Dnevnik Nove TV nije mogao bolje stići do svog 21. rođendana, koji će proslaviti u subotu 10. listopada.
Od 2010. najgledanijoj središnjoj informativnoj emisiji u Hrvatskoj prema udjelu u gledanosti ovogodišnji rujan bio je najsnažniji mjesec u cijeloj 2026., ali i najbolji rujan u posljednjih pet godina.
U usporedbi s prethodne dvije godine, Dnevnik Nove TV bilježi veći udio u gledanosti nego u istom razdoblju 2024. i 2025., i to u obje ciljane skupine, a svaki Dnevnik u prosjeku dosegne više od pola milijuna gledatelja.
Redakcija im okuplja više od 80 ljudi, a tijekom godina kako su bili stabilno gledani, bili su to i kadrovski, barem što se tiče lica koja su u javnosti više eksponirana. Velika je promjena bio odlazak direktorice Ive Gačić koju je potom 2015. uspješno naslijedila Ksenija Kardum. Drugi novitet bilo je uvođenje trećeg voditeljskog tandema prije nešto manje od pet godina, a treći i ujedno posljednji ovogodišnji je odlazak Petra Pereže na konkurentsku televiziju, da bi njegovu poziciju preuzeo Stipe Sladoljev. Cjelokupna redakcija proživjela je više transformacija, što uobičajenih medijskih transfera, ali, nažalost, i preranih odlazaka Tatjane Krajač i Mislava Bage. No, sve u svemu, imali su malo potresa, što je bez sumnje pridonijelo uspjehu Dnevnika Nove TV jer kod takvih formata gledatelji cijene dosljednost u svakom pogledu. Voditeljske parove danas čine Marija Miholjek i Saša Kopljar, Romina Knežić i Stipe Sladoljev te Valentina Baus i Dino Goleš, koji su nam otkrili koji su za njih bili najljepši, najpotresniji i najstresniji trenuci u Dnevniku, oni koje najviše pamte.
MARIJA MIHOLJEK
- Više od 7660 Dnevnika je iza nas, a sjećanja otvaram onim prvim koji je za mene bio sve u jednom: kad je počeo najstresniji, a kad je završio najsretniji! Prvi Dnevnik, probijanje leda, mladi voditelji koji su dobili veliku priliku, ali i veliku odgovornost da najbolje moguće prezentiramo rad svih naših kolega. Petar i ja smo danima prije vježbali u studiju, prolazili tehničke detalje, išli na govorne vježbe, ali kada je napokon došao taj 10. listopada 2005., a sat odbrojavao sekunde do 19 sati, malo je reći da nam nije bilo svejedno. Nikad neću zaboraviti osjećaj kad smo na kraju tog prvog Dnevnika rekli ‘Hvala i doviđenja‘, a u studiju se prolomio pljesak cijele redakcije i drugih kolega iz svih odjela koji su nas došli podržati. Uspomena za cijeli život - prisjeća se Miholjek.
Pamti dobro i prvi Dnevnik iz novog studija 2. listopada 2022., koji je odradila s kolegom Kopljarom, a kojem su prethodili tjedni i tjedni pripreme i rada na dvije adrese, onoj staroj na Remetinečkoj i novoj u Buzinskim krčima na koju se Nova TV preselila.
- S velikim uzbuđenjem i emocijama pratila su se svih ovih godina sportska natjecanja i iz sveg srca navijalo za Hrvatsku. Posebno napeto, burno i glasno bilo je protiv Brazila, totalna euforija! Penali traju, a treba ući u studio. Ne da smo Saša i ja ušli, nego smo utrčali! Mislim da se nikad nismo brže ozvučili, ali bilo je kao u pjesmi, neopisivo - uz smijeh dodaje Miholjek.
Ima i svoju najomiljeniju odjavu Dnevnika što može zahvaliti braći Sinković.
