Otkako je prije sedam godina Momčilo Otašević dobio svoju prvu ulogu u Hrvatskoj, u seriji Nove TV, “Zora dubrovačka”, mladi crnogorski glumac nije stao. Nizao je projekt za projektom, a pritom paralelno igrao predstave i snimao filmove u regiji. Kako je sve to stigao samo on zna.
Sada je doslovno uskočio iz hita “Na granici” u novi programski adut Nove TV za ovu jesen “Drugo ime ljubavi”. Otašević (ponovno) ima glavnu ulogu, onu pozitivca Saše Krpana, pilota, povratnika i nasljednika.
Serija se počela snimati početkom lipnja u Opatiji i njezinoj okolici, te u studiju na Zagrebačkom velesajmu, a s emitiranjem je krenula u nedjelju, 8. rujna u 20.15 sati. Na program te komercijalne televizije vraća se i serija “Na granici”, ali bez Otaševića u toj drugoj sezoni.
- Sa seta ‘Na granici’ odjurio sam na probu ‘Hamleta’ za Crnogorsko narodno pozorište, odradio premijeru i reprize i vratio se odmah u Zagreb na glumačku probu i počeo snimati ‘Drugo ime ljubavi’. No takav tempo mi je drag, to me osvježava, daje mi dodatni vjetar u leđa. Doživljavam to kao poruku - isplati se trud, isplati se rad, igrati fer i dati sve od sebe.
Dođe sve na svoje. No iako znam pomisliti kako sam nešto dobro odradio, opet si ne dozvoljavam drugu pomisao - da je to genijalno. Zapravo sam u konstantnoj dvojbi, uvijek sumnjam u sebe i uvijek se pitam je li to bilo dovoljno dobro. Dobro je svakako što sam ulogu uopće dobio, no jesam li je dobro odradio?
Kako da napredujem, kako da popravim izvedbu? - dijeli s nama Otašević svoja unutarnja previranja česta kod glumaca koji ne dopuštaju da ih zavara trenutna popularnost. Ono oko čega pak Otašević nema ni najmanje dvojbe, žanr je serija koje snima.
- Gluma je gluma, samo koristite različita sredstva. Sada je u pitanju ljubavna serija. Ne znam zašto ljudi bježe od naziva ili mi govore ‘ah ti snimaš sapunice’ kao da je to nešto sramotno ili glupo. Em me nije sramota, em mi nije glupo, em je jako zahtjevno, a i vrhunski je glumački trening.
Dođi onda ti majstore i snimaj. Osam mjeseci, svako jutro od 6 do 19 sati uvečer. Snimi 1200 scena za sezonu, pa mi kaži da je lako - govori Otašević.
Nedavno se sa svojim kolegama, Elizabetom Brodić, Slavkom Sobinom, Stjepanom Perićem, Ecijom Ojdanić, Lindom Begonjom, Vlastom Ramljak...), vratio takvom tempu nakon što su u kolovozu imali ljetnu stanku. Atmosfera je nakon kraćeg privikavanja na dizanja u zoru, kaže, odlična, jer većina se poznaje od ranije.
Doduše, Otaševiću su ipak donekle milije humoristične serije koje je radio (najdraža mu je uvjerljivo “Kud puklo da puklo”), jer se onda ne zeza samo iza, već i ispred kamere.
- Ja sam se dva dana prije povratka ciljano dizao nešto ranije, čisto da mi ne bude šok kada krene taj tempo od šest ujutro. I naravno da nije lako vratiti se u realnost, jer ćemo do Božića raditi skoro svaki dan. To je psihički malo teško, ali to je samo to jedno popodne kada o tome razmišljaš.
I zato je važno da nam je na setu dobro.
Provest ćemo tu tko zna koliko vremena zajedno i daj da se zezamo, da smo svi sretni i zadovoljni jer moramo puno raditi - zaključuje Otašević.
“Drugo ime ljubavi” peta mu je hrvatska serija koju snima. No kada je dobio svoj prvi angažman, a bila je to 2013., “Zora dubrovačka”, nije ni slutio ne samo kako će mu se karijera razvijati, nego ni privatni život...
- Ni na kraj pameti mi iskreno nije bilo. Nekako sam se predao poslu i pustio da posao diktira moj život. Pomirio sam se s tim da se mora raditi, a to nije lako jednom Crnogorcu. Mi smo naviknuli da se malo odmori, da se malo legne, pa sam među ostalim glumu upisao jer sam mislio da se nakon srednje škole više nikada neću morati buditi rano ujutro.
Lijepo imam predstavu navečer, odradim je i mogu dugo spavati... No već na prvoj godini Fakulteta kada sam dobio svoj prvi film, produkcija me skuplja u 5.30 ujutro??? Dođem na drugi set, a ono 12 sati radno vrijeme...
