Kada je 2016. prihvatila svoj prvi angažman u "Supertalentu", Martini Tomčić nije bilo ni na kraj pameti da bi taj zabavni show Nove TV mogao biti posao na duge staze. Prvo zbog toga što ne planira tako dugoročno, a potom jer ovaj format nije bio isključivo pjevački, pa se nije osjećala do kraja na svom teritoriju. A danas, više od onih ‘nekoliko‘ godina kasnije, 12. sezona "Supertalenta" koja je upravo startala našoj cijenjenoj opernoj pjevačici postala je već deveta koju radi.
- Neću lagati, bila sam počašćena zbog tog poziva. Bio mi je to izazov i željela sam iskusiti nešto novo, no da mi je tada, te 2016., netko rekao: "E, u 2025. ćeš još biti u Supertalentu", rekla bih: "Ma daj, što ti je?" A ako me pitate jesam li sretna što sam devetu sezonu ovdje, odgovor glasi apsolutno. Da ne želim, ne bih niti bila tu jer sam osoba bez kompromisa i da ne nalazim zadovoljstvo u tome i neki viši smisao i cilj, odustala bih. Ali, s obzirom na to da me ovo doista ispunjava, čini me istovremeno i sretnom i tužnom i ostavlja prostora da se u eter tu i tamo pošalju neke smislene poruke svima nama, i dalje sam tu - uzvraća Tomčić. Naravno da je u devet sezona, točnije osam jer je nova tek krenula, moralo biti i određenih dvojbi.
Negativne ludosti
- Negdje na sredini, a i tada je bilo doba korone, pa time i opće društvene depresije, počela sam malo sumnjati u smislu ‘ima li se što novo vidjeti, imam li što novo reći?‘ Ali to je bila jako kratka kriza nakon koje je uslijedio potpuni obrat. On je i dan-danas prisutan, i to je ta moja euforija iz sezone u sezonu jer doista je svaka sezona drugačija. Dakle, ne postoji nikakav ‘bazen talenata‘ koji smo iscrpili. Evo, uvjerili smo se u to i ove sezone jer smo audicije snimili prije ljeta. Doista je opet bilo trenutaka kad se pitaš je li moguće, je li ovo stvarno moguće. Pa je li to i dalje čovjek, je li to i dalje ljudska sposobnost?" Nevjerojatni smo mi ljudi, nevjerojatni su ti naši talenti, te naše sposobnosti i vještine. To je pozitivna ludost. O negativnim ludostima neću jer i toga ima, naravno, uvijek ima tih nekakvih stvari. Ali ono na što stavljam naglasak i ove će sezone biti iznenađenja. Zbilja hoće - najavljuje odlučno Tomčić koja je posve uvjerena da se format "Supertalenta" nikada neće iscrpiti. Jer uvijek dolaze nove generacije.
- Kao što smo imali industrijsku revoluciju, tako posljednjih petnaestak godina imamo intenzivnu internetsku revoluciju i time promjenu načina razmišljanja, pogleda na svijet i funkcioniranja. Uopće, te nove generacije klinaca doista su kao na steroidima, ubrzanim putem dolaze do nečeg novog i drukčijeg. Tako se i ja, sa svojih 50 godina, ponekad u svemu tome i ne snalazim. Čak i kada je riječ o mojoj djeci. I ti novi ‘klinci‘ počet će isporučivati svoje talente, svoju viziju, koja će opet zaokupiti pažnju i koji će opet biti genijalni. Dakle imamo format koji će, dok je čovjeka i svijeta, postojati i zabavljati nas - smatra Tomčić. S devet sezona u showu, članica je žirija koja ima najduži ‘staž‘ među kolegama - Davorom Bilmanom, Majom Šuput i Fabijanom Pavlom Medvešekom.
