Kada se prošlog ljeta 31-godišnji simpatični televizijski spiker Antonio Rašpolić zaposlio na HRT-u, mnoge je podsjetio na televizijsku legendu Miljenka Kokota, koji se nedavno, nakon više od tri desetljeća rada, džentlmenski oprostio s javnom televizijom i Zagrebom te se sa suprugom Emilijom Kokić preselio u Zadar. Igrom sudbine, Antonio je nakon toga počeo raditi u TV magazinu “Alpe Dunav Jadran”, u kojem je prije njega radio upravo Kokot.
Uzor i mentor
- Mislim da nikada neću zaboraviti dan kada sam došao u smjenu nakon Miljenka, kojega sam tada prvi put upoznao nakon godina gledanja, odnosno slušanja dokumentaraca koje je tako sjajno interpretirao. Svaki naš susret i neformalna druženja rezultirali su vrlo korisnim savjetima i ‘trikovima’, kako bih i sam u ovom poslu bio što uspješniji. A toga je Miljenko, u svojoj prebogatoj karijeri, zaista imao napretek. Svakako mogu reći da mi je cijenjeni kolega Kokot jedan od omiljenih spikera. I uzor kojemu se divim. Bio sam prilično tužan kada sam čuo da odlazi, no svakako poštujem njegovu odluku, u nadi da ćemo imati priliku još se ponekad vidjeti i porazgovarati. Kada me je urednica emisije ‘Alpe Dunav Jadran’ Daria Marjanović, pozvala na probno snimanje, bio sam iznimno počašćen i sretan, jer zamijeniti jednog takvog profesionalca, nije mala stvar - ističe Antonio, kojeg je na televiziju zapravo dovela ljubav prema radiju.
Teren, intervjui...
- Najprije me privukao radio, odnosno posao radijskog spikera ili voditelja, jer sam kao mali često bio uz radio, pozorno prateći emisije o politici, sportu i filmskoj glazbi. Radijski voditelji, uz zanimljiv sadržaj, imali su i taj glas koji je privlačio pozornost. Još jedan vrlo bitan detalj bila je igra s mojim bratićem, dok smo bili vrlo mali. Naime, gotovo svaki put kada bismo se družili, na njegov smo diktafon snimali razne izmišljene sadržaje - komentirali bismo sportske događje, utakmice, čitali vijesti te ‘vodili’ emisije posvećene glazbi. Sve to dovelo je do toga da sam već odmalena priželjkivao baviti se time. I eto, danas živim svoj san, koji je rezultirao i radom na televiziji, no i dalje u svojem spikerskom poslu na HRT-u jednako uživam radeći u oba medija - govori spiker koji je studirao novinarstvo. Kako to?
- Odgovor je zapravo pomalo šaljiv. Mislio sam, naime, da je bivanje novinarom glavni preduvjet za obavljanje spikerskog posla. No, kad sam se zaposlio na HRT-u, u Odjelu spikera i voditelja, shvatio sam da kolege imaju vrlo šarolika primarna zanimanja. Osobno me upravo novinarstvo dovelo do radija jer sam svoje prve ‘čitalačke korake’ učio na Radiju Student Fakulteta političkih znanosti. Tu sam bio voditelj jutarnjeg programa i radijski novinar. Poslije, radeći na drugim radijskim postajama, mislio sam da ću biti samo spiker i interpretirati vijesti i ostale sadržaje, ali paralelno sam radio i ono što radi radijski novinar - odlasci na teren, intervjui, pisanje vijesti te čitanje istih u informativnim emisijama. Tek sam na HRT-u napokon došao do onoga što je bio moj mladalački san - objašnjava Antonio, kojeg pitamo što mu je ono najljepše u poslu spikera.
