Bliži se novo izdanje Eurovizije, koja će se od 18. do 22. svibnja održati u Nizozemskoj. I ove godine taj najgledaniji zabavni događaj u Europi za HTV će komentirati Duško Ćurlić, kojem je to 14. Eurosong koji radi.
S obzirom na epidemiološku situaciju, kako ćete ove godine komentirati Eurosong. Iz Zagreba, ili ipak s lica mjesta, u Rotterdamu?
- Kako sada stvari stoje, komentirat ću iz Ahoy arene u Rotterdamu, u kojoj je i prošle godine trebao biti održan Eurosong, međutim zbog ovoga zla od pandemije, bio je otkazan i išla je samo emisija koju su i naši gledatelji imali prilike pratiti. Čini se da su se ljudi zaželjeli onog starog šušura Eurosonga, pa organizatori i producenti imaju potvrđeno da će više od 45 zemalja pratiti Eurosong u izravnim ili odgođenim prijenosima, zatim online preko raznih platformi, a očekuje se više od 180 milijuna gledatelja.
Pretpostavljam da su vam, kao službenoj delegaciji HRT-a, već uputili neka pravila ponašanja. Što vas čeka tamo na terenu?
- Naravno, pravila su iznimno striktna i stroga, ali i iznimno precizno definirana za svaki dio ovog velikog televizijskog showa. Pored svih epidemioloških mjera koje moramo striktno poštivati, tu su i testiranja, ograničeno kretanje na relaciji hotel - dvorana... Isto tako, u delegacijama je najmanji broj nužnih članova vrlo uskog tima. Voditeljica delegacije je Uršula Tolj, koja ujedno vodi i projekte Dora i Eurosong. Mnogo je pravila, ali bez obzira na njih, iskreno, nekako veseli ovaj nagovještaj "normalnog", ili barem malo normalnijeg.
Dugogodišnji ste komentator Eurosonga, puno je utakmica iza vas. Kako procjenjujete izglede naše ovogodišnje predstavnice Albine Grčić?
- Puno je utakmica, ali iskreno, izazov je uvijek isti, ako ne i veći iz godine u godinu. Ovo će mi biti 14. godina da komentiram Eurosong, a s polufinalima i finalima, dosad sam odradio 35 prijenosa uživo. Veselim se što sam ponovno dobio povjerenje biti dijelom ekipe, i ponovno imam laganu tremu od tri večeri koje su pred nama. Može vam zvučati čudno to s tremom, ali da je nema, malo bih se zabrinuo. Neka nje tu. A što se Albine tiče, ona je iznimno vrijedna i talentirana osoba, puno radi i ima nevjerojatno pozitivnu energiju. Nadam se da će to prepoznati gledatelji koji glasaju u "našoj" prvoj polufinalnoj večeri te kako će joj dati svoj glas. Zaslužila je finale, definitivno. A kad uđete u finale, onda je sve moguće.
Po čemu pamtite svoj prvi Eurosong?
- Uff, pamtim ga po tremi, neusporedivoj s ičime što sam dotad radio. Bilo je to u Kijevu 2005. Došao sam na svoju komentatorsku poziciju valjda tri sata prije prijenosa, slagao papire oko sebe prema nekoj svojoj logici, dvadeset puta se spustio s pozicija naših kabina do platoa ispred dvorane. Išlo mi je na živce zašto ostali kolege nisu već na svojim pozicijama, čudio se ukrajinskoj voditeljici, koja je hladnokrvno ispred dvorane stajala s viklerima na glavi i komentirala nešto sa scenaristom... Pojeli su me trema i nervoza, samo sam čekao da počne, a kada je počelo, sve mi je to bio kao neki san. Naravno da pola tih pripremljenih informacija nisam stigao uopće izgovoriti. Tada me angažirao Aleksandar Kostadinov kao šef delegacije, koji jednostavno nije više fizički mogao stići biti i šef i komentirati. I dan-danas, bez obzira na to što nije više u tom poslu, šalje mi poruku podrške prije prijenosa.
Koja je najbizarnija situacija koja vam se na Euroviziji dogodila?
- Uff, bilo ih je... ali izdvojit ću Njemačku, Düsseldorf 2011. Ide prijenos, odjednom buka i vika oko naših kabina, najavim pjesmu, izletim van da vidim što je, kolege sluđeni. Većina, svaki na svom jeziku, urla jer su pukle sve komentatorske veze i govore u prazno. Brzo uletim u kabinu, zovem naše dečke u master HRT-a, i oni u pet minuta uspostavljaju vezu sa mnom, a ja mobitelom prenosim dalje. Naša ekipa majstorski je premostila službene veze koje su pukle. S time da mi je još i baterija na mobitelu bila pri kraju, no, srećom, nakon nekih 30-ak minuta domaćini su sredili svoje telekom veze. Mnoge ekipe iste su se večeri jako pobunile, tražile ponavljanje te večeri, neki su sazvali i "pressice". No, zahvaljujući našim "čarobnjacima" u Zagrebu, mi smo jedna od rijetkih zemalja koja je imala gotovo neprekinut komentatorski prijenos.
Najboljim eurovizijskim komentatorom smatra se BBC-jeva zvijezda Graham Norton. Jeste li ga imali prilike upoznati?
- Da, upoznao sam ga jer smo se doslovno sudarili u jurnjavi prije prijenosa u Tel Avivu. On je jurio na 10 minuta "jedan na jedan" s Madonnom, koja je totalno pobrkala sve u organizaciji i produkciji. Do zadnjeg trena nije se znalo hoće li uopće nastupati iz razno-raznih razloga, a onda, kad je konačno odlučeno da hoće, još smo dobili i dodatne zahtjeve produkcije vezane uz njezin nastup. Primjerice, ne prevoditi simultano njezin intervju, nego ga pustiti pa prepričati. Uglavnom, Graham Norton je, bez obzira na jurnjavu, našao vrijeme za fotografiranje i za tri moja blesava pitanja. Oduševio me jer, uz čitav tim koji ima iza sebe, uz svu tehnologiju, on vjeruje svojom rukom pisanim bilješkama, koje nosi u jednom malom blokiću sa sobom.
Što vas čeka nakon Eurosonga? Koji su planovi, ako ih u ovoj situaciji može biti...
- Naučili smo da nema nekog velikog planiranja, nego pokušati ostati zdrav i pokušati biti odgovoran za zdravlje drugih. A poslovno? Svakoga ponedjeljka s kolegicom Mirnom Maras Batinić vodim TV Bingo, ima nekih sitnih najava festivalskih i ostalih događanja preko ljeta, nekih planova za jesen, koje iz čistoga praznovjerja ne govorim. Vidjet ćemo. Svaki slobodni trenutak je ili s obitelji, ili s bliskim ljudima, a sve češće i sam odem u prirodu, hodam, gledam, slušam, razmišljam. Nekako nas je sve ovo vrijeme odvelo nekim svojim pravcima i putovima.