Arija Rizvić (26), redateljica i glumica, u subotu će pred televizijskom publikom premijerno zapjevati u showu "Zvijezde pjevaju" uz svog mentora Marka Kutlića. Tijekom snimanja showa, kaže, tremu nije imala, ali priznaje da joj neće biti svejedno gledati svoju pjevačku premijeru na HTV-u.
U showu 'Zvijezde pjevaju' ušli ste doslovno u zadnji tren. Što je presudilo da pristanete sudjelovati u ovom projektu?
- Da, u show sam ušla zadnja, i to samo nešto malo više od tjedan dana prije snimanja prve emisije. U vrijeme poziva radila sam prvi dio priprema i proba za novu predstavu, ali s obzirom na to da obožavam pjevati i da sam voljela gledati 'Zvijezde pjevaju' kao mala, nisam se puno dvoumila - u manje od 24 sata uspjela sam presložiti raspored ostalih projekata da se ne kosi sa snimanjem showa i pristala.
Pjevanje pred publikom za vas nije nepoznanica. Nakon Škole solo pjevanja, nastupali ste i u mjuziklu 'Guslač na krovu'. No natjecateljski show na televiziji ipak je nešto sasvim drugačije: čega vas je tu najviše bilo strah?
- Ovo je jedan drugačiji format, snima se na TV-u, a postoji i žiri i publika koji te ocjenjuju.
Nisam imala strah, samo jednu drugačiju tremu nego što je imam pred premijere svojih predstava. Perfekcionist sam i volim da sve bude najbolje moguće izvedeno, ali sam i jako uživala.
Što je najvažnije što ste naučili od svog mentora Marka Kutlića?
- Marko je divan mladi čovjek i glazbenik. Različiti smo: ja sam temperamentnija, on je smireniji, što je na kraju na mene dobro utjecalo. Što se tiče pjevanja, maknuo me je iz moje zone komfora i pomaknuo neke granice za koje nisam niti znala da ih u pjevanju mogu prijeći.
Na kakvoj ste glazbi odrasli, što volite slušati?
- U mojoj kući se slušalo doslovno sve. Od klasike do zabavne glazbe, što mi je drago da me se nije ukalupilo od malena i da sam uvijek imala slobodu sama birati što mi se sviđa ili ne. Ali kako sam rođena Riječanka, najviše sam slušala alternativni rock, a najviše me obilježila glazba Damira Urbana i Let 3.
Čime vas je sama Rijeka obilježila?
- Rijeka je poseban grad, slobodan, neopterećen, za mene mističan. Obožavam taj industrijski štih, duge šetnje po Harteri, odlaske na rock koncerte, Kont. Za mene je Rijeka mali Berlin.
Sva ta atmosfera je na mene utjecala i kroz umjetnički rad i neku moju estetiku. Drago mi je da sam imala priliku raditi s puno divnih riječkih umjetnika koji su utjecali na mene još dok sam bila dijete, najviše pamtim prve dječje plesne predstave u HKD-u iz kojih se stvorila tolika ljubav prema teatru i izvedbenoj umjetnosti. Što se tiče društva, moje najbolje prijateljice iz Rijeke su se preselile u Zagreb, tako da sam sretna što svoj riječki krug imam i u Zagrebu.
Roditelji su vam odvjetnici, vi ste umjetnica. Što su vam tata i mama rekli kada su shvatili da ćete se u životu baviti umjetnošću? Jesu li bili zabrinuti zbog 'nesigurnosti' tog posla?
- Moji roditelji su moja najveća podrška. I upravo su oni bili ti koji su razbijali moje strahove, a ne ja njihove. Kad su prepoznali moju iskonsku ljubav prema teatru i kad sam im rekla u srednjoj školi da ja ne mogu odabrati niti jedan drugi faks osim Akademije, oni nisu niti jedan trenutak pokušavali to promijeniti. Njima sam najviše zahvalna na svemu.
Je li se tko u vašoj obitelji bavio režijom ili glumom?
- Nitko u mojoj obitelji nije kazališni umjetnik, ali svi jako vole ići u kazalište (no zato imam na raspolaganju doktore, građevinare, odvjetnike... (smijeh), jedino je moja teta umjetnica, ona je akademska kiparica i restauratorica u Zagrebu.
Zbog čega ste nakon nekoliko hvaljenih predstava lani odlučili prihvatiti televizijsku ulogu u seriji Nove TV?
- Gluma prati moju režiju prirodno i spontano. To su za mene dvije isprepletene stvari i ja smatram da svaki redatelj mora biti i glumac i mora se bar jednom u životu naći u poziciji glumca. Prvo sam glumila u raznim glumačkim ispitima na ADU, zatim sam u 2019. godini ostvarila glavnu ulogu Margarete u predstavi 'Faustov Mefisto' u HNK Zagreb, što mi je bilo veliko iskustvo, a i čast dijeliti pozornicu s Jasnom Bilušić, Nikšom Kušeljem, Slavkom Juragom…
Glumu u sapunici nikako ne podcjenjujem i ne volim kad je se podcjenjuje, tko god se našao u toj poziciji zna koliko je to zahtjevno i koliko iziskuje glumačke vještine i rada. I mogu reći da sam upravo na toj seriji naučila o radu, profesionalnosti, glumi, produkciji, režiji, međuljudskim odnosima, pa i puno više nego na nekim kazališnim projektima. Uloga buntovnice Maje Krpan mi se svidjela i uživala sam svih deset mjeseci snimanja serije.
Trenutno radite na predstavi 'Da sam ptica' S Tarikom Filipovićem i Dariom Lorenzi...
- Da, to je moj autorski projekt kojim se bavim dosta dugo, rekla bih i intiman, tekst je napisala dramaturginja Nikolina Bogdanović, a radi se o dvoje ljudi, bračnom paru koji je silom morao napustiti svoje domove, svoju državu i sad pokušava izgraditi, sakupiti krhotine svog identiteta u novoj sredini. Priča je to o jednoj izgubljenoj generaciji, njihovim snovima i izgubljenim sjećanjima. Premijera se planira krajem godine, i to u dva grada, i jako se veselim ovoj predstavi.
Što radite u slobodno vrijeme?
- Volim vježbati i igram tenis, to mi je otkriće ove godine i zaljubila sam se odmah u taj sport već nakon prvog treninga. Jako me opušta i to je moja meditacija. Također obožavam izlaske i druženja.