Neplanska lutanja
- Možda će zvučati klišeizirano, ali najljepše mi je - baš sve. Prije svega to što nema rutine. Svaki radni dan drugačiji je od prethodnog i uvijek se susrećete s nekim novim izazovima. Radni zadaci jesu planirani, ali u njihovoj realizaciji potpuno ‘neplanski’ možete ‘odlutati’ i dati si dati oduška u vlastitoj improvizaciji i kreativnosti (smijeh). To je ono što me veseli i puni adrenalinom. Ljepota spikerskoga zvanja je upravo u toj raznovrsnosti sadržaja, pri čemu i prilagođavate glas, interpretaciju, tempo. Smatram da upravo ta sposobnost adaptacije na sve vrste sadržaja spikere, moje kolege, čini tako izvrsnima - kaže Antonio, koji smatra da dobar spiker, za početak, mora imati ugodan glas, vokalni izričaj sukladan standardu hrvatskog jezika i spremnost na cjeloživotno učenje.
Prvih pet godina
- A propos učenja, postoji jedna zanimljiva izjava ‘iz pera’ naše legendarne spikerice Saše Novak. Svim novozaposlenim spikerima dobrodošlicu bi poželjela sljedećim riječima: ‘Deca, prvih pet godina nikome nemojte govoriti da ste spikeri.’ I to je zaista apsolutno točno. Tek nakon tih spomenutih pet godina možete reći da ste svladali osnove govorništva. A onda slijedi dugotrajni proces učenja bezbrojnih finesa koje karakteriziraju ovaj prekrasan posao - naglašava Antonio.
U kojim sve emisijama možemo čuti njegov glas?
- Što se tiče televizije, radim kao voditelj emisije ‘Alpe Dunav Jadran’ i kao spiker u Informativno-medijskom servisu te sudjelujem u realizaciji brojnih drugih emisija koje zahtijevaju spikerski angažman. Na Hrvatskom radiju radim kao spiker u radijskom IMS-u, sudjelujem u realizaciji III. programa HR-a (samostalno snimanje i montiranje najava i odjava za koncerte klasične glazbe) te u snimanju radijskih eseja u kojima se tematiziraju razni aspekti kulture, umjetnosti, filozofije - kaže mladi spiker, kojeg pitamo koje televizijske emisije najviše voli pogledati.
- Odmalena sam s djedom volio pogledati dokumentarne filmove i razne informativne sadržaj, poput vijesti te ostalih ‘magazinskih’ formata. Ta privrženost je ostala do danas. Iako nemam vremena kao prije, užitak mi je ‘naletjeti’ na neki fenomenalni dokumentarac, kakvima HRT obiluje, i ciljano poslušati i pogledati vijesti kako bih unaprijed znao što me očekuje u ‘šihti’ (smijeh). Ponekad, kada smjenski rad to dopusti i kada sam slobodan ujutro, s bakom volim pogledati ‘Dobro jutro, Hrvatska’, uz našu obaveznu tursku kavu. Dugometražni filmovi također su velik dio sadržaja koji pratim, pogotovo ako je riječ o filmovima Ridleyja Scotta, Christophera Nolana ili Wesa Andersona. Njihove filmove, kao što su ‘Blade Runner’, ‘Inception’ i ‘Fantastic Mr. Fox’ mogu gledati doslovno svaki dan - otkriva Antonio. A glazba? Što voli poslušati?
Šarolika glazba
- Slušam vrlo šarolike žanrove. Čini mi se kako sve ovisi o danu, odnosno o tome kako se osjećam. Tako ima dana kada se na sav glas sluša Michael Jackson, Weeknd, Muse, a ponekad su to filmska ili klasična glazba. Što se tiče domaće glazbe, kada god se ukaže prilika odlazim na koncerte Leta 3, TBF-a, Kojota i Nipplepeoplea - kaže Antonio, koji nam otkriva i kako voli provoditi svoje slobodno vrijeme.
- Velika ljubav mi je aeronautika, odnosno pilotiranje zrakoplovima te sam već s nekih petnaest, šesnaest godina upisao tečaj i okušao se u tome na aerodromu Lučko. Budući da je letenje danas vrlo skup sport, prebacio sam se na ‘vožnju’ simulatora na računalu te sudjelujem na mreži gdje entuzijasti, piloti i kontrolori, simuliraju stvarni svijet. Upravo mi je taj hobi izgradio veliko znanje engleskog jezika, a dao mi je i vrlo dobar američki naglasak - kaže Antonio Rašpolić.