Bila mi je velika čast sudjelovati u snimanju ‘Generala’. Svi su željeli sudjelovati u tom filmu i ponosna sam što je redatelj Antun Vrdoljak upravo meni dodijelio ulogu generalove ljubavi Dunje Gotovine - kaže Marijana Mikulić, s kojom smo razgovarali uoči filmske premijere “Generala” na Pulskom filmskom festivalu.
Nekoliko scena
- Uloga Dunje u ovom filmu nije velika, ali je značajna. Uostalom, veličina uloge je manje bitna. Kao i uvijek do sada, dala sam sve od sebe da i ova moja uloga bude dobra uloga - kaže glumica, koja otkriva da joj je rola Dunje Gotovine bila jedna od težih u karijeri.
- Bilo mi je užasno teško raditi na toj ulozi jer sam glumila živuću osobu. Ovo mi je prvi put u karijeri da igram neku živuću osobu. I inače mi se čini da je teže igrati stvarne od imaginarnih osoba, ali kod stvarnih osoba koje više nisu žive možeš istraživati i, što je još važnije, možeš si dozvoliti da odigraš svoju verziju viđenja tog lika.
Kako si i koliko si u tome uspio zaključit će publika i kritika, neki drugi ljudi. Ovako, tu je živa osoba, gospođa Dunja Gotovina, koja će vidjeti kako sam je odigrala. Nije mi bilo svejedno, premda se Dunja puno ne pojavljuje, jer film prati događaje do Oluje, pa sam imala samo nekoliko scena. No, bez obzira na to, poslu sam pristupila profesionalno i ozbiljno, kao i uvijek, i nadam se da će gospođa Dunja biti zadovoljna - kaže Marijana, koju pitamo kako je ona doživjela Dunju Gotovinu.
- Pokušala sam ponešto o njoj doznati preko ljudi koji je poznaju. Moj je dojam da je ona čvrsta, odlučna i snažna žena. Dunja je bila pravi vojnik, žena koja nikada nije pokleknula, nije sjela i plakala, nego se cijelo vrijeme borila. I to je ono što sam u svojoj ulozi željela prikazati - priča glumica, dodajući da su joj mnogi i prije nego što je znala da će dobiti ulogu Dunje u “Generalu” kazali kako je ta rola kao stvorena za nju. Uostalom, i sam redatelj Antun Vrdoljak u više je prilika pohvalio Marijaninu Dunju.
Obožavani redatelj
- I meni je redatelj djelovao zadovoljno, a što se mene tiče, ja nikada nisam do kraja zadovoljna odigranom ulogom jer uvijek mislim da je možda moglo još i bolje. Takva sam oduvijek, uvijek s odmakom mislim kako sam trebala još više dati, bez obzira na pohvale okoline. Važno mi je da je redatelj zadovoljan, a u ovom slučaju važno bi mi bilo da je zadovoljna i Dunja Gotovina - ističe Marijana, koju pitamo kakav je dojam na nju ostavio redatelj Vrdoljak, kojeg glumci mahom obožavaju i o kojem govore da je pripadnik stare profesionalne redateljske škole u pravom smislu te riječi.
Troje djece
- Nemam puno usporedbi po tom pitanju jer nisam mnogo surađivala s redateljima te stare škole. Radila sam s Brankom Ivandom na samim mojim glumačkim počecima, kada sam se još tražila. Uz njega sam puno naučila, kao i uz njegovog sina, pokojnog Nikolu. Što se gospodina Vrdoljaka tiče, on je divan, blag redatelj koji voli glumce.
Primijetio je moju ‘stisnutost’ zbog toga što mi je dodijeljena uloga Dunje Gotovine, pa me je odvukao sa strane i rekao mi: ‘Mala, nemaš se razloga bojati! Ti to možeš!’. Gospodin Vrdoljak definitivno osjeća glumce, nije me pustio da se sama snalazim, nego je našao pravi način da mi pomogne - opisuje glumica koja je ulogu dobila nakon razgovora s Vrdoljakom, na koji ju je bila pozvala produkcija. U igri za ovu ulogu bilo je više glumica, no nakon što se na razgovoru pojavila Marijana, svima je sve odmah bilo jasno.
Naša sugovornica snimila je i nekoliko scena s Goranom Višnjićem, koji igra generala Antu Gotovinu. Je li Višnjić i uživo tako zgodan kao što izgleda na filmskom platnu?
