Dok nestrpljivo iščekujemo nastup riječkih rockera Let 3 u polufinalu ovogodišnjeg Eurosonga u Liverpoolu, vrijedi se prisjetiti hrvatske povijesti na tom popularnom glazbenom natjecanju.
Kako tvrdi službena eurovizijska stranica, hrvatska priča na Eurosongu službeno je započela 1993. godine iako su hrvatski pjevači i prije toga sudjelovali na ovom natjecanju predstavljajući Jugoslaviju. Naime, prvi predstavnik Hrvatske na Eurosongu bila je grupa "Put" koja je pjesmom "Don’t Ever Cry". Doduše, kvalifikacije za to natjecanje su tada funkcionirale drugačije. Hrvatska je morala u prednatjecanje "Kvalifikacija za Millstreet“ koje se održavalo u Ljubljani i gdje se sedam zemalja borilo za odlazak u Irsku.
Iako su kladionice bile u korist hrvatskih predstavnika, grupa Put je zauzela tek 15. mjesto. Godinu nakon, 1994. godine, mladi je Tony Cetinski pjesmom "Nek‘ ti bude ljubav sva" zauzeo tek 16. mjesto, odnosno, jedno niže od grupe Put.
Prvi značajniji rezultat ostvaren je na trećem nastupu Hrvatske na Euroviziji, kada su Magazin i Lidija Horvat Dunjko 1995. osvojili šesto mjesto.
Visoko četvrto mjesto osvojila je 1996. godine Maja Blagdan pjesmom "Sveta ljubav" u Oslu. Istoimeni album Blagdan je objavila nakon nastupa na Eurosongu, a objavljena je i engleska verzija pjesme pod nazivom "Divine Love". Nedavno je za Jutarnji otkrila da posljednjih petnaest godina živi vjeru. Sudjeluje na seminarima duhovne obnove, kao glazbeni animator, a koncerti duhovne glazbe, koje održava s bendom, postali su ono što je veseli i ispunjava.
Riječka grupa E.N.I. 1997. godine otputovala je na Eurosong koji se održavao u Dublinu i osvojile 17. mjesto svojom pjesmom "Probudi me" te nisu uspjele slijediti uspjeh i plasman prethodne natjecateljice, Maje Blagdan.
Doduše, svima je u pamćenju ostao nastup hrvatske predstavnice u Birminghamu 1998. godine. Popularna Danijela Martinović nastupila je prva, a njen nastup, u kojem se iz crne "presvuče“ u bijelu haljinu, ušao je u povijest i pokrenuo pravu malu revoluciju u nastupima na Eurosongu. Usprkos atraktivnom scenskom nastupu i hit pjesmi "Neka mi ne svane", zauzela je peto mjesto.
"Marija Magdalena" je naziv pjesme s kojom je Doris Dragović predstavljala Hrvatsku na izboru za Pjesmu Eurovizije 1999. godine u Izraelu, a nakon trijumfa na Dori 1999., kladionice su izdvajale ovu pjesmu kao jednu od glavnih favorita za pobjedu. Unatoč efektnom scenskom nastupu i odličnoj vokalnoj izvedbi, pjesma je osvojila tek četvrto mjesto. Dodatno, Hrvatskoj je oduzeto 33 posto od ukupno osvojenih bodova jer su na matrici imali snimljen glas čitavog zbora, a to pravila EBU-a strogo zabranjuju. Usprkos ovoj kontroverzi, četvrto mjesto Doris Dragović je uz "Svetu ljubav" Maje Blagdan iz 1996. godine, najviši plasman koji je Hrvatska ikad ostvarila.
Goran Karan je 2000. godine pjesmom "Kada zaspu anđeli" došao do devetog mjesta, a njegov je odlazak na Euroviziju zapamćen po tome što je bio zadnji izaslanik Hrvatske pod vodstvom "mame Dore" Ksenije Urličić, dugogodišnje glavne urednice Zabavnog programa HRT-a i osobe koja osobno osmislila koncept Dore kao glazbenog natjecanja.
Hrvatsku će delegaciju od 2001. godine voditi Aleksandar Kostadinov, a iste te godine će Hrvatsku na Eurosongu predstavljati Vanna pjesmom "Strings of My Heart". Iako ova pjesma bračnog para Huljić nije ispunila očekivanja, svojim će 10. mjestom na natjecanju biti najbolje plasirana pjesma u posljednjih 20 godina.
Na Dori 2002. godine hrvatske gledatelje osvaja tada regionalno popularna Vesna Pisarović s pjesmom Milane Vlaović Sasvim sigurna, a engleskom verzijom pjesme nazvanom "Everything I Want" osvojila je tada 11. mjesto.
Mlada Riječanka Claudia Beni s pjesmom Andreja Babića "Više nisam tvoja" osvaja Doru 2003. godine, a pjesma je mjesecima bila hit na hrvatskim radijskim postajama. Te je godine Hrvatska ponovno eksperimentirala s engleskim jezikom i pjevala svoju pjesmu "pola-pola", odnosno, mlada je Beni pjevala posljednji refren na engleskom. Pjesma je završila tek na 15. mjestu te godine.