- To je bilo toliko neočekivano da smo Saša i ja danima bili pod dojmom nevjerojatne pozitive naših genijalnih sportaša. Kad su završili razgovor u studiju, krenula je prognoza, mi smo bili spremni za jednu klasičnu odjavu, a oni su za to vrijeme pitali našu Anitu Kajtazi Roth: ‘Smijemo li mi uletjeti na kraj za jedan selfie?‘ Anita im je rekla: ‘Tko sam ja da olimpijskim pobjednicima govorim što da rade?‘ Hvala Martinu i Valentu na najdražoj odjavi Dnevnika - otkriva.
Mnogo je tu trenutaka koji su joj ostali u pamćenju jer su iza njih nebrojene izvanredne situacije, veliki događaji, priče koje su ostavile trag.
- Puno toga prošli smo zajedno tijekom više od dva desetljeća i teško je izdvojiti sve situacije i ljude koji su ostavili trag u sjećanju i srcu. Svakako neizbrisiv trag na tom putu dugom 21 godinu ostavili su brojni kolege koji su dali svoj obol Dnevniku Nove TV. Neki od njih, nažalost, više nisu s nama, ali sjećanja na naše reportere Tatjanu Krajač i Mislava Bagu, meteorologa Milana Sijerkovića, urednika Antuna Maslu i montažera Vedrana Buljubašića zauvijek su tu - napomenula je Miholjek.
SAŠA KOPLJAR
- Nema Dnevnika koji prođe apsolutno glatko, bez imalo stresa. Pitanje je samo kako reagirati u takvim situacijama, ostati pribran, izvući se iz nevolje i vratiti vlak koji prijeti iskočiti iz tračnica na predviđeni kolosijek. Ono što pamtim veliki su događaji i trenuci kada smo i sami, unatoč profesionalnoj distanci, bili svjesni da uživo svjedočimo nečemu što će se dugo pamtiti. Jedan od takvih trenutaka bile su izvanredne vijesti nakon oslobađajuće presude generalima. Ivana Petrović javljala se uživo iz Haaga, redakcijom se prolomio pljesak, a emocije je u tom trenutku bilo teško potpuno sakriti i pred kamerama - kaže Kopljar.
Često im je, kako otkriva, baš kao i kod drugih stresnih profesija, humor i smijeh ispušni ventil. Tijekom Dnevnika cijelo vrijeme čuju ekipu u režiji i gotovo da nema dana da se nečemu svi zajedno ne nasmiju.
- Naravno, u pravilu se na vrijeme priberemo i profesionalno nastavimo dalje. No, nije nam to baš uvijek polazilo za rukom. Jedan od trenutaka koji nam gledatelji i danas znaju spomenuti bila je vijest o novim pravilima Europske unije koja su se odnosila na krastavce. Kad sam se počeo smijati, smijeh se proširio na Mariju i režiju i jednostavno nismo mogli nastaviti. Spasila nas je Ana-Marija Vuković koja je ranije krenula sa sportskim blokom. U svoju obranu mogu samo ponoviti ono što sam rekao i tada: nisu to bili obični krastavci, nego zakrivljeni - ističe Kopljar.
Nakon više od dva desetljeća i tisuća Dnevnika teško mu se svega i prisjetiti.
- Sreća što imam Mariju! Često me podsjeti na događaje, situacije, pa čak i ljude koje smo već upoznali, a i ovoga se puta puno bolje od mene prisjetila svega što smo zajedno prošli - uz šalu je završio Kopljar.
ROMINA KNEŽIĆ
- Pamtim taj datum: 20. ožujka 2013. Pamtim dan, trenutak kada je umrla djevojčica Nora Šitum. Sjećam se Nore, njezinih roditelja. Sjećam se svih onih ljudi koji su se ujedinili oko nade. Nora nije bila samo ime u jednoj priči. To je bila priča koju su ljudi osjećali osobno. Njezinu borbu pratili su ljudi diljem naše zemlje, ali i regije. Cilj je u početku bio prikupiti oko tri milijuna kuna za Norino eksperimentalno liječenje. Onda je stigla nova procjena, trošak liječenja povećan je na više od 4,5 milijuna kuna. I ljudi nisu odustali. U samo nekoliko dana prikupljeno je više od pet milijuna kuna, dovoljno da Nora može otići na liječenje u SAD - otkriva se Knežić.