Sada sam se već naviknuo, dvije kave i dobar sam - uz smijeh govori Otašević. I kako je krenuo nije stao.
- Još tijekom studija napravio sam desetak predstava, dva filma i tri sezone serije ‘Budva na pjeni od mora’. Bačen sam u vatru s 19, 20 godina, bilo je i naporno i zanimljivo. Gradiš nešto, ne mogu čak reći ni karijeru, jer nisam imao pojma tada što je to, samo sam znao, da sam dobio ulogu i razmišljao kako stići iz jednoga grada u drugi.
Onda sam zaradio i za auto, osjetio tu radost, radiš, kupio si nešto, a to je dobar osjećaj. Pa sam radio još više. Od tada mi se nije dogodilo, znači punih devet godina, da imam tri tjedna potpuno slobode, niti jednu obavezu - priča glumac.
Tako danas sa svojih 29 godina Otašević ima samo što se hrvatskih serija tiče 1080 snimljenih epizoda, a ukupno u karijeri 10 tisuća odrađenih scena. Kako radi po cijeloj regiji u jednom trenutku mu se dogodilo da u ujutro snima u Zgrebu, popodne je u Beogradu i odmah potom leti za Cipar. Bio mu je to, kaže, osobni rekord u transportu.
U šali mu govorimo kako će zbog toliko rada ostati zbog toga bez crnogorskog državljanstva, a Otašević spremno vraća.
- Je, je, uzet će mi ga sigurno, puno radim, nije to legalno - smije se Otašević na svoj račun. I gotovo mu svaki odgovor završava u šali, osim kada nas razgovor odvede na temu njegova privatnog života. Tu se doslovno, bez ikakve patetike, raznježi. Sa suprugom glumicom Jelenom Perčin 13. kolovoza prošle godine dobio je kćerkicu Mašu. Malena ima sada godinu dana, a u toj dobi karakter se već dobro naslućuje.
- Mali Maša harambaša. Fizički je ista moj tata Duško kada je bio dijete. Imaš te dvije slike jedna do druge i to je ista beba, samo jedna je slika crno-bijela, snimljena davno, a druga u boji iz 2019. A karakter ima lavice.
Pozitivac je, znači i na Jelenu i na mene je, jako je vesela i zbilja nije teško s njom. Razmazit ću je, vjerojatno. Prvo mi je dijete, a i kćeri su za to - da ih tate razmaze. Iako ni ja ni sestra nismo razmaženi, mislim da su nas roditelji podizali baš kako treba, ne bih ništa mijenjao. Ne bih volio zaboraviti niti jedne batine koje sam dobio, jer sam ih zaslužio.
Naravno, ne pada mi na pamet ubrati prut za Mašu, ali da nije bilo pruta za mene, tko zna kakav bi dripac bio - kaže.
Nastoji što više vremena provesti s obitelji i iako im se nije lako organizirati, na kraju to uspijevaju.
- Kombiniramo, smišljamo, evo sada Jelena radi predstavu, ja snimam, ali ako imam pauzu od 10 do 14, a ona tada odlazi na probu pa sam ja s Mašom. Uz malo sreće sve uspijemo.
Čak je Jelena snimala film ‘Korporacija’ u Ljubljani kada su Maši bila samo tri mjeseca, pa ju je vodila sa sobom i u stankama snimanja dojila. Da se sve nekako, jer svjesni ste da se mora raditi, malo je uloga, a glumaca puno - govori.
S druge strane sreća je što su iz istog faha, pa dobro znaju što znači glumački život. Međusobno se podržavaju, dijele sreću zbog uspjeha, iskrenu kritiku bez poštede, izjadaju se, premda o poslu kada su doma, nastoje što manje pričati.
A to pred toliko obaveza, jer Otaševića vjerojatno čeka i snimanje filma “Po tamburi” redatelja Stanislava Tomića, zapravo i ne čudi. Zato će radije iskoristiti slobodan trenutak da okupa svoju kćerkicu i prije vremena za spavanje, jer dugo nije, a mijenjanje pelena mu je prema svemu sudeći mačji kašalj.
- Presretan sam u ovoj ulozi i oca muža. Sada sam ja neka glava obitelji, sada ja trebam graditi i stvarati. Ugledam se na svog oca i pitam ga milijun puta za savjet i pokušavam se sjetiti kako je on postupao s mojom sestrom Sanjom i sa mnom.
I uživam. Mislim da sam stvoren za ulogu oca i supruga, stvarno mi je prelijepo. Otkad sam oženjen i otkad imam dijete, ljepše se budim...