Na prošlogodišnjoj dodjeli nagrada Zlatni Studio, najdugovječniji Studijev kolumnist Piko Bodljić iskočio je sa stranica našeg TV priloga petkom i pridružio se nominiranima i drugim uzvanicima na glamuroznoj večeri u studiju HTV-a Anton Marti, u izravnom prijenosu medijskog spektakla.
Tada je otkriveno da je omiljenog bodljikavca koji već više od pola stoljeća odgovara čitateljima Studija na pitanja o televizijskom programu i drugim temama - toliko ih je da je nemoguće nabrojati - utjelovio glumac i voditelj, komičar Mario Petreković.
- Prošle godine je bilo dobro, pikavo i bodljikavo, nevjerojatno vruće, ali i nevjerojatno zabavno, te pomalo iscrpljujuće - kaže Mario. Srećom, nije bilo nikakvih preinaka jer mu i dalje savršeno pristaje kostim najpoznatijeg kaktusa u državi, lika koji je ušao u domaću pop-kulturu među ostalim i kroz izraz "Nisam ti ja Piko Bodljić" (što će reći da osoba ne zna odgovore na sva pitanja, za razliku od Pika), neumornog kritičara i tješitelja čitatelja Studija.
Podsjetimo, Pikov kostim idejno je rješenje umjetnice i kazališne kostimografkinje Ane Trišler. Kostimografkinja Trišler radila je i oglavlje, a tijelo je napravio njezin kolega Zlatko Lovrić. Posao je bio potrajao jer je dvojac u privatnom aranžmanu "oživio" najstarijeg Studijeva kolumnista, pritom radeći na nizu drugih projekata. Također, materijal od kojeg će načiniti Pika tražio se po cijelom gradu jer je bilo teško naći određenu, željenu nijansu zelene boje.
Na kraju je sve ispalo odlično - nisu morali ni bojati materijal, jer su našli originalnu boju kao kod popularnog kaktusa i bili jako zadovoljni vizualnim efektom koji su postigli. Uložili su dosta truda, mnogo vatelina i spužvice za popunjavanje, bodlje načinili od iglica s crno-bijelog partviša koje su ručno prišili na kostim... Na kraju je za ručno izrađeni kostim Pike Bodljića potrošeno pet metara zelenog i dva metra crvenog štofa za vanjski sloj, a za punjenje pet metara vatelina. Naravno, tu je još i niz sitnica poput već spomenutih bodlji, zatvarača...
- Ipak je to jedan kultni lik - rekao nam je Petreković kojeg smo uhvatili usred posla, dok je sa snimateljskom ekipom i redateljem Zlatnog Studija Ivanom Miladinovom, pripremao dio programa za ovogodišnju, sedmu večer dodjele najvećih medijskih nagrada. - Dakle, sada ima 60 godina, duga je to karijera.
Ove će godine Piko imati malo drugačiju ulogu od prošlogodišnje, kada je bio moderator, prezenter i svojevrsni suvoditelj Jeleni Glišić i Mirku Fodoru. Što je pripremio, gledatelji će vidjeti u izravnom prijenosu 9. veljače, a snimanje je napravljeno na nekoliko lokacija od HNK Zagreb do studija Bajsić na Prisavlju.
- Željeli smo to napraviti drugačije. Meni osobno izazovnije je bilo u pripremiti nešto u formi najave. Razmišljao sam dugo o tome što bi bilo dobro, što bi ga prikazalo na pravi način. Uostalom, on je cijelo vrijeme iza scene, on je siva eminencija. - objasnio je.
Nakon što je postao prvi čovjek koji je utjelovio Pika Bodljića, Mario je naučio mnogo o njemu. No, mnogo znao i prije, a prošle je godine otkrio i kako je i sam pisao Piku kao dijete iako se ne sjeća što ga je pitao.
Što bi ga danas pitao? Iz bilo kojeg područja?
- Hm, vjerojatno bih ga pitao nešto oko televizije jer gledam televiziju. Ja sam stara škola, znate, jedan od onih koji još uvijek prate samo zemaljske programe - govori kroz smijeh, a zatim malo ozbiljnijim tonom nastavlja. - Znam da su nekad jako česta bila pitanja o tome kada će nešto biti ponovno prikazano na televiziji... Jer, ako si propustio, recimo "Kapelske kresove", onda ih nisam mogao gledati u reprizi dan kasnije, nego tko zna kad. Znam da su često to ljudi pitali, ali pitalo su sve i svašta. Danas sigurno pitaju zašto ima toliko puno repriza.