Ljudi su se, nastavlja voditeljica, uključivali pomoći kako su mogli. Donirali su, zvali, dijelili apele. I svi su čekali istu, dobru vijest. I oni su je čekali u redakciji, znali su koliko se očekuje da će liječenje donijeti preokret.
- Onda je stigla vijest koje smo se svi bojali i tu informaciju morala sam izgovoriti javnosti. Borila sam se kako pronaći snagu da ono što osjećam ne preuzme ono što moram reći i što nitko nije želio čuti. ‘Nora nije izdržala liječenje.‘ Neke vijesti odradite profesionalno i ostavite ih iza sebe, a neke ponesete sa sobom. Malena Nora bila je jedna od njih. Ali, ostavila nam je nešto u naslijeđe, onaj osjećaj što nikada ne blijedi. Da je čovjek prije svega čovjek. I da neke razlike, koliko god ih neki naglašavali, nisu važnije od te činjenice. Zato je postala simbol ljubavi koja je nadživjela njezin život - ističe Knežić.
Kad je riječ o Dnevniku koji joj je ostao u najljepšem sjećanju, to je onaj kada je izabran papa Lav XIV. Bilo je tu jako puno priprema, razgovora, istraživanja. Nije bilo dovoljno znati što se događa, trebalo je pronaći način da se sve približi gledatelju.
- I, naravno, tog dana bilo je pozitivnog stresa. Onog dobrog novinarskog nemira kada znaš da si dio nečega velikog, da se događa trenutak koji će se pamtiti i da imaš odgovornost taj trenutak prenijeti dostojanstveno. I možda najvažnije, da radiš nešto što ima trajnu vrijednost. To mi je jedno od najljepših voditeljskih iskustava. Ne zato što je bilo lako, nego zato što je tražilo puno - govori Knežić.
STIPE SLADOLJEV
- Od 21 godine Dnevnika Nove TV, ja ga vodim četiri i pol mjeseca, što čini manje od dva posto. Zaista mi izbor nije tako velik kao nekim drugim kolegama (smijeh). Ali, u redu, dugo sam vodio sportski dio Dnevnika. Tu mi se možda najviše u pamćenje urezalo gostovanje Mirka Filipovića uživo u studiju 1. ožujka 2019. kada me šokirao objavom kraja karijere. Ugostio sam ga dva tjedna nakon njegove velike pobjede protiv Roya Nelsona u Bellatoru. Cro Cop je tada imao 44 godine i niz od deset pobjeda zaredom, pa se iščekivao njegov idući potez. Uoči razgovora pripremio sam pitanja o mogućim protivnicima, planovima... A kad sam mu postavio prvo pitanje, rekao je da je pretrpio moždani udar i mora završiti karijeru! Samo tako, uživo pred kamerama! Prekrižio sam sva planirana pitanja i uživo u Dnevniku pokušavao voditi smiren i koncentriran razgovor. Bilo je to baš za pamćenje - rekao je Sladoljev.
Otkad, pak, vodi glavni dio Dnevnika, nije bilo ničega što mu je bilo tako stresno ili neizvjesno kao njegov prvi Dnevnik.
- Taj prvi bio je baš emotivno nabijen. Glavna misao bila mi je ‘samo da ne zeznem nešto odmah prvi put‘. Pamtit ću ga po golemoj i divnoj podršci svih kolega u redakciji, od najstarijih do najmlađih. To neću nikad zaboraviti. S emotivne strane također mi je dojmljivo bilo voditi Dnevnike tijekom požara u omiškom kraju. Moja majka je iz Omiša i jedan dio naše daljnje rodbine izgubio je mnogo toga. Te dane i te Dnevnike također ću pamtiti - rekao je Sladoljev.