Odnos s kolegama
- U odnosu na Davora samo sam godinu u plusu, što ne znači da im ne ‘vadim mast‘ kad smo u tim našim internim zafrkancijama. Mislim da je to bio splet okolnosti kad sam stigla jer je došla nova produkcija i nova vizija showa koja se poklapala s mojom. A onda su došli jedinstveni Davor, nenadmašna Maja, a i Fabijan nam je evo sada već ozbiljno postao punopravni član. On je možda bio u najgoroj poziciji jer je došao u lavlju jazbinu kao mladac kojemu nije baš bilo svejedno. Prvo je trebao zamijeniti Janka Popovića Volarića, a drugo, pa ne bi ni meni bilo ugodno sjesti između Maje, mene i Bilmana. Fabijan je sada, ako se ne varam, u svojoj trećoj sezoni i opravdao je povjerenje koje mu je ukazano i mi smo doista četvorka koja se fenomenalno nadopunjuje - govori Tomčić. Nerijetko tako njihovu ‘fantastičnu četvorku‘ pjevačica opisuje kao svoju disfunkcionalnu, ali sretnu, povremenu obitelj.
- Naš odnos je upravo takav. Nekad je sve jako intenzivno kad se snima, nekad gotovo da se i ne čujemo, ali smo ipak konstantno u nekoj komunikaciji. Evo, sinoć smo bili na Majinom rođendanu. To je ono kao kad dođeš na nečije krstitke i onda sretneš bratića ili sestričnu ili nekog koga nisi vidio nekoliko mjeseci i priča se samo nastavlja. Dakle nismo stisnuli pauzu, nego je jednostavno bilo manje intenzivno.
Poput obitelji
I jako se dobro slažemo. To je dinamika odnosa koja je vrlo neobična, zato je i zovem disfunkcionalnom, jer da smo se privatno birali, vrlo se vjerojatno ne bismo izabrali. Međutim, kako su nas spojili, to nespojivo postalo je ludo spojivo. I sada kada se dulje ne vidimo i kada kreću snimanja, znam da me čeka mali "maturalac" i ona ista ‘spika‘ Maja i ja protiv njih dvojice, na razini trećeg B. Stvarno se znamo ponašati kao potpuna djeca, igrati u pauzama nekakve sulude igrice i, neću lagati, baš nam je dobro - govori Tomčić. No one trzavice koje se povremeno mogu vidjeti među njima na ekranu nisu scenaristički određene, izrežirane. One su stvarne jer su dio njihova odnosa.
- Ja ne znam u kojoj obitelji nema trzavica. Normalno je da imamo razlike u mišljenjima, a pogotovo kad imaš četiri vrlo jake osobnosti i naravno da frcaju iskre. Upravo to i jest autentičnost ovog formata. Naravno, zna se dogoditi i da se ja i Bilman "pofajtamo", ali isto tako znamo imati rasprave i s Majom - naglašava Tomčić i otkriva kako Bilman i ona apsolutno vole ulaziti u rasprave. U devet sezona koješta joj se dogodilo u "Supertalentu". Tako je svojedobno zgrožena izjurila iz studija kada se na sceni pojavio kandidat koji slika penisom, a bilo je i nekih drugih kandidata koji su na nju ostavili sličan dojam. No bilo je mnogo više onih lijepih, dirljivih od kojih posebno pamti "Teatar sjena" koji su izvodila djeca iz institucije za brigu o djeci s intelektualnim poteškoćama.
- Bila je to apsolutno predivna točka. Nije bila na razini nekakvog amaterskog kazališta i djece koja možda imaju određena ograničenja, nego je bila jako, jako dobro uvježbana, izvrsna produkcija. Silno me je pogodilo i to je valjda jedna jedina točka u svih devet sezona kada nisam mogla išta reći. Nisam bila ožalošćena, nego naprotiv, osjećala sam se zahvalnijom za život nego ikad prije. Toliko su me uzdrmali da mi je trebalo barem pola snimajućeg dana da dođem sebi - govori i dalje ganuta.
Bez dlake na jeziku
Od svog početka u "Supertalentu" Tomčić je pokazala kako je bez dlake na jeziku i vrlo izravna osoba. Zbog toga se često našla na meti kritika. Kako se nosi s njima?
