Lana Klingor Mihić jedna je od kandidatkinja showa “Tvoje lice zvuči poznato” koji ćemo uskoro gledati na Novoj TV. Nekadašnja pjevačica, a potom i PR stručnjakinja poslovnu je sreću na koncu pronašla u svojoj velikoj strasti – kuhanju, piše Slobodna Dalmacija.
Lanin životni put nije uvijek bio med i mlijeko, no njezina je priča fascinantna i ohrabrujuća, i pokazuje nam kako smo uglavnom uvijek sami tvorci vlastite sreće. Treba se samo usuditi...
Premda su ples i pjevanje nešto s čime ste definitivno “na ti”, sigurno je ovakav show ipak izlazak iz zone komfora. Čega se najviše pribojavate, a čemu se najviše veselite?
– Najviše se veselim transformacijama i maskama, a najviše se pribojavam da se ne prehladim.
Hvata li vas lagana čežnja za bivšim poslom i zaželite li se opet primiti mikrofona?
– Hm… teško pitanje. Mislim da ova pozicija i trenutno stanje zadovoljava sve moje potrebe za druženje s glazbom i mikrofonom. Još uvijek zov nije toliko jak da bih poželjela ponovno se baviti glazbom.
Kad biste mogli iskoristiti jokera za nešto što ne biste voljeli da vas u showu snađe, što bi to bilo?
– Ne bih voljela da mi gljiva dodijeli osobe koje su nezamjenjive i teško im se uopće približiti da bi bile uvjerljive kao originali. Na primjer, Whitney Houston i Michaela Jacksona.
Imate li tremu i na koje je načine pokušavate pobijediti?
– Imam tremu, a pobjeđujem je tehnikama disanja koje su nam pokazali u školi pjevanja “Husar & Tomčić” i razgovorom sa samom sobom prije izlaska na pozornicu.
Tko je u prijašnjim sezonama bio vaš omiljeni favorit?
– Bilo je vrhunskih transformacija i odličnih nastupa. Kao jedan od najboljih nastupa možda bih izdvojila Sašu Lozara kao Eltona Johna i Nives Celzijus kao Prodigy.
Hoće li zbog showa ispaštati vaša “Slana kuharica” i kako ćete pomiriti ovaj show s kuhanjem, koje je postalo vaša životna strast?
– Pa ne smijem dopustiti da ispašta jer je to moj posao i imam obaveza prema projektu. Svaki slobodni trenutak koristim za snimanje recepata. Teško je i naporno, ali mora se.
Kako uopće pored toliko lijepe hrane koja stiže s vaših tanjura uspijevate sačuvati liniju? Kako se suzdržavate?
– To me svi pitaju. Rekla bih da se hranimo kvalitetno i umjereno, što je ključ svega.
Što vaši ukućani kažu na “Tvoje lice zvuči poznato”? Vježbate li pred njima, kako izgledaju vaše pripreme?
– Ne vježbam pred njima, ali ponekad pjevam s curicama kad učim tekst. One su oduševljene tim showom, a fascinira me kako brzo i one nauče pjesme.
Maštate li o tome da otvorite vlastiti restoran i kako bi on izgledao?
– Ne, jer to je kruh s devet kora, iznimno težak. Svaki je posao težak, ali restoran zahtijeva vašu prisutnost gotovo cijelo vrijeme, a ja ipak više volim svoju djecu, muža i pse i vrijeme s njima.
Vaš život izgleda kao – s reklame za maslac. Imate sve ono za čim mnogi žude – sjajnog supruga, tri prekrasne djevojčice, kuću iz snova, pse... A još prije nekoliko godina nije bilo ni blizu tako. I vi ste, kao i mnogi, svojedobno bili uhvaćeni u zamku švicarskog franka, tada ste bili i samohrana majka... Kako vam je pošlo za rukom praktički iz ničega stvoriti sve? Vaša priča izgleda zaista nadahnjujuće...
– Mislim da se sve dogodilo sudbonosno, i sve u isto vrijeme. Jednog me je dana “prebacilo” kad sam shvatila da stan u Novom Zagrebu od 60 četvornih metara plaćam kao vilu na Prekrižju i rekla “dosta”. Vrlo brzo našla sam kupca, a istovremeno i zemljište na kojem sam vidjela svoju budućnost i smiraj. Kad nam je kum Ante Vrban nacrtao kuću, sjećam se da sam sliku isprintala i zalijepila je na ulazna vrata stana uz #workhard. U to vrijeme i suprug i ja radili smo manijakalno.
Bili smo dostupni svojim klijentima 24 sata dnevno, sedam dana u tjednu. Sjećam se da sam u rodilište nosila laptop i jutro nakon porođaja slala priopćenje za medije za Coloniju, koja je izdala novi album ili spot. Nikada naši klijenti nisu osjetili da ne mogu računati na nas, iako, iskreno, ne mogu reći da su svi to znali cijeniti. Baš u vrijeme kad smo prodali stan i za vrijeme gradnje kuće živjeli u 50 četvornih metara s troje djece, snimao se i “Masterchef”.
Snimali smo 48 dana od šest ujutro pa sve do 20 sati. Bilo je užasno naporno, ali taj mi je projekt promijenio život. Kad je projekt završio, otišli smo na more.
Jednog jutra sam se probudila, djeca su otišla na plažu, a ja sam plakala kao da sutra ne postoji. Kad me je muž pitao zašto plačem, rekla sam mu: “Ne želim više živjeti ovakvim tempom, biti stalno dostupna, stalno pod ogromnim stresom, ne želim više imati klijente i agenciju, umara me to, imam osjećaj kao da me živu jedu, a ja tratim svoj talent i vrijeme.” Pitao me: „Okej, a što želiš?”, a ja sam odgovorila: “Želim kuhati. Želim stvarati nešto u toj gastronomiji, želim gledati svoju djecu kako rastu, želim biti s njima, ne želim propustiti ni jedan dan njihovog djetinjstva.
Želim biti mama i supruga.”
Pitao me: “A od čega ćemo živjeti?” “Od kuhanja”, rekla sam. “Ti i dalje radi PR za stvari koje želiš i koje te vesele, a ja ću od kuhinje napraviti svoj posao, vidjet ćeš.” I bilo je tako. Malo-pomalo uređivali smo kuću, sve što bismo zaradili ulagali smo u nju i u projekt “Slana Kuharica”. Moj mozak i dalje radi non-stop, valjda čak i kad spavam, ali maksimalno sam se izolirala od stresa, stvorila vlastiti medij i psihički ozdravila kad sam shvatila da više ne moram biti dostupna nikome osim svojoj djeci i mužu. Ni klijentima, ni medijima, nikome. Stvorili smo svoj mikrosvijet koji savršeno funkcionira i sasvim nam je dovoljan za ono što mi želimo i trebamo.