VALENTINA BAUS
- Tog 9. prosinca 2021. godine emitirao se Dnevnik koji mi je definitivno bio najstresniji, ali bez ikakve sumnje i jedan od dražih, ako ne i najdraži. Ujedno i prvi. Dino i ja bodrili smo jedno drugo cijeli dan, dijelili tremu, uzbuđenje i neku vrstu nervoze koja se javlja kada znate da vas čeka nešto što ćete pamtiti cijeli život. Onda je došla večer, sjeli smo u studio i prvi put smo zajedno pozdravili gledatelje u središnjem Dnevniku. Osim te pozitivne treme koju sam imala, osjećala sam golemu odgovornost, pitala se što će se dogoditi ako nešto krivo pročitam, ako prestane raditi blesimetar, ako stigne neka izvanredna vijest usred emisije i milijun drugih stvari. Ukratko, sve moguće varijante scenarija s onim ‘što ako...?‘. Naravno, nisam se pitala ono najjednostavnije ‘što ako sve prođe sasvim okej?‘, a tako je na kraju i bilo - kaže Baus.
Taj Dnevnik, ističe, sigurno nije njezin najbolje odrađen Dnevnik, niti bi pomislila da je sve napravila sjajno kada bi ga danas gledala, ali upravo zato joj je toliko drag.
- Poslije smo s još desetak kolega otišli na piće i razmjenjivali dojmove, a onda sutradan sve ispočetka. Najstresniji Dnevnici, odnosno najtužniji su mi oni kada se dogode neke užasno loše, tužne stvari, poput smrti djece, ubojstva, nasilja... Tada uistinu dođem kući s posla prazna. Najviše mi se u sjećanje urezao Dnevnik koji sam radila kada se dogodila tragedija u školi u Prečkom. To su dani kada u Dnevniku nema puno osmijeha, kada ni neke dobre vijesti nisu toliko dobre jer je tragedija koja se dogodila prevelika. Svjesna sam da je u ovu 21 godinu Dnevnika bilo svega: lijepih trenutaka, velikih pobjeda, važnih događaja, ali i onih vijesti koje je bilo najteže izgovoriti. Sve te vijesti našim gledateljima prenosimo odgovorno i profesionalno bez obzira na to koliko su neke od njih lake ili teške. Evo, za godine pred nama navijam da bude što više vijesti koje ćemo s našim gledateljima dijeliti s osmijehom na licu, a što manje s knedlom u grlu - nada se Baus.
DINO GOLEŠ
- Nikad neću zaboraviti svoj prvi Dnevnik i tremu zbog odgovornosti i ukazane prilike da, nakon mnogo godina u kojima Dnevnik Nove TV nije mijenjao postavu voditelja, baš mi budemo nova lica. Sjećam se podrške svih kolega, urednika i direktorice, ali i rečenice koju sam rekao Valentini: ‘Okej, ovo smo dobro odradili, sutra moramo opet‘ - slaže se s kolegicom suvoditeljicom Goleš.
Jedan od najdražih Dnevnika bio mu je prošlog Božića. Koliko god bilo teško raditi tijekom blagdana kada su svi doma, atmosfera na poslu također je prava obiteljska.
- Svatko donese nešto od kuće, imamo pravi mali domjenak, a onda u 19 sati, kad većina završi svoj dnevni zadatak, mi tek krećemo uživo. Imali smo baš dobar program, lijepe priče s terena, a ponudili smo i nešto novo: uz pomoć umjetne inteligencije oživili smo stoljetne božićne čestitke koje smo pronašli u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici. To je bila moja ideja i drago mi je što je odlično prihvaćena, kako od urednika tako i od gledatelja koji su osjetili duh nostalgije - istaknuo je Goleš.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....