- Je! (smijeh) Ali, više me je kupio time što je skroman, jednostavan i normalan. Sa svima na setu je normalno komunicirao, nije za sebe tražio nikakve privilegije. Fasciniralo me je to što na setu i u pauzama snimanja nije izigravao svjetsku zvijezdu. Kada nismo snimali sjedio bi sa strane, na zemlji, čitao knjigu...
Za razliku od nekih naših glumaca koji se znaju ponašati kao da su ne znam što. Pogotovo su tome skloni neki mlađi glumci koji su tek počeli raditi, puno rjeđe nego kolege koji su se u životu naradili - kaže majka troje djece koja je sve svoje filmske scene za “Generala” snimila u Zagrebu pa nije imala problema s “logistikom”.
- Ja ni inače nemam problema s tim. Snimala sam prije nekoliko godina s Kristijanom Milićem u Mostaru. Moj sin Andrija tada je imao godinu i pol dana, nije bilo nikakvih problema. Ma, sve je stvar organizacije. Ako uzimam neki projekt, pristupam mu profesionalno, ne izgovaram se na djecu, na migrene, na neraspoloženje...
Drugačije ne bih mogla, to ne bi bilo fer - ističe Marijana koja, premda je nakon rođenja trećeg sina poslovno malo usporila, nije zanemarila ni kazalište. U svom matičnom kazalištu Trešnja ovog proljeća igrala je u predstavama “Postolar i vrag” i “Pepeljuga”, a sa “Snježnom kraljicom” sa svojim je teatrom gostovala tjedan dana u Dubrovniku...
- Moram i ovom prilikom zahvaliti mom kazalištu i kazalištu u Dubrovniku koji su bili ‘beba friendly’, pa su mi dodijelili apartman blizu dubrovačkog kazališta kako bih mogla svakih par sati ići dojiti bebu - priča majka Ivana, Andrije i Jakova, koja uspješno spaja privatno i poslovno.
Zaposlena mama
- Ako ima volje, nađe se i načina - kaže Marijana kojoj najstariji sin kreće u peti razred osnovne škole, drugi ide u predškolu, a najmlađi je još beba.
- Kako uspijevam? Kao i sve druge zaposlene mame. S tim da moj posao nema fiksno radno vrijeme. Ponekad radim i po 12 sati dnevno, a ponekad po nekoliko dana ne radim. Takav je moj posao - govori Marijana, koja je oduvijek znala da bi se u životu voljela baviti glumom. Je li u vrijeme kada je bila na Akademiji mogla pretpostaviti da će tijekom karijere uglavnom glumiti jake, karakterne žene?
Kuhinja
- Premda ne volim da me se trpa u ladice, to sam s vremenom nekako prigrlila. Igram karakterne žene, zločeste... Sviđa mi se to. Leže mi takvi likovi - smije se glumica, dok se vraćamo na njezinu najvažniju ulogu, onu majčinsku. Je li priželjkivala troje djece?
- Htjela sam ja još i više, ali smo suprug i ja s vremenom shvatili da bi nam samima, bez potpore obitelji koja ne živi u Zagrebu, to možda bilo previše. A možda i ne bi, vidjet ćemo... Možda jednu curicu? Ne znam. Odrasla sam s braćom, imam samo sinove. Bilo bi lijepo, naravno, imati i curicu, ali nije da patim zato što je nemam.
Ja sam oduvijek htjela imati svoj ‘čopor’, svoj mali svemir, svoju karijeru koju volim i koju ne dam. Ja sam takva i s takvom sobom sam zadovoljna. Ali sam protiv toga da svi moramo biti isti, protiv toga sam da se ženama išta nameće. Jer, nismo svi isti. Netko želi puno djece, netko ih ne želi. Netko želi pripadati nekome, netko ne. Bitno je da nema pritiska i nametanja - ističe Marijana koja je privatno i dobra kuharica.
- Držim se tradicionalne kuhinje s juhicama, čušpajzima s povrćem, ali i inovacija, pa u kuhinji na meniju često imamo bulgur ili kvinoju - otkriva glumica koja sa svojom obitelji uskoro kreće na odmor. I ove godine ljetovat će negdje na makarskoj rivijeri. Je li jedan automobil dovoljan za sve stvari koje na ljetovanju trebaju četvorici muškaraca i jednoj ženi?
- Zasad jest. Ali, tu je i pas! Nemojte nam psa zaboraviti. Što se automobila tiče, da, uspijevamo se nekako potrpati. Bitno je da ponesemo dovoljno ručnika i kupaćih kostima, za sve ostalo ćemo lako - kaže Marijana.