Nemam kad, oprosti. Vrućine su, mali mi uzima sve vrijeme... nosim, ljuljam, gugučem... Majke mi, nemam snage. Oprosti, bit će prilike, obećavam ti - rekla nam je odlična glumica i novopečena majka Nataša Janjić prije desetak dana kad smo pokušali dogovoriti intervju povodom njezine uloge u filmu "General" pred početak Pule, a za vrijeme vikenda kojeg je provela u Splitu.
Ipak, prilika je bilo i stvorila se vikend kasnije, na Pulskom filmskom festivalu, u punom jeku premijere Vrdoljakova "Generala" u kojem Nataša igra novinarku Vesnu Karuzu, jednu od tri ljubavi Ante Gotovine kojeg glumi Goran Višnjić.
- Gospodin Vrdoljak je taj koji mi priliku pruži svakih oho-ho godina, ali se ipak dogodi. On jako voli raditi s glumcima, ali i glumci s njim. Svako snimanje uzeo bi vrijeme, posjeo nas i prolazili smo scene, diskutirali o njima i na neki način isprobavali da stvari legnu - govori Nataša kojoj je uvijek izazov raditi s kolegama s kojima nema priliku tako često raditi, poput Višnjića.
Sjećanja na rat
- To ti da neku svježinu, neku novu komunikaciju, novu razmjenu energije, budući da je gluma neki živi proces. Uvijek je tako zanimljivo kad dođe do neke promjene. Goran je ekskluzivni hrvatski glumac koji dugo ovdje ne radi.
Mislim da mu je Amerika donijela jednu divnu disciplinu i profesionalnu izbrušenost koja je na njegov talent i karizmatičnost odlično legla i to ga čini stvarno fantastičnim glumcem i izuzetnom pojavom na platnu. Čast je bila dijeliti prostor pred kamerama s njim - ističe Nataša.
Kako ti je bilo ući pod kožu Vesne Karuze? Jesi imala neke posebne pripreme za ulogu?
- Ja Vesnu Karuzu poznajem i negdje smo jako slične u tipu i fizički i temperamentom. Prihvatila sam ovu ulogu kao da sam vrlo točna podjela za nju. Nije tu bilo velike psihologizacije u tom smislu da su mi trebale ne znam kakve pripreme za ulogu. To je jedna ljubavna priča, zapravo samo mali fragmentić jednoga pravog muškog filma.
Zanimljivo je da si ti zamalo završila u novinarstvu. Bi li se mogla zamisliti kao novinarka? Što bi, da si novinarka, pokušala promijeniti?
- Ne vidim se u novinarstvu i još volim vjerovati da moć promjene društva preko pojedinca leži u umjetnosti.
Imala si desetak godina kad je bio rat. Kako ti je bilo "ufilmat" se u vrijeme ratnih devedesetih?
- Gluma dosta počiva na imaginaciji. Nisam u filmu imala neke ratne scene, dečki su više morali evocirati tu vrstu "uspomena". Dobro, imala jesam scenu dolaska na bojište u tu nekakvu stravu, ali nisam morala u cijelosti proći to iskustvo. Mislim, sjećam se tog vremena u Splitu.
Sjećam se uzbuna, odlazaka u sklonište. Sjećam se odlazaka na bojište nekih najbližih ljudi i strepnje hoće li se vratiti. Mislim da je to utkano u naše bilo i to negdje mi svi imamo u kolektivnom sjećanju. Ne trebamo baš preduboko kopati da bismo to evocirali.
Spomenula si da je set "Generala" bio hollywoodski. Je li te ikad interesirao Hollywood? Je li bilo prilike za inozemnom karijerom?
- Hollywood me nikad nije interesirao, ali žao mi je sada da nisam bila zagrizla za europske agente koji su mi se događali usput sve ove godine dok sam bila slobodna.
Bilo je prilika koje nisam uhvatila jer sam uvijek bila prezaposlena, a sada mi se čini da je inozemna karijera daleko od mog dometa interesa i mogućnosti. Vidjet ćemo, eto, ako se što promijeni ili začara.
Kakvi su dojmovi s crvenog tepiha, premijere i od samoga filma?
- Oko Pule sam uvijek emotivna i rado joj se vraćam, mada svaki put doživljavam propuste koji me iznerviraju. Tako je ovaj put bilo s otvaranjem, gdje je naš film počeo tek oko 23 sata, nakon jako otegnutog programa i “jinglova” koji nisu uzeli u obzir dugo trajanje “Generala”.
Usprkos tome, čini se da je ovo bila glamuroznija večer od mnogih prethodnih na kojima sam bila i naša je zainteresirana filmofilska publika ispunila sva očekivanja.
Kako se nosiš s najvažnijom i najzahtjevnijom ulogom u svojoj karijeri – ulogom majke?
- Da, to je najzahtjevnija i najvažnija uloga u mom životu. Ako sam ikad mislila da sam umorna u životu, da sam prebukirana terminima, obavezama i naporima, ovo je, pak, najveći umor, prebukiranost, obveza i napor, ali najslađi, najviše isplativ i najsmisleniji.
Iznimno sam ispunjena i sretna. Imam prekrasnu bebu koja jako lijepo napreduje i dala je mom životu novi smisao. Budući da sam još na porodiljnom dopustu, radujem se i povratku na posao s tim iskustvom majke. Zanima me kako ću to sve skupa uskladiti.
Nikad više u onom obujmu i tempu, ali možda to i nije loše, da ipak kao glumica imam neki balans između privatnog i profesionalnog života.
Majčinstvo
Kako sada kao majka gledaš na svijet oko sebe? Je li više brineš zbog stanja u kojem se svijet nalazi, od Hrvatske nadalje?
- Majčinstvo je, zanimljivo, oko mene zazidalo jedan oklop koji me štiti od svih tih stvari koje su me prije morile ili ljutile. Ništa me ne zanima osim te moje male čestice mira i ljubavi koju osjećam u svom domu. U tom vrtu ne događa se ništa što me plaši ili agitira i voljela bih da tako ostane što duže.
Ima ona jedna izreka majke Tereze koja mi se jako sviđa “Što možeš učiniti kako bi promicao mir u svijetu? Idi kući i voli svoju obitelj”.
Koliko sad kao majka imaš vremena za sebe, za pogledati neki film, seriju, pročitati knjigu?
- Za filmove i serije još nekako, ali na knjigu se teško bacam posljednju godinu dana. Postoji i taj faktor opterećene majčinske glave i hrpe dodatnih radnji koje žena svakodnevno obavlja u kućanstvu i oko djeteta, ali moram to što prije promijeniti.
Nedavno si bila u Splitu. Koliko opažaš da se Split mijenja i jesu li ti drage te promjene?
- Možda nisam kompetentna. Split je moj zavičaj i stanje duha. Mijenja se, ali ono što pronalazim i što mi treba od njega uvijek je tamo.