Pjevačica i poduzetnica Lana Jurčević prvi put je javnosti otkrila da se borila protiv anksioznosti i napadaja panike s ciljem da drugima koji prolaze isto pokaže da nisu sami i usmjeri ih na pravi put.
Svoje iskustvo i borbu podijelila je na svom blogu mylapiel. Kako je poručila, bio je to razlog zbog kojega je nedavno pokrenula izazov "pomičem svoje granice" na društvenim mrežama u kojem se dvadeset dana tušira hladnom vodom.
- Voljela bih da sam tad znala više o svemu tome... Imala sam osjećaj da je to nešto ‘samo moje‘ i da se o tome ne priča. I, eto, čekala sam dobrih 15 godina da otvorim tu temu. Tad nisam znala što je to, nije bilo puno izvora informacija, bila sam premlada da shvatim točno o čemu se radilo, ali sam znala da me nešto stišće i pritišće i da mi tijelo daje znakove. Vrišti iznutra i moli me da samu sebe doživim i nešto poduzmem. I jesam, propisan mi je antidepresiv, koji mi je dijelom pomogao, ali mi je i jako teško pao na organizam", prisjetila se Lana.
Opisala je da joj iskustvo s antidepresivima nije bilo ugodno.
- Jedva sam čekala da se ‘skinem‘ s njega nakon godinu dana - ja koja mrzim tablete i koja sam mrzila svako jutro kad sam ga morala uzeti. Tad sam bila najmršavija u životu. Ako pogledate slike i videe iz 2016. - pojelo me. Bila sam premlada i nespremna za vukove koji su me čekali s druge strane. Bilo je tu stvari vezanih za showbusiness, suočavanje s hrpom komentara, naslova koji su rezali kao nož, ganjale su se tiraže i nije bilo milosti u to vrijeme. Čak i da sam bila odrasla, formirana osoba, a ne klinka na početku života, pitanje je kako bih se nosila s tim... Bilo je tu i privatnih stvari, svega pomalo. Nakupilo se. Počeli su napadaji panike, anksioznost, strah od gužvi, nije samo da su mi zatvoreni prostori bili prijetnja, to je prešlo i na vanjske prostore, uhvatilo bi me i nasred ceste dok sam šetala psa. Imala sam osjećaj da nemam zraka i nisam mogla disati... Doslovno sam mislila da ću se ugušiti, otkrila je Lana.
Priznala je da joj se nešto takvo nikada nije dogodilo na nastupu, gdje je znala biti gomila ljudi i zatvoreni prostori, pa je to shvatila kao znak da je to ono u čemu stvarno uživa i, kako je napisala, njezino sigurno mjesto.
Opisala je i kako je u početku znala biti usporena od lijekova i da nije bila najsposobnija za normalnu komunikaciju i socijalizaciju s ljudima u određenim periodima.
"Imala sam baš teških trenutaka", priznala je, a sve se promijenilo kada je počela odlaziti na terapije psihologu. Dodala je i kako joj se i danas zna dogoditi da joj srce lupa 120 otkucaja u minuti iz čistog mira, ali i da to sada vidi kao crvenu boju na semaforu i istog trenutka zna da mora usporiti.
- S vremenom sam naučila kako to snagom svog uma pretvoriti u nešto pozitivno, kreativno i vidjeti kao priliku za promjene i napredak… Sve više odvajam vrijeme za sebe i trudim se ne scrollati po mobitelu do zadnjeg momenta pred spavanje, a sve što je toksično režem van iz života. Ja sam “manijak” koji voli da mu je dan do zadnje sekunde ispunjen, još sam k tome užasno detaljna i “overthinker” i sama si postavljam visoke ciljeve, ali kad shvatiš da uspjeh nije biti samo uspješan u poslu, već imati balans svakog segmenta života, e to je uspjeh. Da li mi se i danas dogodi da mi srce lupa 120 u minuti iz “čistog mira”? Da, ali to vidim kao crvenu boju na semaforu i istog momenta znam da moram usporiti. Jasnije sad čitam “sve znakove” na putu, napisala je Lana Jurčević.
Na kraju je poručila svojim čitateljima da slušaju svoje tijelo što im govori i da teške trenutke u životi iskoriste za vlastiti napredak i razvoj.