Leon Lučev nominiran je za Zlatni Studio za ulogu autoritarnog, patrijarhalnog oca Ante u "Murini" redateljice Antonete Alamat Kusijanović. Govoreći o ulozi u "Murini", ističe da mu je ona donijela intenzivan rad, jednogodišnju pripremu koju pamti kao period mirnog i intenzivnog života.
Glasajte za nominirane u kategorijama za nagradu Zlatni Studio
- U pripremama za snimanje, zapravo, ponajviše sam se bavio ronjenjem. To mi je bilo i najzahtjevnije, baš te fizičke pripreme, iako sam rođen pokraj mora. Meni je pod morem možda i ugodnije negoli na kopnu. Kao dijete sam više volio roniti nego plivati. Devet sam godina trenirao vaterpolo. Meni je voda prirodan ambijent. To je uloga koja zahtijeva fizičku kondiciju - moraš biti u stanju izdržati višestruke dnevne urone jer ponekad smo imali četiri, pet, šest urona dnevno na dah. Bilo je to uistinu intenzivno, prilično zahtjevno - kaže Lučev. Nakon "Murine", spominje, uloga ga je ponukala da počne intenzivnije vježbati.
- I do danas sam održao taj kontinuitet vježbi. Zapravo, radiš na uspravnom držanju i jačanju središnjeg dijela tijela, a to odlično vraća tijelo, kako kaže čovjek koji je mene uveo u DNF, 'na tvorničke postavke'.
To je intenzivna tehnika kojom se služe i Đoković, Čilić, vrhunski sportaši, a zapravo je prilično jednostavna. Bavi se reprogramiranjem mišića koji su vremenom i načinom života izgubili funkciju te mišiće koji ne rade ili rade jako slabo time vraćamo u funkciju.
Na čemu trenutno radi?
- Nešto pripremam, ali još šutim. Jer, imam više uloga u tome, pa dok sve to papirnato ne prođem, o tome ne govorim. Osim toga, supruga i ja radimo radionice u Šibeniku pod nazivom 'Glumac ima vremena', u Kući umjetnosti Arsen, za građane Šibenika. Radionice smo pokrenuli u pandemiji, u doba posvemašnjeg lockdowna. Preko Zooma smo napravili četveromjesečnu edukaciju, imali smo polaznike u šest zemalja. Potom smo napravili na šibenskom festivalu Škure radionicu 'Glumac ima vremena za poeziju', radili smo na poeziju Stjepana Gulina. I sad to ide dalje, nove i nove radionice - otkriva. Kako gleda na nominaciju za Zlatni Studio, pitamo ga.
- Baš sam razmišljao što mi to znači i na pamet mi je pala rečenica Neve Rošić. Pamtim kako nam je u doba studija rekla: 'Gluma nije utrka na kratke staze, gluma je maraton'. Pa, iz perspektive tog maratona, ova nominacija daje potvrdu neke kvalitete i kontinuiteta - zaključuje. Ove je godine radio puno, snimao u Bugarskoj, Keniji, Beogradu.
- Radio sam užasno puno i baš sam se izmorio. Profesionalno me, vjerojatno, najviše razveselila ideja da u budućnosti neću toliko raditi - kaže sa smiješkom.
