Saša Kopljar (54) najdugovječniji je voditelj Dnevnika u novijoj hrvatskoj povijesti. Duhoviti Slavonac novinarstvom se počeo baviti u tinejdžerskim danima u svom Osijeku, a odmah nakon stupanja pred televizijske kamere dobio je epitet jednog od boljih hrvatskih voditelja. Već četrnaest godina vodi najgledaniju informativnu emisiju u zemlji, a prije nekoliko godina jedno je istraživanje pokazalo kako je upravo Kopljar televizijsko lice kojem gledatelji najviše vjeruju. Prijaju li mu svi ti komplimenti i kako se osjeća uoči obilježavanja četrnaeste godišnjice svog rada na Novoj TV?
- Kako se osjećam? Ha, jednako kao i na svakom rođendanu - naglašeno osviješten spoznajom o svojim godinama (smijeh)! Bojim sa da nema nikakve dileme oko činjenice da ovaj posao radim najdulje u Hrvata. Valja se prisjetiti da sam u voditeljskoj stolici - s ponekom stankom - od veljače 1992 godine. No, od rekorda ove vrste puno mi je draže to što me posao koji radim iskreno veseli. I to više nego ikada!
Na koji ćete način proslaviti četrnaestu godišnjicu rada na Novoj TV?
- Kao i sve godišnjice ranije, s kolegama u redakciji uz šarenu tortu!
Koliko ljudi u prosjeku gleda Dnevnik Nove TV?
- U Osijeku bi rekli: metar ljudi. Što bi značilo jako, jako puno. Dnevnik Nove TV uvjerljivo je najgledanija središnja informativna emisija, u prosjeku ga prati više od 550.000 gledatelja. Zanimljiv je podatak da je posljednjeg dana 2016. bio i najgledanija emisija u cijeloj zemlji. 2017. godinu odlično smo započeli, i to s 40 posto udjela u gledanosti prosječno u prvih osam dana. Morate priznati - sjajni rezultati.
Zna se dogoditi da sve naše televizije u pojedinim danima imaju iste vijesti, no unatoč tome vaš Dnevnik i dalje je najgledaniji. U čemu je tajna?
- Tajni nema, sve je, kako bi se reklo - transparentno! Imamo vrhunski tim urednika, reportera, novinara, komentatora i voditelja koji žive svoj posao i rade ga s puno strasti, a gledatelji to prepoznaju. Imamo najmoderniji studio u zemlji, koristimo najmodernije atraktivne tehnologije. Vijesti donosimo vjerodostojno i objektivno. Pa tko nas ne bi gledao?
Kako objašnjavate da je Dnevnik Nove TV gledaniji i od popularnih zabavnih TV formata? Znači li to da je publici politika interesantnija od zabave?
- Društvena i politička događanja tiču se svakoga od nas, a Dnevnik nam omogućava da uvijek budemo informirani, što smatram vrlo važnim. Tome učim i svoju djecu pa Dnevnik, kad ga ne vodim, s užitkom pogledamo zajedno i prokomentiramo zbivanja. No, i zabavni program Nove TV najgledaniji je u svom segmentu.
Na što ste u proteklih četrnaest godina, kao voditelj na Novoj TV, bili najviše ponosni?
- Kako radim na komercijalnoj televiziji, radni dan mi obično počinje pogledom na izvještaj o gledanosti prethodnog dana. Naši odlični rezultati ono su na što sam jako ponosan - kad se već tu svakoga dana pokazujemo i puno toga kvalitetnoga prikazujemo, dobro je znati da to mnogi i gledaju.
Kakve emisije vi volite pogledati u svoje slobodno vrijeme?
- Ja sam vam nepopravljivi filmofil kojemu se ukućani okrutno izruguju što gleda i crno-bijele filmove s neengleskog govornog područja. Obožavam neke serije - Breaking Bad, Boardwalk Empire, Fargo, True Detective, Seinfelda... Gledam preeeviše sporta, putopisne dokumentarce i, malo po malo, prođe dan! (smijeh)
Pratite li središnje informativne emisije svoje konkurencije i grizete li se kad vidite da imaju neku vijest koju vi niste imali, tj. likujete li, poput svakog novinara, kad vidite da ste vi sa svojom ekipom posao odradili bolje?
- Naravno da smo ponosni kad neku priču donesemo prvi, no puno nam je važnije da to odradimo najbolje. Još kao reporter, u svaki sam prilog unosio puno žara, a danas mi je takve priloge zadovoljstvo najaviti u Dnevniku. To je dio zbog kojeg najviše uživam u svom poslu i lagao bih kad bih rekao da mi ne laska to što smo najbolji. Ne likujem nad time, ali me iskreno veseli.
Kada ste posljednji put izvještavali s terena i mami li vas ideja da se ponovo okušate u ulozi reportera?
