Matija Cvek dočekao je i svoju prvu naslovnicu Studija, koju je apsolutno zaslužio jer nikada nije prekasno da na omotu Studija završi 29-godišnji glazbenik čija se karijera zadnjih godina vinula u visine te ga postavila kao jednog od najtraženijih mladih pop pjevača.
Iza Cveka su dva osvojena Porina, a pjesma “Trebaš li me” koju je otpjevao s Eni Jurišić i nakon deset mjeseci radijskog emitiranja još uvijek vlada svim top listama.
Iza Cveka je i ljetna koncertna turneja na kojoj je sa svojim bendom The Funkensteins obišao cijelu Hrvatsku, kao i nova pjesma “Ne moram ni ja”, kojom najavljuje skorašnji rad na svom drugom albumu, čiji se izlazak očekuje na proljeće iduće godine. Ispred Cveka je pak koncert u zagrebačkom Domu sportova, koji će se održati 2. prosinca, a sve su ulaznice ovog ponedjeljka rasprodane.
Kako ste se osjećali kada su vam javili da su karte za vaš nastup skoro mjesec i pol prije nego što ćete se 2. prosinca uspeti na pozornicu Male dvorane Doma sportova rasprodane?
- Moram priznati da je vijest o rasprodanom Domu sportova najljepša vijest moje karijere. To je, po meni, možda i najveća stepenica koju sam dosad postigao i zato sam apsolutno oduševljen! Zahvalan sam svima koji su kupili kartu i potrudit ćemo se najviše na svijetu da na koncertu nikog ne razočaramo.
Kome ste prvome javili da je koncert rasprodan?
- Prvi ljudi kojima sam rekao da smo rasprodali Dom sportova bili su moji roditelji, odnosno moja uža obitelj, a potom sam obavijestio i najbolje prijatelje.
Koji ćete repertoar izvesti na tom koncertu?
- Izvest ćemo sve pjesme s albuma ‘Izbirljivo i slučajno’, sve moje autorske duete... Bit će dosta gostiju, bit će dosta covera, a bit će i pjesama iz mojih prijašnjih razdoblja, kako autorskih skladbi, tako i skladbi drugih autora. Mislim da će biti jako zanimljivo i definitivno aranžmanski novije u odnosu na ljetnu turneju. Baš se mnogo bavim tim aranžmanima jer želim da sve bude savršeno.
Kako se pripremate za ovaj nastup?
- Uskoro počinjemo s probama, a što se vizualnog dojma tiče, nastupit ćemo, bend i ja, u novoj obleki, čemu se isto veselimo jer ćemo se na pozornici pojaviti uniformirani. Nekih posebnih velikih priprema uoči koncerta nemamo. Mislim da na našim nastupima dobra atmosfera nastane upravo zato što je sve spontano, veselo i blesavo. Sve je puno pozitive.
Dom sportova kultno je mjesto dobre glazbe. Jeste li kao klinac odlazili tamo na koncerte?
- Mala dvorana Doma sportova uz Kutiju šibica u vrijeme mog djetinjstva bila je predodređena za mali nogomet, koji sam intenzivno pratio. Iskreno, nisam baš previše odlazio na koncerte u Dom sportova, ali sjećam se sjajnog nastupa Jinxa, a najviše mi je žao što sam propustio otići na koncert grupe Toto 2018. godine.
Opisuju vas kao glazbenika čija prepoznatljivost raste najbrže na našim prostorima. Biste li se vi s time složili s obzirom na to da ste svoj debitantski album “Izbirljivo i slučajno” sanjali od svoje 19. godine?
- Ne bih se baš složio da sam najbrže rastući mladi glazbenik s obzirom na to da kopam već deset godina da dođem do bilo kakvog rezultata, odnosno trenutka u kojem ljudi žele doći na moj koncert, slušati i pjevati moje pjesme. Ja na svom putu do toga nisam preskakao nikakve stepenice, kod mene se nije dogodilo nikakvo ‘prekonoćno’ čudo, nego je to bila duga noć, koja je trajala sve dok se nije dogodio album ‘Izbirljivo i slučajno’. Taj album moja je prva ljubav, mislim da nikada ništa neće nadjačati ono što sam osjećao kada sam u rukama prvi put držao svoju prvu ploču.
Kao klinac imali ste dvije velike ljubavi: nogomet i glazbu. U kojem momentu je glazba prevagnula?
