StoryEditor
OMILJENA PJEVAČICA

NINA BADRIĆ: Jesam li, dok sam '89. radila u butiku mogla sanjati da ću 31 godinu kasnije nastupati u Areni? Ima jedna Arsenova pjesma koja sve govori

Sedmog ožujka nastupit će u Areni Zagreb i izvesti poznate pjesme. Scena će biti puna plesača na koncertu pjevačice koja je kao 17-godišnjakinja 1989. radila u butiku, a Dino Dvornik ju je čuo kako pjevuši uz radio
 Jelena Balić

Da nije pjevačica, Nina Badrić mogla bi biti glumica. Dokazala je to i u novom videospotu za pjesmu “Ratujem s tugom”, koji je redatelj Darko Drinovac bazirao isključivo na emociji glazbenice koja će 7. ožujka nastupiti u Areni Zagreb. U spotu ona licem priča priču pjesme koja je već postala veliki regionalni hit, a uz “Ratujem s tugom” u Areni će, naravno, izvesti i hitove uz koje su odrastale generacije, počevši od “Ja za ljubav neću moliti”, “Trebam te”, “Ja sam vlak”, preko “Čarobno jutro”, “Takvi kao ti”, “Nek ti bude kao meni”, do “Dat će nam bog”, “Dani i godine”, “Rekao si”...

Pred vama je, kažu oni koji vas dobro ne poznaju pa ne znaju da je vama svaki vaš koncert jednako važan, ‘koncert karijere’ koji će se 7. ožujka održati u Areni Zagreb. Vratimo se odmah u prošlost, je li ona 17-godišnjakinja koja je radila u butiku u ljeto 1989. kako bi kupila nove čizme i koju je Dino Dvornik čuo kako pjevuši uz radio i naprosto se oduševio njenim glasom uopće mogla sanjati da će 31 godinu kasnije nastupati u Areni?

- Znate onu Arsenovu pjesmu ‘Sve te vodilo k meni’? Ona sve govori, jer smo glazba i ja povezane životno i snažno, htjela ja to ili ne, i od prvog trena koji ste naveli pa sve do sada sve je za mene bio logičan put. Što je najbolje, imam osjećaj da publici nisam dala pola toga što još mogu i znam. Sudbinski sam ovdje gdje jesam. Živim svoju misiju za koju sam stvorena i u to sam sigurna.

Kako se pripremate za predstojeći nastup? Vježbate li, pazite li na prehranu…?

- Sve to što ste nabrojali i još puno više od toga. Ovakav koncert je veliki stres i veliki posao. Proteklih mjesec dana budim se već u 8 ujutro i sa svim svojim suradnicima marljivo radim na aranžmanima, svirci, sceni i atmosferi. Prolazim u svojoj glavi 200 puta koncert od početka do kraja i pomno razmišljam o odabiru pjesama. Naravno da ih ne mogu sve otpjevati te noći, no potrudit ću se da na koncertu izvedem sve one pjesme s početka moje karijere za koje znam, jer mi ljudi pišu da ih nekako najviše vole.

Uoči koncerta nedavno ste održali audiciju za plesače. Koliko će ljudi s vama ukupno biti na sceni?

- Scena će biti prekrasna i prepuna sjajnih plesača. Od gotovo 300 plesača koji su se pojavili na audiciji, Larisa Lipovac, ujedno i redateljica i koreografkinja koncerta, odabrala je 18 plesača i njih šest koji imaju posebne vještine. Vidjet ćete, bit će sjajno! Jedva čekam 7. ožujka!

Kad smo već kod plesa, kakva ste vi plesačica? Jeste li ikad učili plesati i u kojim plesovima rasturate na plesnom podiju?

- Ja sam odlična plesačica, samo što me se rijetko može vidjeti da plešem (smijeh). Snalazim se ja u svim plesnim stilovima, no balade koje je publika najviše zavoljela ne ostavljaju mi puno prostora da se razbacam po pozornici. Zato ću sad malko iskoristiti priliku u Areni pa otplesati koju sebi za dušu (smijeh).

Jelena Balić
 

Jesu li već krenule probe s bendom? Koliko traju, koliko dana u tjednu vježbate? Što bend i vi radite nakon proba? Ostajete li raspravljati u studiju ili padne i kakva klopa ili cuga?

- Podijelili smo se dobro i pametno, a velike i glavne probe počinju 10 dana prije samog koncerta. Trenutno svatko u svojoj prostoriji vježba sam i onda se spajamo u jednu cjelinu - i brass, i gudači, i moj bend, i plesači, i prateći vokali. Ozbiljan je ovo posao i ne ostavlja puno vremena za klopu ili cugu. Vjerujte mi na riječ da premoreni odlazimo kući nakon proba.

Vaša publika je koncert u Areni već proglasila događajem godine. Slažete li se s njima, je li to i za vas događaj 2020. godine?

- Ovo će svakako biti sjajan koncert i najveći u mome Zagrebu od kada pjevam. No, 2020. godina je tek počela. Tko zna što nam još lijepoga nosi.

Mnogi misle da je posao glazbenika lagan jer samo “dođeš negdje i otpjevaš svoje”. Je li to baš tako? Što je najteže u vašem poslu?