- Ovisi o tome tko kritizira. Ja ne doživljavam kritikom ako nezadovoljni kandidat izražava svoje negodovanje jer je nerealan, deluzionalan i jednostavno nije bio na razini zadatka. To nije kritika. To je kao da idem čitati komentare na Facebooku ili na web-portalima. O tome ne moramo razgovarati, to stavljamo sa strane, time se ne bavimo, to ne hranimo. E sad, kritika mojih ukućana, to je jedina kritika koju zapravo usvajam. Njihovo mi je mišljenje jako bitno zato što oni to gledaju iz perspektive gledatelja, a nas četvero iz žirija imamo drugačiju sliku od publike. Tijekom godina sam, moram priznati, neke stvari i korigirala u skladu s onim što su mi govorili. Uostalom, cijeli mi se život sastoji od toga da moram primati kritike i korigirati svoj izričaj na osnovi kritike. Ali kad kritiku upute stručne osobe ili meni bitnih ljudi. Riječi nebitnih ljudi nikada ne doživljavam kao kritiku - mirno uzvraća Tomčić. Trenutačno je u velikoj gužvi jer traju upisi u školu pjevanja "Husar&Tomčić", čija je suosnivačica i glazbena pedagoginja.
Godine zrelosti
- Puno, puno je tu predivne nove energije, što djece, što odraslih. Stvarno je nevjerojatno koliko ljudi vole pjevati. Nama je u ovim vremenima toliko potrebno vratiti se tom osobnom iskustvu. Pjevanje kao takvo najljepše liječi dušu. Ono vraća osmijeh na lica. I uvijek volim reći u našoj školi kako pjevanje može služiti kao more koje ispire brige i probleme, jer svi ih imamo u životu. Izađeš s osmijehom van i s osjećajem da to nisu problemi, to je sve rješivo - objašnjava. Opterećena je naravno, poput drugih, i drugim poslovima, životnim trenucima, djecom, ali ne želi ispasti da se buni. Nije problem u poslovima, dodaje uz smijeh, problem je u njezinim godinama pa joj sve uzima malo više energije nego prije 10, 15 ili 20 godina. U svibnju je proslavila 50. rođendan, a tih pedeset zvučalo joj je tako golemo, tako preozbiljno. Bilo je to valjda neko suočavanje s prolaznošću vremena, neminovnošću, i nije bilo ugodno.
- Trebalo je ravno jedan do dva dana da dođem sebi i nakon toga da sam rekla: "Isuse, pa ovo je genijalno!" Ja sam tek na pola puta. I sada je sve ovo što sam doživjela i proživjela moje bogatstvo i moje blago, životno iskustvo prvenstveno. Druga polovica mog života bit će toliko rasterećenija tih nekakvih mladenačkih grešaka, pokušaja, truda, guranja. Sada dobiješ taj mir, taj luksuz da znaš predvidjeti neke stvari, da se u startu ne boriš s nekim stvarima, nego im se prepuštaš. I skužila sam da je ovo totalno, totalno dobro. Nedavno mi je Ljupka Gojić Mikić rekla kako u japanskoj kulturi kad žena ulazi u menopauzu, slavi se ulazak u taj drugi, zreli, rasterećen život. Odradio si karijeru, djecu, muža, muževe, znaš točno što želiš, vrlo jednostavno dolaziš do toga i zato možeš slaviti tu životnu zrelost i novu etapu života - ističe Tomčić. Za kraj je pitamo ima li još nekih planova i obaveza, osim ovih znanih.
Uvijek nešto planira
- Joj, ja uvijek svašta nešto planiram. Moram priznati da mi je u posljednje vrijeme uvijek tu negdje zadnje pjevanje. Sve ću nekako prije raditi, odraditi, pristati nego pjevati. Znate ono kad kažu "ja sam se namorala, više ne moram ništa", a ja sam se fakat napjevala u životu. Naravno i dalje volim pjevati, ali nekako je sada ta količina pjevanja proporcionalno puno manja u odnosu na ono što je bila prije - otkrila je za kraj Martina Tomčić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....