Za najveću medijsku nagradu Zlatni Studio, u kategoriji za najboljeg filmskog glumca, nominiran je Zdenko Jelčić za ulogu Jakova u filmu "Menhetenska odiseja".
- Vrlo sam počašćen što sam nominiran, bio mi je ugodan osjećaj. No, onaj tko dobije nagradu neka zna da sam je ja zaslužio, nema nikakvih problema - samouvjereno će glumac Zdenko Jelčić.
Glasajte za nominirane u kategorijama za nagradu Zlatni Studio
- Vjerovao sam da se mene mora nominirati zbog ove uloge, jer onaj tko je pogledao film 'Menhetenska odiseja' i mene nominirao, shvatio je da je to najbolje napravljena uloga, ne ove godine, nego u posljednjih deset godina u Hrvatskoj. Jako sam se potrudio i imao sam dobru osnovu, kao stariji iskusni glumac. Nažalost, film je pogledalo samo 50-ak ljudi i mislim da ću dobiti minimalno glasova jer ljudi nisu imali priliku pogledati film, a kako će onda glasati - dodaje.
Radnja propituje odnos sluge i gospodara. U toj igri podčinjenosti otkriva se bizarni sukob generacija, u odnosu spram prošlosti i povijesnoj sadašnjosti, ljubavi i psećoj perspektivi bivanja u svijetu.
- U filmu se radi o starom glumcu Jakovu koji ima psa i jako ga voli, on je već star i prošla je njegova karijera, otprilike mojih godina, i on traži nekog mladog čovjeka da mu čuva šnaucericu Mitzi, odnosno šetača. Međutim, kako je Jakov star i izopačen, on počinje mučiti mladića Danijela i na koncu ga pretvori u psa. Početak je to posebne dinamike koja se razvija između Danijela, Mitzi i Jakova, koja propituje odnos sluge i gospodara - objašnjava.
"Menhetenska odiseja" u režiji Marija Vrbančića napravljen je bez novca, rad koji pati od prevelikih ambicija u nažalost amaterskoj izvedbi.
- Film nema produkciju niti reklamu. On neće ići u kina, na televiziju, a može ga pogledati samo onaj tko se direktno obrati redatelju Mariju Vrbančiću. Ovaj film je napravljen bez ijedne kune, a uopće ne sliči na balkanski, nego na europski film. Definitivno je izuzetan.
Jelčić je na proteklom 68. Pulskom filmskom festivalu primio Nagradu "Fabijan Šovagović" koju Društvo hrvatskih redatelja dodjeljuje za izuzetni glumački doprinos hrvatskoj kinematografiji, a nominiran je bio i u Sarajevu za najbolju tv ulogu.
- Nisam otišao u Sarajevo i nisam dobio nagradu za najboljega glumca u tv serijama, ali mi je prijalo to što su me nominirali. Znam da sam dobar glumac a još je ljepše kad to netko potvrdi nominacijom, nagradom. A nagrada za životno djelo mi je najveća nagrada koju filmski glumac može dobiti.
Otkrio nam je da pamti svoj lik komandanta Ljube u jednoj od kultnih domaćih serija "Kapelski kresovi".
- Taj lik pamtim samo po dobru. Došao sam direktno iz vojske u Delnice, imao sam 27 godina, a boravili smo devet mjeseci u Gorskom kotaru. Skitao sam se po Novom Vinodolskom i Opatiji, tako da mi je bilo fantastično. Tu je bilo puno volje, spavali smo u hotelu, zezali se na snimanju. Uloga je bila odlična, a serija je bila masovno gledana, što je u biti i najbitnije - nastavlja.
Jelčić je otkrio što je njemu najbitnije.
- Pristojnost je najvažnija, a da bih takav ostao, ja sam se obrazovao. Vrlo brzo sam shvatio da ako se ne misliš baviti dramskom umjetnošću kao umjetnošću, onda se ne isplati niti raditi. Ja sam inzistirao u svakoj ulozi da to sliči na umjetnost, da se primakne njoj na neki način i da ne bude nekakvo baljezganje, pričanje gluposti, dolaženje na scenu nespreman, nego da to bude nastup koji će publika zapamtiti, kao i ja, naravno - zaključio je.