- To su također predrasude kojih je puno u mom poslu. On je težak i fizički i psihički, za ovo se čovjek naprosto treba roditi. Nemam drugog objašnjenja osim da neki sjajni, talentirani ljudi odustanu na pola puta jer jednostavno više ne mogu podnijeti pritisak svega što ovaj posao traži. U ovom poslu su najteži sati putovanja i samoća. Uvijek ste sami. Uz to, ono što je posebno ružno je to što vam se sve zamjera - ako se ne nasmijete nekom, ako ne pozdravite nekog, ako niste raspoloženi… Ljudi ponekad zaborave da smo i mi samo obični ljudi.

Je li teže ženama u glazbi ili njihovim muškim kolegama?

- Neusporedivo je teže ženama. Muškarcima je na ovim prostorima dozvoljeno sve, dok se ženama još uvijek puno toga zamjera. Ako je žena uspješna, to ne bi trebala biti mana.

Što je najgore što ste u životu doživjeli od nekog muškarca?

- Nisam ni ja pošteđena loših ljudi u svom životu. I ja sam doživjela neke ružne stvari od ljudi koji nose zlo u svome srcu. Čvrsto vjerujem da se dobro dobrim vraća, a zlo dobijete nazad kad-tad. Tako da sam odlučila pamtiti samo one dobre ljude koje sam upoznala u životu i one sretne dane.

Na koji način birate pjesme koje ćete pjevati? Kako znate da je baš to pjesma pisana za vas?

- Biram ih kao glumica koja bira scenarije. Ako je uloga dobra i životna onda je to - to. Kada potpuno uđem u pjesmu, ne trebam je niti pjevati, već je jednostavno proživim te je dušom i glasom isporučim ljudima.

Vole vas i žene i muškarci, ali stječe se dojam da je vaša publika ipak pretežno ženska. Što mislite, zbog čega je tako?

- Mi, žene, otvorenije volimo, radujemo se i plačemo. Muškarci su malo sramežljiviji po tom pitanju, ali znam da me i oni vole (smijeh),

Vaš život nerijetko je kroz vaše pjesme potpuno ogoljen. Oni koji vas slušaju točno mogu znati kada ste sretni, kada ste zaljubljeni, kada ste tužni... Koliko vam je kao umjetnici teško toliko se razotkriti pred publikom, razmišljate li uopće o tome?

- Ne bih se baš složila s vama. Neke od najemotivnijih pjesma koje sam napisala nastale su u mojim najbezbrižnijim trenucima. Kad sam najsretnija, pišem neke od najemotivnijih pjesama. Ne znam ni sama zašto je to tako, no ja uporno pratim svoju muzu. Publika mi definitivno najviše vjeruje u baladama i to je za mene ‘amen’, jer ja sam ovdje zbog njih.

Damjan Tadić / CROPIX
 

Postoje li prava prijateljstva na našoj glazbenoj sceni?

- Postoje neki zaista sjajni ljudi u ovoj profesiji s kojima se volim i razumijem s lakoćom od prvog trena. Ima osoba s kojima su druženja divna i nezaboravna i puna smijeha. I s takvima se družim.

Jeste li zaljubljeni i koje odlike mora imati frajer koji bi osvojio vaše srce?

- Nažalost, nisam zaljubljive prirode i dugo nisam osjetila leptiriće, onu lijepu emociju kada se raduješ nekome tko ti je drag. Voljela bih se zaljubiti. Voljela bih da me ljubav pogodi. No, to ipak vodi neka viša sila. Kako se ono kaže, ‘samo rijetki nađu rijetke’. Ja sam jedna od tih.

Što je danas za vas, kao jednu od najpopularnijih pjevačica, izazov u glazbi?

- Izazov je opstati sa svojim pjesmama u vremenima koja su glazbeno potpuno nekreativna. Danas je apsolutni ‘must have’ trap glazba, a to je zapravo turbo folk umotan u pop dance r’n’b produkciju s puno autotunea. Ja počinjem uvijek od teksta i glazbe, pa tek onda oblačim pjesmu u ‘najljepše haljine’.

A što je za vas izazov u životu?

- Da mi uspije život.

Na kakvoj ste glazbi odrasli, a kakvu glazbu danas slušate?

- Funk r’n’b je glazba na kojoj sam odrastala. Toga više nema. Danas se držim starih provjerenih glazbenika jer mi od novije generacije rijetko tko privuče pažnju. Dua Lipa ima dobre pjesme i njih slušam, a obožavam i Justina Biebera.

Zagreb je, oduvijek ste to isticali, vaš grad. Koliko se promijenio od Zagreba vaše mladosti?

- Ja bih tako rado da se u Zagrebu ponovo otvore najbolji klubovi i mjesta na koja su svi iz čitave regije redovito dolazili vikendom. Zagreb je bio grad zabave, ali to već dugo nije. Mjesta na koja se može izaći, a da to nije tamo gdje se svira isključivo narodna glazba, gotovo da ne postoje. Danas Zagrepčani mahom odlaze u Beograd, gdje postoji bezbroj različitih klubova, a u većini od njih se svira i sluša hrvatska glazba.

Koliko se tijekom proteklih godina promijenila sama Nina?

- Mijenja se vrijeme, pa tako i ja.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
17. lipanj 2020 01:58