Iduće godine, na Dori 2004., pobjeđuje Ivan Mikulić i hrvatsku verziju "Daješ mi krila" zamjenjuje engleskom "You Are The Only One", prolazi u finale, ali ponovno ne uspjeva Hrvatskoj osigurati direktan plasman u finale sljedećeg Eurosonga (sukladno tadašnjim pravilima da direktan plasman ostvaruje deset najboljih plus tzv. “Velika četvorka” – Francuska, Njemačka, Španjolska i Ujedinjeno Kraljevstvo).
Boris Novković s Ladaricama i pjesmom "Vukovi umiru sami" odnosi pobjedu na Dori 2005. godine, a na Eurosongu u Kijevu ostvario je solidno 11. mjesto.
Regionalno najpopularnija pjevačica Severina s pjesmom Borisa Novkovića i Gorana Bregovića "Moja štikla" pobjedila je na Dori 2006. godine, a kao što to tvrdi službena stranica Eurosonga, ni o jednom predstavniku Hrvatske se nije toliko pisalo i pričalo u Hrvatskoj i regiji. kupljali su se stručnjaci u političkim emisijama koji su procjenjivali koje narodne elemente ima pjesma, Severina je punila medijske stupce sa svakim svojim korakom, održane su brojne press konferencije na kojima je redovito pohrlila horda regionalnih novinara, snimana je posebna HRT-ova emisija “Severina u Ateni”, a s time se podizala i euforija kod obožavatelja. Unatoč svemu tome, Severina osvaja tek 12. mjesto zajedno s Sjevernom Makedonijom.
Dado Topić i Dragonfly 2007. godine ne uspijevaju po prvi puta uvesti Hrvatsku u veliku završnicu Eurosonga, a iduće godine u Beogradu osvajaju Kraljevi ulice 21. mjesto.
Nadalje, niz manje uspješnih izaslanika na Eurosong se nastavlja grupom Femminem. Unatoč velikom favoriziranju od strane kladionica i obožavatelja, pjesma "Lako je sve" ne uspijeva proći u finale Eurosonga i šokira sve obožavatelje.
Za Eurosong u Düsseldorfu 2011. godine odabire se Daria Kinzer. "Celebrate" Borisa Đurđevića iz grupe Colonia ispada u polufinalu, a istu sudbinu imala je i regionalno popularna Nina Badrić koja s vlastitom pjesmom "Nebo" godinu nakon dobila bodove gotovo pa samo od država bivše Jugoslavije. Ni "Klapa s mora", koja je sastavljena samo za Eurosong 2013., nije ostvarila neki zapažen rezultat, odnosno, 13. mjesto u polufinalu.
Hrvatska televizijska stanica Hrvatska radiotelevizija (HRT) je 19. rujna 2013. objavila da neće sudjelovati na Pjesmi Eurovizije 2014., a kao glavni razlog navela je financijske poteškoće i loše rezultate od 2010. do 2013. koji su ih naveli na to da naprave godinu dana pauze. Zadnji put da se Hrvatska, do tada, kvalificirala u finale natjecanja bilo je 2009.
Kasnije je HRT objavio da Hrvatska neće sudjelovati ni 2015. u Beču. Također je 2015. godine HRT objavio da neće ni prikazivati Pjesmu Eurovizije 2015., što je prvi put da natjecanje nije prikazano na HRT-u od 1992. godine.
Na Eurosong 2016. Hrvatsku, nakon dvije godine odsustva, vraća mlada talentirana glazbenica Nina Kraljić, koja sa skladbom Lighthouse, Hrvatskoj donosi dugo čekano finale. Nina natjecanje završava na 23. mjestu.
Godinu kasnije, Jacques Houdek je predstavljao Hrvatsku u Kijevu s pjesmom "My Friend", a kao osmi prošao je u samu završnicu natjecanja, gdje je kraj dočekao na 13. mjestu.
Na Eurosongu 2018., Hrvatsku je predstavljala Franka, koja nije uspjela proći u finale završivši na 17. mjestu u polufinalu.
Inače, 2019. godine HRT je odlučio vratiti Doru kao način izbora hrvatskog predstavnika, a prvi pobjednik povratničke Dore bio je Roko Blažević s pjesmom "The Dream". Roko se nije uspio kvalificirati u finale.
Godinu dana nakon, 2020., na Dori je pobijedio Damir Kedžo s pjesmom "Divlji vjetre", ali je natjecanje otkazano zbog pandemije koronavirusa. HRT nije interno izabrao Kedžu za predstavnika 2021., već se održala Dora na kojoj je pobjedu odnijela Albina s pjesmom "Tick-Tock". Usprkos velikoj podršci gledatelja, nije se uspjela plasirati u finale zauzevši 11. mjesto u polufinalu.
Prošlogodišnja predstavnica Mia Dimšić također je u polufinalu je zauzela nesretno 11. mjesto kao i Albina godinu dana ranije svojom pjesmom "Guilty Pleasure".