Nakon što je prošle godine osvojila Zlatni Studio za pjevačicu godine, mlada zagrebačka pjevačica Mia Čičak, poznatija pod umjetničkim imenom Miach, i ove je godine posve zasluženo stigla do samog finala naše nagrade. Lanjska 2025. bila joj je izuzetno uspješna, a evo upravo je stigla još jedna potvrda toj činjenici - "Anđeo", njezin duet s Hiljsonom Mandelom, najemitiranija je pjesma u hrvatskom radijskom eteru u prošloj godini.
S obzirom na to da nam je glazbena scena prošle godine bila vrlo bogata raznim događanjima, je li vas ovaj uspjeh "Anđela" iznenadio?
- Nisam očekivala da će ‘Anđeo‘ biti najemitiranija pjesma 2025. i kada sam vidjela tu vijest, stvarno me ugodno iznenadila. I, kao što ste rekli, to je nekako lijepo zaokružilo cijelu prošlu godinu te sam stvarno zahvalna i sretna da se ljudima toliko svidjela naša pjesma i time dobila tu titulu.
Spomenula sam već da ste imali izuzetno "bogatu" godinu. Bio je tu i koncert u Boćarskom domu, u koji ste se morali preseliti jer je Tvornica postala premala za sve koji vas žele vidjeti uživo, objavili ste svoj drugi EP "F4ZE", izbacili još hitova... Što ste od svega toga doživjeli svojim najvećim uspjehom, što vas je najviše razveselilo?
- Rasprodana Tvornica u samo nekoliko minuta, a zatim i Boćarski dom u par dana, stvarno sam doživjela kao veliko iznenađenje, a i uspjeh, te sam baš ponosna na koncert koji smo napravili. Također sam ponosna na spomenuti projekt ‘F4ZE‘ jer smatram da se na njemu nalazi, barem po mom mišljenju, moj najbolji rad do sada.
U brojkama - koja pjesma vam je u 2025. na YouTubeu i na društvenim mrežama najbolje prošla?
- Po brojkama, ali i po reakcijama ljudi na nastupima, rekla bih ‘Faza‘.
Vaš uspjeh, a vole vas jako i izvan regije, je stvarno impresivan, a krenuli ste prije samo pet godina, i što je još važnije, niste hit od jednog dana. Pitate li se ili ste se pitali - kako mi se ovo dogodilo?
- Biti glazbenica mi je bio san odmalena i koliko god sam vjerovala u njega, naravno da je uvijek bilo i malo sumnje. Iznimno sam zahvalna na činjenici da su mi se snovi ostvarili i često mi se dogodi da ne mogu vjerovati što se događa. Kao što se rekli, još sam na relativnom početku i znam da je dug put ispred mene. Stvarno ću dati i dajem sve od sebe da stvorim dugu karijeru na koju ću biti ponosna.
To je donijelo i gubitak privatnosti, sada ste javna ličnost. Kako se s tim nosite i što vam najteže pada, a što vam je najdraže u toj cijeloj priči?
- Najteže mi pada upravo to, gubitak privatnosti, jer sam u sve ovo ušla zato što prvenstveno želim biti glazbenica te se stvarno trudim privatno zadržati privatnim. Iako, kao i svaki posao, ima negativnih strana, činjenica da radim ono što volim, da imam prekrasne suradnike oko sebe i da ima puno ljudi koji vole i prate moj rad, to mi uvijek nadjača negativu, pa je odmah sve lakše.
Jako puno nastupate. Kako gradite karijeru, tako dolazite i u mala mjesta i u velike gradove. Koliko vam je naporan taj tempo, događa li vam se da se probudite u hotelu, a da ne znate gdje ste, kako to već zna biti glazbenicima?
- Ovo ljeto je stvarno bilo radno, proputovali smo veliki dio Hrvatske, a i regije, ali ne, nije mi se nikada dogodilo da ne znam gdje smo.
Je li glazba ono što želite raditi do kraja života, jer vrlo ste svestrani? Išli ste na glumu u ZKM, plesali hip-hop, trenirali taekwondo od sedme do 18., u čemu ste osvojili titulu juniorske prvakinje Zagreba i treće u Hrvatskoj. Kad je prošla sportska faza, posvetili ste se školovanju; preddiplomski iz diplomacije na Libertasu i diplomski iz ekonomije, koju ste i diplomirali...