- Nogomet sam stvarno volio. Jako. Možda čak u jednakoj mjeri u kojoj danas volim glazbu. Nogomet sam doživljavao isto kao glazbu, to je bilo nešto što volim i želim, ali i nešto što je zahtijevalo mnogo truda i odricanja. Ne znam, teško je sad nagađati, ali možda bih se bio u jednom trenutku umjesto za glazbu opredijelio za nogomet, no dogodile su mi se sportske ozljede nakon kojih sam se u potpunosti fokusirao na muziku. l mislim da je to moja velika sreća.
Jeste li ikada požalili zbog toga, ako ništa drugo, onda zbog bolje zarade koju biste vjerojatno kao nogometaš ostvarili?
- A ne, nisam ja taj. Moram priznati da sam baš jako malo puta u životu išao razmišljajući gdje ću bolje zaraditi. Umjesto love, oduvijek sam ganjao taj neki dobar osjećaj.
Na kakvoj ste glazbi rasli?
- Bend moje osnovne i srednje škole bilo je Prljavo kazalište. Poslije su došli grupa Queen, Oliver, Dino Dvornik, Stevie Wonder, Prince, Ed Sheeran, Bruno Mars, Michael Jackson... Danas mi je glava otvorena za sve žanrove.
Kada ste napisali svoju prvu autorsku pjesmu?
- Mislim, s nekih 16 ili 17 godina, ali nije nikad objavljena.
U kojim trenucima skladate, što vas sve može inspirirati?
- Najviše me inspiriraju situacije oko mene. Ljudi, muzičari... Zapravo, u svemu mogu naći inspiraciju. Pišem u svim prilikama, često mi se neka melodija rodi i dok šetam šumom ili negdje u prirodi.
Prošli ste u glazbi put od trnja do zvijezda. Kako se osjećate danas kao glazbena zvijezda?
- Definitivno se ne osjećam kao zvijezda i nikad se tako ne želim ni osjećati. Mislim da je prednost ovog mog glazbenog puta i to što ne moram ništa glumatati i praviti se da sam zvijezda. Umjesto toga, i bend i ja smo pristupačni, obični, blesasti muzikanti koji rade ono što stvarno vole. Što se mene tiče, sve zvjezdano rado odbijam, premda, bio bih sada licemjer da kažem kako ne primjećujem da sve više ljudi prstom pokazuje na mene i primjećuje me na cesti, što mi je stvorilo blagu anksioznost.
Sa slavom, nagradama i prepoznatljivošću dolaze i neke manje dobre stvari, poput interesa medija za vaš privatni život. Kako ste se osjećali kada su mediji nagađali što je stvarni razlog vašeg prekida s Nikom Turković?
- Niku previše poštujem i kao osobu, i kao glazbenicu, i kao umjetnicu da bih ponovo otvarao tu temu. Žute naslove i žute članke o svemu tome nisam ni pročitao. Odbijam to.
Uskoro ulazite u studio i počinjete snimati novi album. U nadi da na ovaj nećemo čekati puno desetljeće, možete li nam otkriti kakav zvuk možemo očekivati?
- Album počinjemo snimati u siječnju i želja mi je da zvukovno bude povezaniji od prošlog albuma. Zvuk će biti iskren, mislim da smo djelić toga što spremamo najavili prvim singlom ‘Ne moram ni ja’, koji je nastao na jednom tulumu. Uz bend, tu će biti i naši producenti Ivan Pešut i Srđan Sekulović Skansi, i nadam se da ćemo svi zajedno dobiti taj gruverski, bendovski moment te da će se sve ono što pružamo na live nastupima prenijeti i na snimke.
Ljeto ste proveli na turneji s bendom. Je li ljeto s 50 koncerata za vas bilo ljeto iz snova?
- Apsolutno! Bilo je to najljepše ljeto mog života. Napjevali smo se, nasvirali, natulumarili... Samo želim da se sve to i nastavi.
Snimili ste duete s Eni Jurišić i Jelenom Rozgom. Hajdemo malo laskati damama, koja je najjača kvaliteta Eni Jurišić, a koja Jelene Rozge?
- Eni je divna cura, stvarno dobar frend i izuzetno talentirana glazbenica. Jelena je jedna od naših najvećih zvijezda, i to ne samo zbog svoje prepoznatljivosti, nego je ona to i u smislu predanosti, posvećenosti i uspjeha. Pozitivna je i puna energije, baš sam sretan što smo surađivali.
U ožujku ćete navršiti 30 godina. Što samome sebi želite za rođendan?
- Želim si samo da zadržim dobre ljude oko sebe, da im dajem svoje vrijeme i svoju ljubav. Jer ja bez njihove podrške ne bih mogao funkcionirati. Uz to, želim si mir, možda neku lijepu kućicu u prirodi, gdje mogu sjesti s knjigom u ruci ili u društvu ljudi koje volim.