- Uh, davno je to bilo. Još tijekom Domovinskog rata, kada sam radio kao ratni reporter. Ma, ponekad se javi želja... Napravio sam u mladosti i nekoliko reportaža u pomaknutom stilu Jeanne Moos sa CNN-a ili sada naše Barbare Golje, bilo bi zgodno opet se poigrati na taj način.
Novinarstvom ste se počeli baviti koncem osamdesetih kao osječki tinejdžer. Što vas je privuklo tom poslu?
- E, da sam barem krajem osamdesetih bio tinejdžer! Počeo sam u Večernjem listu, bili su dobri honorari, moglo se na količinu dosta zaraditi, a i ego je učinio svoje: baš sam se veselio vidjeti svoje najprije samo inicijale, pa onda i cijelo ime u potpisu članka. (smijeh) Istina je da mi je posao novinara bio izazovan, sviđalo mi se biti na poprištu najvažnijih događanja i pisati o njima.
Jeste li kao klinac maštali o nekom drugom zanimanju?
- Ne, nisam se vidio ni u čemu drugome. Školovao sam se i za liječnika i za profesora, ali znao sam da se time neću baviti. Da nisam to što jesam, bio bih u velikim problemima (smijeh).
Imate li uzore u svom poslu?
- Nemam.
Što najčešće radite u slobodno vrijeme?
- Trudim se biti što više s obitelji. Baš su zabavna ekipa!
Poznato je da je vaša majka bila velika operna pjevačica Gita Šerman-Kopljar. Jeste li od nje naslijedili dobar glas koji ste svojoj publici prije par godina neplanirano pokazali dok ste, pripremajući poslijepodnevne vijesti, zapjevali ‘Samo jednom se ljubi’?
- Istina je da često nešto pjevušim ili zviždukam, pa nije čudo da ponekad pokoja nota pobjegne i u eter. Tu sam naviku i naslijedio od svoje majke, dobro ste rekli, velike i svestrane umjetnice, ponajprije prvakinje operete i mjuzikla, pa onda i operne solistice, ali i dramske glumice.
Vaša kći Ariana (17) počela je graditi respektabilnu modnu karijeru. Kako gledate na to? Imate li očinske strahove pri pomisli na svoju curicu samu u bijelom svijetu?
- Što se tiče Arianine karijere, počelo je obećavajuće, a tek ćemo vidjeti u što će se razviti. Hrabro je od nje što se uopće upušta u tu borbu na svjetskoj sceni. A strahovi? Dakako da postoje, svakim polijetanjem aviona i svakim njenim ulaskom u podzemnu željeznicu u Londonu ili Parizu. Ali, Ariana je čvrsta cura, koja se zna brinuti za sebe i ima naše puno povjerenje. Uz to, nikada nije sama: ili smo mi uz nju, ili netko iz agencije.
Vaš odjevni stil mnogi hvale i kopiraju. Koliko pratite modu?
- Više pratim zbivanja na modnoj sceni nego modu. Važno mi je kako izgledam, no nisam tip koji puno razmišlja o tome što će odjenuti i je li to in, to me umara. Osim toga, najčešće nemam ni vremena za slaganje nekih posebnih kombinacija.
Što biste napravili da vam jednog dana vaš sin Fran (15) kaže da bi volio biti novinar?
- Mislim da je tu Fran potpuno na ćaću. Taj će vjerojatno u 25-oj razmišljati: ‘A koji faks sada da upišem?’ Možda me demantira... Ma, kako bude nek’ bude, nek’ je čovjek sretan!
Ove godine sa suprugom Renatom proslavit ćete osamnaestu godišnjicu braka. Na koji način ćete to napraviti?
- Mislim da će to biti prigoda za neko lijepo putovanje. Ne nužno daleko i egzotično, dovoljno je ponekad otići do Dalmacije ili Istre. Ali, tko zna, ima vremena do tada...
Jednom ste rekli da vas je Renata, između ostalog, osvojila izvrsnim kuhanjem. Kakav ste vi kao kuhar, koji su vaši specijaliteti?
- Kada smo se (međusobno) osvajali, Renata nije često koristila kuhanje kao adut. Ali zato danas... Njezina je kuhinja posebna priča! Nevjerojatno je koliko ljubavi, mašte i umijeća unosi u svako jelo! Kuha svaki dan, nerijetko i po dva i čak tri različita ručka jer, eto, neki od nas ne vole baš sve jesti (Fran, neću te imenovati)! Trudi se, ponajprije zbog Ariane, ali i zbog ostatka ekipe, kuhati zdravo. Vjerojatno bi još i više eksperimentirala da nas dvoje nismo na nekakvoj permanentnoj dijeti kojoj se ne, nažalost, ne vidi kraja! (smijeh)