dezinfekcijska sredstva, mjeri se temperatura. Poduzete su zaista sve potrebne mjere da se maksimalno zaštitimo. Svi se odgovorno ponašamo, kako i priliči ovoj situaciji.
Kakvi ste vi po pitanju cjepiva? Planirate li se cijepiti protiv gripe?
- Hoću, hoću. Pobornica sam cjepiva. Svake se godine cijepim protiv gripe pa ću i ove. Zbog sebe i bliskih ljudi oko mene, mame, tate, kćeri... Priroda posla mi je takva da sam često među ljudima pa sam prva koja bih mogla kući donijeti gripu.
Vratimo se malo na "Dar Mar". Kako vam je bilo ući u kožu policajke Božene?
- Meni vam je ona super, odlično je napisana, zabavna je. Baš guštam biti u njezinoj koži. Tu su i moji mlađi kolege koje glume Fabijan Pavao Medvešek i Roko Sikavica, kao i Milan Štrljić, policajac u penziji. Mislim da smo stvarno odličan tandem. Lijepo mi je snimati s njima, nisam naišla ni na kakve probleme i frustracije. Primijetila sam da me ljudi u tramvaju, otkako se serija počela prikazivati, gledaju s onim izrazom lica: Aha, evo je, sad će ona unijeti malo reda.
Znači, vozite se u tramvaju? Niste jedna od onih zvijezda koje izbjegavaju javni prijevoz?
- Nisam, ne. Osim automobila, tramvaj je jedno od mojih omiljenih prijevoznih sredstava. Nikad u njemu nisam doživjela neko neugodno iskustvo, putnici me znaju prepoznati, priđu mi i udijele kompliment. To mi je baš simpatično. Vozite se svi tramvajem!
Volite li više dobrodušne i ljudima simpatične likove poput Božene ili vam je izazovnije tumačiti negativke?
- Zabavno je oboje. Iako mi je veći izazov igrati pozitivne likove jer se kod njih trudim pronaći mnoštvo karakternih osobina, da ne budem samo dosadna pozitivka. Gledatelji, naime, takve likove doživljavaju površno, misle ona je dobra i to je to.
U mjestu Dizmovo u "Dar Maru" nema signala. Je li vam bilo draže živjeti u eri bez mobitela i ostalih tehnoloških čuda?
- Naravno da prihvaćam sve ono što mi moderna civilizacija donosi i to je normalno. Čemu žaljenje za nekim prošlim vremenima? Idemo naprijed, što god to značilo.
Što mislite o društvenim mrežama? Imate li Facebook, Instagram...?
- Nemam ni jedno ni drugo. Jedino WhatsApp i Viber (smijeh). Niti imam vremena, a ni volje za profile na društvenim mrežama.
Primijetili smo da na njima ima puno lažnih profila otvorenih u vaše ime. Smeta li vam ta krađa identiteta?
- Naravno, kako ne. Prije nekoliko godina netko je pod mojim imenom reklamirao kremu za lice. Jedna me gospođa čak zaustavila na cesti i zamolila da joj kažem više o toj kremi. To je, nažalost, uzelo maha. Ne znam ni kome se obratiti u takvim situacijama, pa nastojim sve to ignorirati i ne pratiti - kaže Ksenija za Slobodnu Dalmaciju.
Gledali smo vas 2004. u prvoj hrvatskoj sapunici "Villa Maria". Koliko se otad promijenila produkcija hrvatskih serija?
- Te godine mi glumci nismo puno znali o snimanju takvih projekata. Tad je iz Meksika stigla redateljica Alicia Carvajal koja nam je dosta pomogla. Ubrzo smo se uhodali i kasnije je to za sve nas postao mačji kašalj.
Uskoro će se početi snimati hrvatska verzija američke "Dinastije". Biste li voljeli u njoj glumiti?
- Sjećam se samo tri lika iz 'Dinastije'. Moj posao je da glumim. Naravno, sve ovisi o tome kakva je uloga, kakvi su uvjeti…
Smeta li vam kad vas novinari zovu kraljicom hrvatskih sapunica?
- Ne, ne. Ne smeta. Ja sam vam to shvatila kao šalu. Nije to rečeno u nekom zlonamjernom, ciničnom ili posprdnom kontekstu. Barem ja tako mislim. Nemam ništa protiv, ima još kraljica, kraljeva, prinčeva i princeza.
Štednja na snazi
Jednom ste rekli kako ste od honorara koji ste dobili glumeći u šest serija uspjeli kupiti nekretninu. Imate li već u planu što ćete s honorarom od "Dar Mara"?
- Nije to neki veliki honorar koliko ljudi možda misle. Eh, s obzirom na ovo turbulentno vrijeme u kojem se nalazimo - to će sad biti isključivo štednja.
Kći Vita, pijanistica, nije krenula vašim stopama, ali jest onima oca i djeda, pijanista Emila Vukova i našeg nezaboravnog pjevačkog barda Vice Vukova. Jeste li joj u početku pomagali oko toga da ne osjeća pritisak zbog poznatog prezimena?
- Nitko od nas nije se time pretjerano zamarao niti je Vita zbog prezimena imala neki pritisak. Što se tiče dide Vice, on je bio njezin dida, ona njegova unuka. Imali su jako lijep odnos. Ja sam bila mama koja doma kuha, sprema... Ona bi došla na moje predstave u Gavellu, važno mi je i danas čuti njezino mišljenje o mojim ulogama.
Je li vam bilo teško i izazovno biti samohrana mama?
- Bilo je teško, što ne znači da bi mi u nekoj drugoj situaciji bilo bolje. Neću se sad nešto posebno žaliti, ali mogu reći da nije bilo lako. Ja sam bila ta koja je donosila odluke pa sam se s posljedicama tih odluka morala naučiti i nositi. Lakše je kad uz sebe imate partnera u životu. To je divno. Da se imate na koga osloniti, da znate da je u svakom trenutku tu netko za vas. Međutim, nije svaki brak takav. Isto tako svjesna sam da se ženi u braku može dogoditi, bez obzira na to što ima partnera, da joj bude teško. Ako joj on ne pomaže, pa joj onda samo bude na teret.
Žalite li što niste imali više djece?
- Ne znam. Možda.
Iduće godine slavite 60. rođendan. Ne bi vam nitko dao tolike godine. Kako održavate liniju i je li vas strah starenja?
- Baš da tešem liniju i nisam, ne pazim toliko, pa se zna skupiti nekoliko kilograma viška. Ali dobro, nije to ništa strašno. A za izgled su najviše zaslužni geni i to što puno radim. Stalno sam u pokretu i među ljudima. Važno je da se čovjek druži, ne zatvori i ne osami. Da radi. Pogotovo s mladim ljudima.
Kako vidite svoje umirovljeničke dane? Idu li glumci uopće u mirovinu?
- Nadam se da će me netko trebati i u mirovini. Možda za neku bakicu (smijeh). A znate kako se vidim u mirovini? Sigurno ću više vremena provoditi u rodnoj Rijeci i više bih voljela putovati. Imam u planu putovati Europom barem godinu dana. Ja to zovem svojim studijskim putovanjem.
Uvijek se zavaravam da mi s cigaretom brže prođe stres i mislim si koliko bi mi stres trajao da nisam zapalila cigaretu - rekli ste prije nekoliko godina za Slobodnu Dalmaciju. Jeste li pokušali prestati u međuvremenu?
- Joj, nisam. Planiram ove godine. Želim svoj 60. rođendan dočekati bez cigarete. Mislim da u tim godinama stvarno nije pristojno pušiti.