Vlasnica nekoliko Zlatnih Arena, Splićanka Lana Barić, unatoč okolnostima, ne miruje. Dok čeka distribuciju nagrađivanog filma "Tereza37" i rasplet glasova za našu medijsku nagradu Zlatni Studio u kojoj je u finalu za najbolju filmsku glumicu kao i njezin film, slikovito opisuje svoju svakodnevicu, stavove prema muškarcima, rad u matičnom kazalištu i atmosferu tijekom snimanja na setu.
S obzirom na to da ste s filmom "Tereza37" trijumfirali u Puli i pokupili lijepi broj nagrada, je li vas dodatno razveselilo što ste ušli u finalni krug nagrade Zlatni Studio i to za najbolju glumicu, ali i u kategoriji najboljeg filma?
Naravno, jako me iznenadilo i razveselilo. Dosta radim tako da se, dok ne krene distribucija "Tereze", nisam ni bavila stvarima oko filma, pa me baš iznenadilo. Jako ugodno, dakako. Nadam se da će se epidemiološka situacija poboljšati da se dodjela i održi na HRT-u kako je planirano. Sad mi to zvuči kao znanstvena fantastika, ali se svejedno nadam da se vidimo uživo.
Budu li prilike dopuštale, ali ako se održi i online, pripremate li neku posebnu toaletu za dodjelu i imate li omiljenog dizajnera kad su takva svečana događanja u pitanju?
Ako dodjela ne bude online, sredit ću se kao da se opet udajem, ahahahahah. Mislim, ja se privatno jako malo šminkam, gotovo nikako, i zapravo me umaralo to sređivanje, dok bi došla do eventa za koji sam se sređivala već bi mi se ozbiljno počelo spavati. A sad, sad bih se s guštom obukla u neku predivnu haljinu ili odijelo, ali nisam razmišljala čijeg potpisa da ne ureknem.
Scenarij za "Terezu37" počeli ste pisati prije petnaest godina. Kako je teklo nastajanje tog filma, odnosno scenarija, i jeste li strahovali da ćete, kao glumica, naići na kritike struke?
Dugo sam ga pisala, ali to je više bio splet okolnosti. Puno sam radila na njemu, prošla nekoliko radionica i konzultirala se s mnogim kolegama i kolegicama. Tim koji je okupljen oko tog filma, to su sve divni talentirani ljudi, iznimni profesionalci i njima sam vjerovala. Svi skupa smo nastojali napraviti nešto dobro, tako da se nisam previše bojala. Ali malo strepiš, da. Nije ti svejedno. Želiš da se ljudima svidi, to je prirodno.
Koliko sam shvatila, niste sebe vidjeli u glavnoj ulozi. Kako ste se ipak odlučili, što se na kraju pokazalo kao dobitna kombinacija?
Danilo je to odlučio iako sam ja u startu bila malo skeptična, nisam bila sigurna da trebam, mislila sam da se možda moram skroz odmaknuti od tog projekta.
Kako je ispalo da takav "ženski" film na koncu režira muškarac, Danilo Šerbedžija, i je li i to pridonijelo njegovom uspjehu i interpretaciji?
Danilo je, zapravo, naša prijateljica, često se šalimo. Njemu se svidio scenarij i htio je raditi nešto drugačije od onoga što je radio dosad. S njim je jako lako surađivati, to znam jer smo puno pričali i radili prije samog snimanja. Irena (producentica), Danilo i ja smo godinama radili i razvijali taj projekt.
Koliko u filmu ima autobiografskih elemenata i općenito atmosfere Splita danas, ali i uvriježenog shvaćanja žene kao podređene muškarcu?
Ima ih dosta. Ne sve, ali dosta. Ja sam nemaštovita, mahom pišem o onome što sam doživjela ili vidjela. Naučit ću i drugačije.
Po čemu ćete najviše pamtiti samo snimanje?
Po atmosferi, po druženjima, po želji da projekt uspije. Uvijek ću se sjećati te energije, naše zajedničke energije koju smo imali i dalje je imamo kad se sretnemo. Divan proces rada je to bio.
Budući da ste i sama vrlo jaka žena, je li teško naći muškarca koji tome može parirati? Jeste li zbog toga manje spremni na kompromise i loše odnose?
Ima već nekoliko godina da sam napustila koncept veze kao takve i nisam u iste ulazila. Trenutno mi je dobro tako. Napustila sam i koncept 'traženja muškarca'.
Koje biste vrijednosti željeli ugraditi vašoj kćeri Mirej i kad mislite da će biti dovoljno zrela da pogleda vaš film?
Ne znam kad će pogledati film, ali sigurno ne skoro. Pokušavam ne biti licemjerna, pokušavam je slušati i nekim svojim primjerom eventualno pokazati kako ja vidim ili se nosim sa životom.
Na kojim novim projektima trenutno radite? Je li možda neki novi scenarij u nastajanju i biste li se ovaj put možda okušali i kao redateljica?
Sad smo završili predstavu po tekstu Monike Herceg "Gdje se kupuju nježnosti" u mom matičnom HNK, jako sam sretna s tim projektom, vesela što sam dio toga i svima nam je veliki gušt igrati tu predstavu, iako nije nimalo lagana. Da, i režirala sam svoj prvi kratki film - "Snjeguljica". Trenutno sam u postprodukciji. Radim, nikad ne mirujem.