- Tijekom svog studiranja radila sam i na raznim studentskim poslovima, pa sam imala priliku i kroz ta iskustva naučiti i razmisliti čime bih se voljela baviti. Glazba je prva i jedina stvar u kojoj sam se u potpunosti pronašla i iskreno sada ne mogu zamisliti da radim išta drugo osim toga.
Kad smo već na toj temi, u čemu biste se još voljeli okušati? Vidim da rado posuđujete svoj glas za sinkronizaciju crtanih filmova...
- Oduvijek sam voljela modu, tako da bih voljela raditi nešto i u tom području, a također sam kroz glazbenu karijeru našla ljubav prema stvaranju spotova, tako da bih se voljela možda okušati i u nekoj produkciji ili tako nečemu sličnom.
Budući da ste puno uložili u svoje školovanje, bili ste i na Erasmus programu u Varšavi, kako je pala odluka - ma idem ja u glazbene vode?
- Glazba me je oduvijek pratila, ali nikada se nisam dala u potpunosti u nju. Tek sam za vrijeme pandemije, kada sam bila pri kraju svog studiranja, počela ozbiljnije razmišljati o svojoj budućnosti i znala sam da s glazbom moram barem probati - kako kasnije u životu ne bih žalila zašto nikada nisam. Tako je nekako sve prirodno, a zatim relativno brzo krenulo i time mi pokazalo da je to zapravo oduvijek bio ispravan put za mene.
Što vam je obitelj u tim počecima rekla na tu odluku? Od mame ste naslijedili glazbeni talent, a tata je veliki obožavatelj glazbe, pa je to dodatno usmjerilo vaše afinitete, no svejedno, siguran kruh u rukama...
- Sigurno im je činjenica da sam prije ulaska u glazbeni svijet diplomirala donijela neko olakšanje, ali su mi od samog početka bili velika podrška.
Kako god bilo, pokazalo se da ste dobro odlučili. Jako je lijepo što vaša glazba dopire do svih generacija, ako se ne varam?
- Na svojim koncertima uvijek vidim različite uzraste i zapravo sam jako sretna što u publici mogu vidjeti i one najmlađe i one najstarije, odnosno da se u mojoj glazbi pronalaze razni profili ljudi. Muzika je nešto skroz subjektivno, odnosno nekome se može svidjeti, a nekome ne, pa sam stvarno sretna i zahvalna da je moja publika raznolika i da dopire do svih generacija ljudi.
Pored onog izvođačkog dijela, počeli ste se baviti i glazbenim autorstvom. Kako ste otkrili da imate i taj afinitet?
- Pisati sam krenula skroz slučajno, iz neke nestrpljivosti, sa svojom prvom pjesmom ‘23 32‘, čime sam zapravo neočekivano sama sebi pokazala da je to nešto što ja mogu. Tako sam i nastavila s pisanjem i sada ne bih mogla niti zamisliti da netko drugi piše za mene, a voljela bih u budućnosti pisati i za druge glazbenike.
Upravo vam je izašao novi singl "Sante" koji ste snimili u duetu s Gršom, što je nastavak vaše suradnje. Zajedno ste napisali i tekst, a glazbu s vašim dečkom Mihovilom Šoštarićem Lockroomom. Kako je za sada ta pjesma prošla?
- ‘Sante‘ je za sada još skroz nova, ali od svugdje stižu pozitivni komentari. No, pravi dojam i koliko se ljudima nešto sviđa dobijem tek nakon par nastupa na kojima ju izvodim te time uvidim i prave reakcije o pjesmi.
I za kraj, što vas čeka u 2026., kako poslovno, tako i privatno, i kada planirate ići na još veće koncertne prostore?
- Puno posla, rada i nadam se, kao i svake godine, razvoja u raznim segmentima. Trenutačno radim na svom drugom albumu, tako da kada on izađe, vidjet ćemo dalje za treći solistički koncert i u kojem prostoru će biti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....