Piko je, kaže, oduvijek bio glas naroda, iako ga Mario vidi i kao sivu eminenciju, nekog tko sve zna i poznaje svakoga.
- Piko je naš čovjek iznutra, kaktus iznutra, koji je direktno s Đelom Hadžiselimovićem dogovarao neke stvari i ne samo s njim, nego sa svim važnim facama - našalio se voditelj i glumac.
U kostimu možda jest pomalo naporno kada se snima cijeli dan, no njega to uopće nije mučilo. Zadovoljan je što će uvijek biti prvi čovjek koji je utjelovio Pika.
- Ma, nije naporno. Kad nešto voliš i naporno je dobro. Volio bih da ima više ovakvih stvari. Mislim da je jako dobra ideja bila da se Piko utjelovio. - kaže Mario.
Ipak, tko je u stvari Piko koji sada odgovara na pitanja čitatelja i dalje ostaje tajna, baš kao što je to bilo od prvog broja u kojem je naš najdraži kaktus ispružio svoje bodlje i započeo karijeru koja je istovremeno kritičarska, savjetodavna, pedagoška i informativna, tamo krajem kraja 60-ih.
U toj ulozi izmjenjivali su se razni novinari i urednici, a neka od imena koja su svojedobno imala tu dužnost, doživljavajući je kao veliku čast, danas su poznata. Prije nekoliko godina umirovljena novinarka Branka Priselac Ribičić u velikom je intervjuu za portal aktivirajkarlovac.net otkrila kako je upravo ona jedno vrijeme bila Piko Bodljić. Od tada je prošlo nekoliko desetljeća, a biti Piko bio je to zadatak koji je rado prihvatila.
"Isprva su to radili Zlatko Glik i Ante Smrekar, Maja Benović i povremeno još ponetko. To su bili novinari od formata. Sve što smo radili u novinama bilo je ocjenjivano ocjenama od A do D, ovisno o tome kakav status je novinar imao. Rad na rubrici Piko Bodljić se smatralo A materijalom. Uvijek je bila tajna tko se krije iza tog lika. U redakciju su stizale vreće pisama, čitatelji su pisali kao manijaci", ispričala je Branka Priselac Ribičić.
Govorila je o nekim pitanjima koja su joj ostala najviše u sjećanje: - I dalje imam spremljenu lijepu kartu s likom curice koji je izvezen koncem. U unutrašnjosti kartice piše: "Dragi Piko, odgovori mi, molim te, tko je napisao pripovijetku ‘Kuća Mile Cetine‘." To i dalje čuvam. Tražili su odgovore na razna pitanja, najčešće o televizijskom programu, televizijskoj i radijskoj tehnici, o likovima iz serija i filmskim junacima. Ali pisali su i o osobnim problemima u školi, na poslu, ljubavi. Pročitala bih gomilu pisama, a onda ih probrala. Jedno vrijeme sam razmišljala da od toga napravim knjigu, međutim, mnoge od tih savjeta današnja generacija ne bi niti razumjela.
Piko je tijekom godina raspravljao i o svim vrućim temama iz svijeta showbiza, iza scene i na sceni, poput vječnog sukoba oko slušanja narodnjaka, povezivao ljude s njihovim idolima u zemlji i inozemstvu, nalazeći za fanove adrese na koje mogu pisati, od ABBA-e do Brucea Willisa.
I Mario Petreković je doista u pravu kada kaže da danas puno više ljudi pita Pika zašto je toliko repriza na našim televizijskim kanalima i može li on što učiniti, bocnuti odgovorne. Mnogo je manje upita o temama koje nemaju veze s tematikom Studija - recimo o ljubavnim mukama, no pitanja je mnogo, čitatelji imaju povjerenja u Pikove sposobnosti i u njegovim zrelim godinama. Piko je, naravno, išao ukorak s vremenom. Ima svoj e-mail i već godinama i na njega stižu brojna pitanja. No, on je i dalje fini gospodin kojem pristižu i prava pisma, rukom pisana, ona poslana poštom, s markicom i naslovljena "Poštovani g. Bodljić".
