Pred sam kraj serije "Dar Mar" naš istaknuti glumac Goran Grgić uskače u ulogu Vinka, samodopadnog načelnika Gizmova, u kojoj je, otkriva, jako uživao. Glumac koji se nedavno itekako uspješno okušao u pjevanju prilično je zaposlen u svojem matičnom kazalištu, HNK-u, čeka ga i uloga u seriji "Mrkomir Prvi", a planira se i iskušati u spisateljskim vodama.
Kao načelnik Gizmova Vinko, unosite priličan nemir u seriju 'Dar Mar'. Kako vam se sviđa uloga?
- Istina, pomutim do kraja situaciju i unesem nemir, preokrenu se mnoge zadane, ustaljene i već učvršćene pozicije, pa i bivšeg načelnika. Uzdrmam cijelu situaciju i čini mi se da su autori na duhovit način dobro osmislili lice koje će pred kraj serije i ove sezone otvoriti mogućnosti za razne buduće zavrzlame.
Je li bilo zanimljivo igrati Vinka unatoč tome što nije simpatičan lik?
- Iznenadilo me koliko to lice ima dorađenosti, koliko su mu autori dali više njegovih obraza, tajni i mogućnosti na kojima se može razvijati. U principu je negativan lik, ali mnogi su takvi, baš zbog svoje pohlepe i potrebe da se guraju, dobiju poziciju u tom malom mjestu, pokazuju svoje najlošije lice. No, sve to kroz komediju, zezanciju i duhovite zavrzlame.
Neko vrijeme vas nije bilo u televizijskim projektima. Jeste li se poželjeli seta?
- Nisam baš imao ni vremena, treba se posvetiti, a ovo mi je bila najbolja forma - biti u 20, 30 epizoda, koliko sam bio slobodan. Jako me razveselilo što sam opet ušao u taj jedan sistem 'slapsticka', serije u kojoj se možeš poigrati, pokazati neko svoje malo drugačije lice.
Krajem prošle godine vrlo ste se uspješno prvi put u životu okušali i u profesionalnom pjevanju, s Danijelom Pintarić u pjesmi "Dravski bal". Ostajete li u glazbenim vodama?
- U 'Dravskom balu' prvi sam put pustio glas, prvi sam se put to usudio pred Danijelom, koju dugo poznajem, i ostalim autorima pjesme, Tonijem Eterovićem i Leonardom Baksom. Prvi put sam se usudio pustiti glas. Oni su znali da imam neke mogućnosti i kapacitete iako to sebi ne bih nikada dodijelio. Međutim, pjesma je kabaretska, teatarska. Upustio sam se u tu avanturu koja je ispala izuzetno uspješna. Dobili smo Grand Prix na festivalu u Međimurju, što je stvarno nešto što me iznenadilo. No, neću stremiti tome iako me već sad zove kolega Nikša Kušelj, koji radi s Antom Gelom događaj u sjećanje na Arsena Dedića, koji će biti ispred zagrebačkog HNK-a. Ima neke ideje sa mnom, pa ćemo pokušati malo opet pustiti glas uz Arsenove pjesme i, naravno, recitacije te se nadam napraviti jedan lijepi hommage Arsenu. Mislim se malo upustiti u to.
Znači, o albumu ne razmišljate?
- Ne, uopće nemam takve ambicije, samo poigravanje i iskušavanje sebe, micanje iz zone komfora, da iskušam koliko mogu, koliko se usudim i koliko se snalazim u tome. Lijepo sam se osjećao, ali moje su prirodno stanište pozornica i govor, ostalo je samo igra.
Bez obzira na tešku sezonu za glumce, prilično ste zaposleni u svojem matičnom kazalištu?
- Za razliku od mnogih teatara u Europi, ipak smo izgurali da imamo program. Smišljali smo razne predstave i situacije, tekstove, kako bi mogli funkcionirati. Publika nas je izuzetno podržala, tražila se karta više bez obzira na sve. Pregrmjeli smo nekako situaciju prilično neranjeni. Osjećali smo se potrebnima i vrijednima. Najbolje rješenje u takvoj situaciji jest da ipak postojimo, radimo, da se nismo začahurili, nego smo tražili sva moguća rješenja da se održimo u kondiciji i da održimo predstave na repertoaru.
U koliko predstava igrate?
- Imam pet, šest naslova u HNK-u koji su aktualni. Pomalo izbjegavamo velike komade kao što su 'Ljudi od voska', 'Idiot', 'Svaki tvoj rođendan', predstave koje su kompleksne i u kojima nas je puno na pozornici. Tražimo manje forme kojima možemo premostiti ovu situaciju. Vratit ćemo se i starim komadima, nisu skinuti s repertoara, no takva je godina i malo smo ih stavili na čekanje.
Imate li kakav film, novi tv ili kazališni projekt u planu?
- Gostujem u Vinkovačkom kazalištu. Radimo na predstavi Ive Brešana 'Viđenje Isusa Krista u kasarni V. P. 2507', koja će ubrzo izaći. Prva će izvedba biti u Šibeniku, na otvaranju Brešanove spomen-sobe u tamošnjem HNK-u. Poslije toga me zvala Snježana Tribuson za seriju 'Mrkomir Prvi'. Još je puno projekata u planu, no o tom potom.
Planirate li nastaviti tradiciju festivala u Novalji?
- Svaki tjedan jedna predstava, cijelo ljeto. Budući da se tamo otvorio i novi kulturni centar te ponukani velikim interesom publike, a budući da je festival kazališta izuzetno dobro primljen, tijekom godine bit će gostovanja, pa će Novaljci moći uživati u predstavama i izvan sezone, kada su najviše okrenuti ugostiteljstvu i svemu ostalom, a tijekom godine imat će mogućnost vidjeti najbolje od onoga što izaberemo.
Često ističete da su vam supruga Ivana i vaše troje djece najveća podrška. Koliko imate vremena za obitelj?
- Velika je promjena u odnosu na lockdown, kad smo konstantno bili zajedno. Poželio sam si za novu godinu da me što manje vide doma, da me se zažele. Dosta smo doma okrenuti jedni drugima. Istina, imam puno posla, ali djeca su, na sreću, veća, pa nisam toliko potreban biti permanentno prisutan. Pronađem vrijeme da se podružimo, savjetujemo, razgovaramo, volimo i živimo zajedno.
Planirate li u skorije vrijeme neki novi izazov?
- Volio bih naći vrijeme da nešto suvislo stavim na papir. Imam puno ideja.