Ovo je najviralniji komentar u Hrvatskoj, svaki roditelj razumjet će zašto: ‘Uslijedilo je 146 poruka...‘

Post koji je Marko Franić (36) iz Daruvara objavio na Facebooku ima više od 1.100.000 pregleda, podijeljen je više od 2000 puta, a prikupio je više od 22.000 reakcija i 3300 komentara.

Kako piše portal mojportal.hr, nije se bavio nekom supervažnom, velikom temom. Pisao je o roditeljskim grupama na društvenim mrežama i načinima komunikacije u njima. Taj je tekst svojevrsni nastavak još jednog naveliko čitanog i dijeljenog njegovog teksta, onog o đaku prvaku i svemu onome što se u obitelji događa na prvi dan škole.

Franić, Daruvarčanin koji je u svojem gradu dobro poznat kao stručnjak za VAR, na svojem profilu piše o svemu i svačemu, a za hit-postove kojima se posljednja dva dana smije cijela država, nema unaprijed osmišljen plan, raspored objava ni strategiju za društvene mreže.

Za mojportal.hr rekao je da radi u javnom sektoru, a pisati je počeo sasvim slučajno - „Iz potrebe da izbaci misli koje mu se najčešće počnu vrtjeti upravo onda kada bi trebao zaspati”.

Njegovi tekstovi nalik kolumnama vrlo brzo su počeli osvajati publiku daleko izvan Daruvara i županijskih granica.

Što se tiče posljednja dva teksta s velikim odjekom, o prvašićima i roditeljskim Viber i WhatsApp grupama, autor je rekao kako vjeruje da se „nešto takvo samo jednom dogodi” i da je svjestan da takve brojke nisu nešto što možeš planirati ili naručiti.

U razgovoru je objasnio i kako nastaju njegovi tekstovi.

„Cijeli život imam jedan, nazovimo ga, problem. Volio bih da malo manje mislim, te malo manje razmišljam. Dosta često kasno zaspim jer obično kada legnem u krevet, krene razmišljanje o svemu i svačemu”, iskreno pojašnjava Marko kako je sve krenulo. „Već dugo sebi neke stvari zapisujem, za jednom, za nekad… I onda sam prije par mjeseci počeo, s obzirom na to da je Facebook jedino mjesto koje dozvoljava tu količinu slova i riječi, ondje objavljivati svoje tekstove. Ne znam, svidjelo mi se, meni to nekako stvara zadovoljstvo”, rekao je.

Piše duhovito, ironično pa i cinično o svakodnevnim situacijama i događanjima.

Tako je nastao i tekst o đaku prvaku. U njemu je kroz humor opisao današnji polazak djece u prvi razred, veliku količinu fotografiranja, objava i roditeljskog uzbuđenja koje prati taj dan.

„Tu sam bio blag. Osjetljiva je tema. Kad bih se stvarno otvorio i napisao što stvarno mislim, tu bi se mame više našle”, rekao je kroz smijeh.

Njegov rekordno čitan i dijeljen tekst o roditeljskim grupama nastao je iz promatranja stvarnih situacija i razgovora s ljudima koji u takvim grupama svakodnevno sudjeluju. Marko sam nema djece, ali, kaže, ima mnogo prijatelja koji imaju školarce, među njima i prvašiće.

- I posao mi je takav da sam stvarno osam sati dnevno s ljudima i baš sam se u zadnjih par dana, otkako je počela škola, naslušao svega. I imam priliku vidjeti stvarno te grupe i dopisivanja u njima. Svi ti nekakvi primjeri u mojem tekstu, to ništa nije izmišljeno. Mali postotak toga je izmišljen i ta imena djece nisu u tom kontekstu stvarna, ali su na dobrom tragu toga. Imao sam njihove face pred očima - objasnio je Franić koji "stvarno piše iz gušta, zadovoljstva i zabave".

Zanimaju ga mediji, veliki je ljubitelj radija, a i samog pisanja.

- No, zasad radim svoj posao, živim svakodnevni život i pišem kada me neka misao, razgovor ili situacija dovoljno okine – rekao je.

Da to čini na dobar, pozitivan način dovoljno je pročitati komentare pod njegovim objavama. Facebook je često mjesto za izbacivanje osobnih frustracija, komentari zlobni i svadljivi. No, ovdje je situacija drugačija. Čak i oni čitatelji/pratitelji koji ne hvale njegovu duhovitost i realističan opis životnih situacija, priznaju da pogađa ‘u sridu‘. Drugi pak dijele inspiraciju s Franićem i predlažu mu nastavke priča o Viber i WhatsApp grupama, a svi žele još.

A post započinje ovako: Ono s "Moj đak prvak" je iza nas. Dijete smo ispratili u školu, mater je plakala, ćaća fotografirao, baka zvala da pita je li plakao, a mali je nakon tri dana shvatio da ovo nije nikakav "novi početak", nego ustanova u koju će morati dolaziti idućih dvanaest godina. I sad počinje puno ozbiljnija faza obrazovanja.

Roditeljska Viber i WhatsApp grupa.

Nisam roditelj. Nisam, dakle, ni član tih grupa, ali ljudi koji su mi bliski jesu i kroz godine su mi pokazali dovoljno materijala da znam kako bih, da imam dijete, prvo na roditeljskom sastanku pitao: "Može li se dijete školovati, a da ja ne moram upoznati ostale roditelje?"

Jer dijete u školu ide po znanje. Roditelj ide na Viber i WhatsApp, tamo nema milosti.

Učiteljica u 17:03 napiše: "Poštovani, sutra djeca trebaju ponijeti bilježnicu iz prirode." I ode. Žena je rekla sve što je trebalo reći. Bilježnicu. Iz prirode. Sutra. Četiri riječi koje će do 22 sata proizvesti 146 poruka.Prva: "Hvala."

Druga: "Hvala."

Treća: "Hvala učiteljice."

Četvrta: "Hvala puno."

Peta: "Hvala od ."

Šesta ne želi ispasti hladna pa stavi Sedma samo .

Osma se javlja nakon pola sata: "Tek sad vidim. Hvala."